Dinamo je poput jegulje pobjegao Riječanima i tako stavio malo melema na bugarske rane. Zasluženo, kao što Rijeka ne bi bila ništa ukrala da je osvojila bod. Zacijelo je to cijena »europskih predstava«, spremnici goriva su – prazni. Svejedno, odradili su utakmicu maksimalno korektno. Sreća im je okrenula leđa kada je vrijeme već bilo na izdisaju. Ljepota nogometa za Dinamo, sastanak s tugom za Riječane. 

  Flasterima je morao Matjaž Kek krpati zadnju liniju. Na kraju je Kvržić igrao lijevog beka. Tomečak je ostao kod kuće, a ujutro su Kneževića »uhvatila« leđa. Uskrsnuo je Datković i pokazao da su svi kirurški zahvati i frustracije zbog klupe (i tribine) samo prolazna magla. Čvrst kao od Učke odvaljen, mentalno i tjelesno. Obrana je temelj svake kuće i kolektivnog sporta. 

  Rijekin trener nije htio grlom u jagode, previše ima problema (odsutnih igrača) da bi se s kvalitetnijim i gladnim suparnikom upustio u borbu otvorena garda. Posložio je u momčad u rasporedu 4-4-2, ali utakmicu je pored Benka počeo Kramarić. Nije dobio što je očekivao (odnosno momčad), pa je početkom nastavka ušao »neboder« Krstanović. 

 Na desnoj strani vezne linije napadač Mujanović, na lijevoj rotvajler Brezovec. Dok su Močinić i Maleš dobro stražarili ispred svog kaznenog prostora. Raspored, taktička disciplina, srčanost i strpljenje. Odgovornost u kompaktnom bloku. Brezovec je ordinirao na Soudanijevoj strani, ali je zatvarao i sredinu. Rampa je spuštena na obje bočne pruge uz dobru suradnju veznih igrača, Brezovca i Močinića. U prvom poluvremenu Rijeka je jednostavano »ubila« utakmicu, nije dozvolila Dinamu da se razmaše. Jedna prigoda (dobra obrana Vargića), i ništa više. Rijeka je »žrtvovala« igru prema naprijed, bolje rečeno, čekala prigodu. U džepu držala gromove. 

  Ivan Močinić pamti Maksimir. Na njemu je debitirao u prvom sastavu prije dvije godine. Zamijenio je Vukmana u 65. minuti. Jučer je bio bitna karika najvažnijeg djela momčadi, sredine terena. Kek mu je namijenio najteži zadatak, čuvanje »virtuoza« (na terenu, a još više u životu…), ali pojavio se Husejinović. Sammira nije bilo niti među rezervama. Kao što je u sastavu ( i protokolu) Rijeke izostao Anas Sharbini. Definitivno Ivanković i Kek nemaju previše razumjevanje za »umjetničke duše«. Travnjak traži trčanje i disciplinu. 

 Rijeka je dobro kontrolirala situacija do odmora, Dinamovi kreatori igre, Ademi, Brozović i Husejinović nisu uspjevali diktirati ritam, hraniti Soudanija, Fernandeza i Čopa. Igra domaćina bila je lako čitljiva. Riječani su trošili vrijeme i strpljenje »modrih«. 

  Ništa od nogometa, kao i vrijeme, kišovito i sumorno, u prvom poluvremenu, u derbiju europskih momčadi hrvatskog nogometa. Nemoć Dinama okovana u taktičkoj disciplini Kekove momčadi. Življe u nastavku. Na šahovskoj ploči Rijekina trenera pojavili su se Krstanović i Kvržić (umjesto Brezovca), kao ofenzivnija varijanta igre. Pritiska na zadnju liniju domaćina. Iz faze »kontrole« Riječani su prešli na igru za Benka. Zaprijetili Zeleniki. Ali vatromet je bio i u riječkom kaznenom prostoru. Cijena rizika. Ali Vargić je hvatao i odbijao lopte do one – kobne, Soudanijeve. Rijeka se branila, ali nije se uspjela obraniti. Pala je od posljednjeg metka. Nakon malo konfuzije u zadnjem redu. Nakon svih promjena… Previše odsutnih, ozlijeđenih i bolesnih. Plaćen je račun u sudačkom vremenu, kada su bili uvjereni da je povijesni bod u džepu. Riječanima predstoji nastavak potjere za Dinamom…