Foto Josip KURTI
Dolazak golemog broja ljudi na posljednji ispraćaj poslao je poruku kako je ovozemaljsko djelo Deana Šćulca bilo veliko. I kako će biti - dugotrajno. I da, pokazalo je kako je Dean bio osoba koja okuplja i zbližava
povezane vijesti
Rijeka se na groblju Drenova oprostila od Deana Šćulca, dugogodišnjeg dopredsjednika “Rijeke”, ustrajnog graditelja koji je kao čelna osoba tvrtke “Stadion” bila ključna u osmišljavanju i realizaciji projekta kampa Rujevica. Iznimno važne točke koja je klubu omogućila velik napredak u podizanju kvalitete treninga i igre, sve do nedavne značajne europske pobjede nad Spartom, sasvim sigurno posvećene i velikom Deanovom djelu. U organizaciji i funkcioniranju u svakom smislu najuzornijeg hrvatskog nogometnog kluba. Sportskog kolektiva koji je samoodrživ i ponosan bez potrebe i obaveze klanjanja pred ikakvim “veličinama”. Nitko sretniji od Deana da je doživio i početak izgradnje nove Kantride, ali sigurni smo da kad jednog dana dođe do tog toliko željenog povratka, Deanovo će se ime i djelo s ponosnom isticati.
“Najdraža Rijeko” i bakljada
Posljednji ispraćaj Deana Šćulca vodio je vlč. Zrinko Nikolić koji se s njime oprostio i stihovima Josipa Pupačića, dok je posebno emotivan bio oproštajni govor koji je u ime iznimno povezanog kruga prijatelja, vidno potresen održao Nikola Kurti.
Na kraju tog tužnog puta – Najdraža Rijeko i bakljada koju je s mnogo ponosa organizirala i izvela Armada.
Puno prerano. Ali kad iza tebe ostane djelo, materijalno kao i emocionalno jer Deanov je rad itekako utkan u šampionske dosege Rijeke, njezine pobjedničke pute gotovo svim europskom državama, kad se u minuti šutnje usred onog kataklizmičkog potopa u četvrtak osjete zahvala i bol – ostaje ponos. Ostaje ljubav, ostaje – trag u svim refleksima vremena. Onog koje je bilo. I onog koje će tek doći.
Foto Josip KURTI
Veliko ovozemaljsko djelo
Baš kao što je dolazak golemog broja ljudi na posljednji ispraćaj – od neutješnih Damira Miškovića i supruge Snježane, potom Matjaža Keka i supruge Gordane, nekoliko generacija igrača Rijeke na čelu s trenerom prve ekipe Victorom Sanchezom, bivših i sadašnjih funkcionera kluba, gradonačelnika Rijeke u prošlim mandatima Vojka Obersnela i Marka Filipovića, direktora Hrvatske turističke zajednice Kristjana Staničića i supruge Barbare, velikog broja predstavnika gospodarskog, znanstvenog, sportskog i političkog života, zaljubljenika u “Rijeku” sa svih tribina – poslao poruku kako je ovozemaljsko djelo Deana Šćulca bilo veliko. I kako će biti – dugotrajno. I da, pokazalo je kako je Dean bio osoba koja okuplja i zbližava, čovjek koji je zajednicu istinski gradio poticanjem zajedništva u različitosti.
Teško je, jako teško obitelji i svima koji su ga voljeli, s njime se družili i prijateljevali naći riječi utjehe. Ali – živjeti se mora. A kad god bude teško, sjetimo se emocije koja je obuzela stotine na ispraćaju u trenutku kad se začuo zvuk baklji i Najdraže Rijeke. U tom osjećaju, u toj emociji Dean će s nama živjeti zauvijek.
