Iako brojke posljednjih godina pokazuju veliki porast turista, Rijeka još uvijek nije postala onim pravim turističkim središtem. Unatoč činjenici da ima sve što jedno turističko mjesto potrebuje, poput mora i plaža te bogatstvo kulturne i povijesne baštine, nedostaci u vizualnom identitetu, čistoći, te nedovoljnom isticanju lokalnih vrijednosti su veliki. Rijeka je grad bogate baštine, ali i neiskorištenih potencijala – perspektiva je to riječkih turističkih vodiča, Sanjane Takšić, Livija Karavanića i Ester Horvath, članova Udruženja turističkih vodiča Kvarnera s kojima smo razgovarali o potencijalu Rijeke kao turističke destinacije, osobitostima grada te mnogim nedostacima s kojima se svakodnevno susreću u radu.

Visoke cijene

Govoreći o turističkoj sezoni, Livio Karavanić istaknuo je činjenicu da je sezona lošija no prijašnjih godina.

– Radim u turizmu gotovo 30 godina i mislim da je barem od 10 do 15 posto manje upita, rezervacija i posjetitelja. Sve to rezultat je onoga što smo sami sebi učinili, a to je da jedan decilitar vina košta 8 eura, aperol 9, a kava 3 i pol eura. Visoke cijene prestrašile su turiste, posebice one osjetljive na troškove, rekao je Karavanić.

Turistički vodiči ističu kako su im među najbrojnijim gostima Nijemci, Talijani i Austrijanci koji se posebno zanimaju za povijest grada, ali i Mađari, Španjolci, Amerikanci, Englezi, Latinoamerikanci, Korejci i Japanci. Premda je Rijeka gostima uglavnom usputna stanica, riječki turistički vodiči ističu kako svakako imamo što pokazati i ponositi se.

– U turističkim obilascima imamo mnogo toga za pokazati, od HNK-a Ivana pl. Zajca i kazališnog parka, riječku tržnicu i zgradu ribarnice, cijeli centar grada, Korzo i Stari grad, brojne barokne oltare, najljepše gotičke kapele i grobnice kod dominikanaca koje nisu otvorene za javnost, Trsat, Guvernerovu palaču i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Muzej grada Rijeke i mnoge druge znamenitosti. Postoji puno toga što možemo pokazati, a kada sve to začinimo lijepim pričama, turisti budu oduševljeni, rekao je Karavanić.

Klasična turistička tura traje sat i pol, a turisti od Jelačićeva trga preko Mrtvog kanala obiđu riječko kazalište, tržnicu, a potom i luku. Zatim dođu na Korzo i šeću sve do Jadranskog trga ne bi li vidjeli palaču Adria. U povratku obiđu Ulicu Dolac i Casu Venezianu gdje čuju i priču o Torpedu, a na početnu poziciju dođu kroz Stari grad obilazeći katedralu sv. Vida, crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj. U slučaju da imaju više vremena, obilazi se i Trsat.

Ture za jednu osobu

Sve to, kaže Karavanić, turiste nikada ne ostavi ravnodušnima zahvaljujući ljubavi koju vodiči unose u svoj posao, ne bi li grad prikazali u najboljem svjetlu. Uz klasične ture, vrlo često imaju zahtjeve za specijalnim turama. Tako su tijekom svog dugogodišnjeg turističkog rada imali priliku voditi i posebne ture poput »jugo ture« koja je uključivala vožnju stojadinom ili zastavom te posjet stanovima iz doba komunizma, što je Amerikance oduševilo. Posebne su ture radili i za Izraelce i Amerikance u sklopu kojih su obilazili sinagogu, muzej i groblje Kozala, ali i grupu iz Austrije koja je htjela doživjeti samo baroknu stranu Rijeke, oltare i arhitekturu te grupu koju je zanimao samo Gabrielle D’Annunzio i njegov boravak u Rijeci.

Često im se dogodi i da ih angažira samo jedna osoba. Obično su to ljudi s obiteljskim pričama koji su došli u Rijeku ne bi li doživjeli djetinjstvo, upoznali se s mjestom rođenja svojih predaka i oživili njihove priče. Jedna je Amerikanka iz Rumunjske tako pratila cijeli put svoje bake koja je emigrirala u SAD te je posjet Rijeci završila odajući počast svojoj baki u riječkoj luci. Osim posebnih zahtjeva turista, nerijetko im se u radu događaju razne zgode i nezgode kojih se rado prisjećaju.

– Najveći izazov u ovom poslu je fizička spremnost gostiju. Jednom smo imali turu do Kamačnika, gospođa je došla s hodalicom, iako je ruta zahtjevna. Na kraju je morala sjesti i čekati grupu. Jedna od najzanimljivijih priča odvila se s grupom Argentinaca koji su tijekom obilaska Trsata popili tablete i zaspali usred ture. Čekao sam ih 40 minuta da se probude. Zanimljivo je bilo i s Japancima koji su tražili 15 minuta dug razgled koji uključuje slikanje i odlazak na WC. Na kraju smo bili oduševljeni jer smo za 15 minuta dobili isti honorar, ispričao je Karavanić.

Jednostavna rješenja

Lokalni vodiči, osim povijesti i arhitekture, turistima mogu pokazati specifičan duh grada.

– Zna se po brojkama da Rijeka ima sve više turista, no problem je u tome što grad sam po sebi ne prepoznaje i ne promišlja o turistima. Na terenu to osjećamo. Primjećujemo nedostatke koje bi se vrlo lako moglo ukloniti kako bi grad mogao postati ugodnija i relevantna destinacija. S jedne strane, imamo osnovnu infrastrukturu – dobro parkiralište za autobuse, javni toalet koji radi i besplatan je. No, potrebno je poraditi na estetici grada i isticanju onoga što je domaće, što je autentično. Ne trebamo kopirati Pulu s antičkim spomenicima, nego isticati vlastitu, jedinstvenu povijest – od Austro-Ugarske, preko D’Annunzija, slobodne države, fašizma, komunizma… Sve je to turistima iznimno zanimljivo, istaknuo je Karavanić.

Foto Matea Jurčić

Kao glavne nedostatke naglasio je upravo prljavštinu, neurednost te nedostatak potrebnih sadržaja. Na njegove se riječi nadovezala Sanjana Takšić ističući desetak problema među kojima ima onih čija su rješenja vrlo jednostavna. Radi se o postavljanju sjenice za hlad u parku ispred HNK-a Ivana pl. Zajca koji često obilaze s turističkim grupama, označavanje stajališta za turističke autobuse u središtu grada na kojima bi mogli stati na pet minuta. Među prijedlozima je spomenula i postavljanje natpisa Rijeka, po uzoru na ostale gradove, koji su uvijek turistički atraktivni te makete grada.

– Jako nam je žao što je rimski mozaik ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije pokriven asfaltom. Svjesni smo koliko je zahtjevno i skupo izložiti ga, ali se u tom slučaju može postaviti odgovarajući pano, repliku ili fotografiju, a s vrlo malo novca mogla bi se urediti i najkraća riječka ulica, Ulica Šišmiš. Osim toga, kod ulaza u Principij oštećena infoploča nije zamijenjena novom, prilaz samom Principiju je opasan, dok opasnost predstavljaju i nisko postavljeni rashladni uređaji u Ulici pod Voltun i krošnje u kvartu Bulevard koje stvaraju prepreke turističkim autobusima, nabrojila je Takšić.

Raširene terase

Posljednji prijedlog usmjeren je na obraćanje pažnje na terase ugostiteljskih objekata koji su stolovima prekrili turističke atrakcije.

– Ako ćemo biti u turizmu i raditi u uslužnoj djelatnosti moramo biti pristojni i tolerantni jedni prema drugima. Rijeka ima nevjerojatan potencijal – od obale i plaža do bogate povijesne i kulturne baštine koja je turistima izrazito zanimljiva te uz odgovarajuću gradsku podršku može napredovati i postati puno ugodnijom destinacijom kako turistima za obilazak, tako i nama vodičima, zaključila je Takšić naglasivši kako će navedene prijedloge uputiti gradskoj upravi.

Svi se rasplakali kad su osjetili dušu grada

Sanjana Takšić prisjetila se jednog posebnog trenutka.

– Nisam rođena u Rijeci – doselila sam se u tridesetima, a nakon četrdesete počela sam raditi kao vodič. Naravno, osjećala sam se hendikepirano jer nisam poznavala grad kao netko tko je tu rođen. No, odlučila sam to iskoristiti kao prednost. Jednom sam vodila turu za same Riječane – bila je to besplatna vođena šetnja. Naravno da je bilo izazovno reći nešto novo ljudima koji znaju svaki kamen u gradu. Na pola ture osjetili su da nisam Riječanka. Tada sam počela pričati o svom doživljaju Rijeke – kako sam je doživjela kad sam se doselila, kakvim očima je gledam danas. Na kraju smo se svi rasplakali. Kolega je došao i rekao: »Što si im napravila, svi plačete!« A ja sam rekla: »Ništa – samo smo osjetili dušu ovog grada«, ispričala je Takšić, govoreći kako su upravo vodiči ti koji u svako vođenje utkaju dio sebe kako bi turist dobio ono po što je došao, a to je doživljaj.