Rijeka je prvi put nakon petnaest godina i službeno dobila ljetno kino u dvorištu samostana Gospe Lurdske, gdje se svake večeri posljednjih dvadesetak dana okuplja poveća grupa ljudi kako bi uživala u filmskoj umjetnosti. Iznenadila nas je dobra posjećenost, gotovo svake večeri bude 40 do 50 gledatelja, a neki filmovi, poput Almodovarova, imali su i po 90 ili 100 ljudi, zadovoljan je koordinator tehnike Art kina ''Croatia'' Alan Vukelić
RIJEKA » U samom centru Rijeke, tik do bučne užurbanosti Žabice, no posve skrivena od pogleda, svake se večeri posljednjih dvadesetak dana okuplja poveća grupa ljudi kako bi uživala u filmskoj umjetnosti pod zvjezdanim nebom. Da se među Riječanima kojim slučajem provodi anketa jesu li ikad imali prilike vidjeti dvorište samostana Gospe Lurdske, većina bi, bez imalo sumnje, odgovorila negativno, no upravo je ovaj skriveni riječki kutak od ove godine poprište ljetnih »sastanaka« riječkih filmofila. Rijeka je, naime, prvi put nakon petnaest godina i službeno dobila ljetno kino, a da je takvo što itekako potrebno jednom mediteranskom gradu, svjedoči posjećenost na kojoj bi mu, kad se uzme u obzir omjer kapaciteta i gabarita, u poneke dane mogla pozavidjeti i opatijska Ljetna pozornica.
40-ak gledatelja
Prvo riječko ljetno kino ovdašnji filmofili pamte početkom šezdesetih godina u dvorištu Pomorskog fakulteta. Sredinom osamdesetih projekcije na otvorenom događale su se na Trgu Riječke rezolucije, a u devedesetima sporadično i na Kantridi i Zametu. Po podacima Art-kina »Croatia«, sustavnog ljetnog kina u Rijeci do ovog ljeta nije bilo posljednjih petnaest godina.
– Imali smo sreće, jer nas je do danas pratilo lijepo vrijeme. Štoviše, do sad smo odgodili samo jednu projekciju zbog neočekivanih vremenskih uvjeta – pojašnjava nam Vukelić dok zajedno čekamo prve gledatelje za projekciju nagrađivanog španjolskog filma »Ćelija 211«. Mračna zatvorska drama, nimalo lagana za razonodu u vrućoj ljetnoj noći, vrti se već peti put posljednjih dana. No na iznenađenje novinarske ekipe, koja dobro pamti svojedobna cupkanja četvoro ljudi pred blagajnom HKD-a u očekivanju da se pojavi i peti gledatelj kako bi se dotični art uradak uopće mogao odvrtjeti, desetak minuta do najavljenog početka filma četrdesdetak ljudi zauzima svoja mjesta u dvorištu samostana.
– Odlična ideja, to ljetno kino. Uz film, možete gledati i mjesec, zvijezde, uživati na zraku – ustvrdit će Ivo Grubiša koji po dozu ljetnog filmskog iskustva navraća već četvrti put od kad se otvorilo kino, ponovo u pratnji sina i kćeri.
Izolirani od vreve
A da je ljeti u čarima filma ugodnije uživati na otvorenom, po prvi put su se te večeri došli uvjeriti Dejan Durić i Poljakinja Katarzyna Kubiszowska, profesori s Odjela kroatistike Filozofskog fakulteta u Rijeci.
– U Poljskoj su ljetna kina u većim gradovima uobičajena i dobro prihvaćena pojava. Mislim da je Rijeka na pravom putu s ovom idejom, smatra Katarzyna, čije oduševljenje ljetnim prostorom »Croatije« dijeli i Dean. Savo Ujčić je, pak, zbog prilike da kvalitetni, no rijetko prikazivani film pogleda na otvorenom, potegnuo s društvom čak iz Opatije, a najviše mu se, kaže, pri tome dopada neobičan ambijent koji nudi ova otvorena kinodvorana. Kako i ne bi, kad je malo dvorište u podnožju moćnog pročelja lijepoga samostana, skriveno među zgradama i izolirano od gradske vreve koja ga okružuje, zaista jedna od neobičnijih lokacija na kojoj bi netko očekivao ozbiljne, »profesionalne« projekcije filmova.
– Iznenadila nas je dobra posjećenost. Gotovo svake večeri bude 40 do 50 gledatelja, a neki filmovi poput Almodovarova, imali su i po devedeset ili sto ljudi. Svake večeri postavimo pedesetak stolica, a onda po potrebi dodajemo ostatak. Jedini je problem što i dalje nemamo uvjete da ovdje vani »vrtimo« 35-milimetarski format, jer to zahtijeva malo kompleksniju organizaciju zbog projektora. Zbog digitalnog formata malo nam je stoga ograničen repertoar, no nadam se da ćemo iduće godine i to poboljšati, pojašnjava Vukelić, koji će već za dva tjedna, kao dugogodišnji tehnički direktor Motovun Film Festivala, svakodnevno koordinirati golemim brojem volontera i mnoštvom filmskih projekcija. Ovdje su, međutim, stvari puno jednostavnije.
U slučaju kiše – plan B
– Jasno, iznenadna kiša ili nevera je problem, no puno manji nego u Motovunu gdje se, jednom kad je projekcija prekinuta, zbog gustog rasporeda, film teško može opet prikazati u nekom drugom prostoru za isti broj ljudi. Ovdje u Rijeci, kada znamo da taj dan postoji mogućnost kiše, imamo plan B – film ćemo početi puštati i u samoj dvorani Art kina, samo pet, deset minuta kasnije no u dvorištu. Ukoliko počne kiša, ljudi će se jednostavno preseliti u dvoranu i nastaviti gledati film gdje su stali, a na nama je da brzo sklonimo projektor i stolice. Platno ostaje gdje jest, jer jedino što mu može ozbiljno naškoditi je vrlo jak vjetar, pojasnio je Vukelić sve prednosti riječkog ljetnog kina, za koje, potvrđuju nam na blagajni, i dalje ne znaju čak ni neki riječki filmofili. Naime, gotovo na svakoj projekciji ima onih koji se, nakon što kupe kartu, nemalo i uglavnom ugodno iznenade kad shvate da ovog puta moraju produžiti kraj uobičajenih ulaza u dvoranu i stepenicama na kraju hodnika izaći »na otvoreno«.
No, kako Art-kino »Croatia« tijekom kolovoza ide na godišnji odmor, prilike za uživanje u filmovima pod zvjezdanim nebom Riječani i nemaju »na bacanje«. Projekcije se održavaju do 29. srpnja, a onda će do idućeg ljetnog filmskog iskustva u gradu na Rječini valjati počekati iduće ljeto.
