Jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih znanstvenika s velikim međunarodnim ugledom u području virusne biologije i imunologije, pročelnik Zavoda za histologiju i embriologiju te Centra za proteomiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. Stipan Jonjić kaže da epidemija koronavirusa nije ništa neočekivano, jer su ovakvi i slični virusi kroz evoluciju stalno preskakali iz jednog domaćina u drugog.

U slučaju aktualne epidemije, kaže, to preskakanje je bilo sa životinje na čovjeka, a svako preskakanje s vrste na vrstu praktički znači kreiranje novog virusa, te je stoga gotovo nemoguće predvidjeti kakvo će biti njegovo širenje u populaciji.

Doza uznemirenosti

– Iskreno, nerado govorim o tom pitanju, jer se o tome toliko govori ovih dana da je vjerojatno običan čovjek prezasićen svakakvim mišljenjima, najčešće ispravnim, ali ponekad i problematičnim.

Dakle, ja nedovoljno poznajem biologiju koronavirusa, ali recimo da su mi kao znanstveniku poznati virusi koji izazivaju ovakve epidemije, poput primjerice virusa gripe. Već sam jednom prilikom rekao da ova epidemija sama po sebi nije nešto neočekivano, napose zato jer su ovakvi i slični virusi kroz evoluciju stalno preskakali iz jednog domaćina u drugog, u ovom slučaju sa životinje na čovjeka.

Svako preskakanje s vrste na vrstu praktički znači kreiranje novog virusa, te je stoga gotovo nemoguće predvidjeti kakvo će biti njegovo širenje u populaciji. U tom smislu nikako ne treba podcijeniti značaj ovog virusa unatoč tome što se za sada čini da će se njegovo širenje ograničiti ne samo poduzetim javnozdravstvenim mjerama, već i zbog prirode samog virusa i iskustva sa sličnim virusima u ne tako davnoj prošlosti.

Smatram da je u našem globaliziranom svijetu za očekivati da će se javljati ovakve epidemije – protok i ljudi i robe među zemljama i kontinentima danas je brži i masovniji nego ikada, kaže prof. dr. Jonjić.

Dodajući kako znanstvenici još uvijek nedovoljno poznaju biologiju ovoga virusa te je u tom smislu logična određena doza uznemirenosti, ne samo stručne javnosti nego i javnosti uopće, prof. dr. Jonjić napominje da treba imati na umu je da je velika većina populacije u potpunosti sigurna, čak i u slučaju infekcije, ali postoje značajne rizične grupe poput kroničnih bolesnika i starije populacije.

Opreza nikad dosta

– U tom smislu, potrebno je pravovremeno reagiranje različitim javnozdravstvenim, ali i drugim mjerama, uključujući i istraživanje protuvirusnih lijekova, ali prije svega cjepiva. Koliko god to izgledalo teško iz trenutačne perspektive, mislim da epidemiolozi i infektolozi u nas, ali i u svijetu rade svoj posao onako kako treba.

Naravno, ostaje pitanje na koje nitko ne može dati jednoznačan odgovor – kako će se i kad ova epidemija završiti. U svakom slučaju opreza nikad dosta, ali panici nema mjesta, napose zato što panika nikad ne dovodi do pozitivnog ishoda.

Ja se ne osjećam kompetentan da o tim stvarima kažem više od toga, ali svakodnevno dobivamo mišljenja od stručnjaka koji su kompetentni da daju službene stavove, upozorava riječki znanstvenik.

U svijetu, kaže, postoje brojne institucije i grupe znanstvenika koje se dugi niz godina bave različitim koronavirusima i koji ih zacijelo dobro poznaju. Nikome sigurno nije promakla činjenica da su virusi koji su ne tako davno doveli do bolesti SARS i MERS također izazvane koronavirusima koji su slični uzročniku COVID-19.

Prema njegovom mišljenju nema spora da su spoznaje koje su dobivene istraživanjem ovih i drugih virusa bitno utjecale na brzinu upoznavanja biologije ovog virusa.

– Međutim, postoje stvari koje niti virusni biolozi ne mogu sa sigurnošću još reći, primjerice u kom će se pravcu razvijati ova epidemija. Uvijek postoje dva scenarija. Jedan je da vrlo brzo epidemija splasne i polako se ugasi, kao što se dogodilo s prethodne dvije, SARS i MERS, ili da virus evoluira i dovede do nama nepoželjnih epidemioloških pravaca.

Bilo bi vrlo nekritično čak i od ljudi koji se neposredno bave ovim virusima predvidjeti tako nešto, ali budite sigurni da će znanstvena zajednica vrlo brzo upoznati javnost kad dođe do konkretnih spoznaja.

Ono što bih ovdje naglasio je potreba za kontinuiranim ulaganjem u temeljna istraživanja. Ukoliko imate dobru, kvalitetnu platformu, u trenutku kada se dogodi ovakav incident na toj već postojećoj platformi je puno lakše graditi krizne stožere i centre za istraživanje, nego počinjati od početka.

Budući da su sada već dobro poznate strukture na površini virusne čestice, posebno tzv. protein »spike«, mislim na Covid-19 virus, kao i njihovi receptori na našim stanicama, imamo dobre preduvjete za što skoriji pronalazak cjepiva, navodi prof. dr. Jonjić.

Kvalitetna cjepiva

Također, dodaje, činjenica da postoje već kvalitetna cjepiva na srodne viruse znanstvenicima daje ideje i strategije kako razvijati cjepivo i za ovaj virus.

Međutim, ujedno i upozorava da za razvoj svakog lijeka, cjepiva ili postupka koji se daje ljudima su potrebna istraživanja koja se ne mogu preskočiti, poput potvrde efikasnosti na životinjskim modelima, a onda i preliminarna klinička istraživanja.

– Ja sam optimističan da će to biti već u ovoj godini, ali postoji »ali«, koji ne ovisi samo o znanstvenicima već to ovisi i o virusu, odnosno ne možemo isključiti mogućnost da virus »ima neko rješenje« i za to.

Naime, pod snažnim selekcijskim tlakom od strane imunološkog sustava domaćina virus može mutirati i na taj način izbjeći imunološkom nadzoru. Ovom prilikom dozvolite da istaknem i problem da se populacija rizičnih skupina nedovoljno cijepi protiv primjerice sezonske gripe, što je direktni udar na vlastito zdravlje, ali i dokaz da treba više raditi na promidžbi važnosti cijepljenja.

Nažalost u javnosti često veću pažnju dobiju pojedinci i grupe koje se bez ijednog znanstveno i stručno utemeljenog argumenta bore protiv cijepljenja, upozorava prof. dr. Jonjić.

Kako dolazi do mutacije

Aktualni koronavirus, pojašnjava, spada u RNA viruse koji tijekom replikacije svog genoma rade greške odnosno često mutiraju.

– Koliko mi je poznato, za razliku od nekih drugih RNA virusa, neki od koronavirusa imaju i mehanizme za popravak tih grešaka, što može biti dobro u smislu bolje stabilnosti virusa. Moramo biti svjesni da su mutacije normalna pojava svakog replicirajućeg entiteta – bilo to živo biće ili virus.

Dakle, kad god se genetički materijal virusa »kopira«, može doći do mutacije, no nije svaka mutacija opasna niti dovodi do veće virulentnosti virusa. Štoviše, neke mutacije ne daju nikakav vidljiv efekt, a neke dovode i do samog slabljenja virusa.

Što se tiče najnovijeg koronavirusa, najnovija preliminarna istraživanja kineskih znanstvenika sugeriraju da je on već mutirao i da se u opticaju nalaze dvije njegove varijante, nazvane »S« i »L«, no još uvijek nije sasvim jasno je li jedna od tih varijanti virulentnija od druge.

Također, nisu svi elementi virusa jednako podložni mutacijama – neki su toliko esencijalni za virus da si on ne smije dozvoliti mutacije u toj regiji.

Vrlo često se upravo takve regije biraju kao ciljna mjesta za razvoj lijekova ili cjepiva. Ponajbolji primjer za ovo pitanje je virus gripe koji stalno mutira, zbog čega je potrebno pripremati cjepiva za svaku sezonu, navodi Jonjić.

Godine istraživanja

Na pitanje vjeruje li da bi dolaskom toplijeg vremena virus mogao nestati i što će se dogoditi ako se to ne obistini kaže da je to pomalo već postala dogma, jer se epidemija sličnim virusima utišavala tijekom proljetnih odnosno ljetnih mjeseci. Osim toga, epidemija gripe također dominira tijekom hladnijih dana i polako nestaje kasnije.

– Međutim, mislim da to nitko ne može s apsolutnom sigurnošću reći niti za to postoji potpuno znanstveno utemeljeno objašnjenje, barem ja ne znam za njega iako znam za neke teorije. Barem što se tiče ostalih koronavirusa koji inficiraju, velika je vjerojatnost da će epidemija ovim virusom splasnuti ili se potpuno ugasiti tijekom ljetnih mjeseci te moguće ponovno pojaviti dolaskom zime, kaže.

O tome zbog čega se u nekim zemljama, poput Italije, virus širi rapidnom brzinom unatoč poduzetim drastičnim mjerama, Jonjić kaže da je prerano davati ikakve ocjene.

– Ovu epidemiju će i virolozi i epidemiolozi još godinama istraživati. Sumnjam da u Italiji to rade loše ili lošije u odnosu na nas, jednostavno postoje neke epidemiološke zakonitosti širenja. Situacija se može dodatno zakomplicirati ukoliko se potvrdi da zaražene osobe mogu biti širitelji virusa, a da još nemaju nikakvih simptoma.

Mislim da takvo nešto nije znanstveno potvrđeno, iako ljudi prirodno reagiraju različito na bolest, pa je moguće da neki ljudi ignoriraju početne znakove bolesti. Moramo voditi računa da je nekad davno, kad nije bilo ovakvih sredstava komunikacije roba i ljudi i širenje epidemije bilo potpuno drugačije.

Zvuči trivijalno, ali ovo je najbolja prevencija

Javnozdravstvene mjere koje se provode u Hrvatskoj su standardne i nadajmo se da će dugoročno biti učinkovite, ističe riječki znanstvenik.

O tim se mjerama, dodaje, sve zna. Postoje standardne mjere zaštite od respiratornih virusnih infekcija koje podjednako vrijede i za ovu.

– Zvuči trivijalno, ali najbolja preventivna mjera jest izbjegavati izlaganje virusu, odnosno kontakt s bolesnim osobama ili putovanje u neka od žarišnih područja. Uz navedeno, svakodnevno se preporuča provoditi redovite preventivne mjere za sprečavanje širenja zaraze: temeljito pranje ruku sapunom i vodom ili korištenje antiseptičkog sredstva.

Tijekom druženja ili sastanaka izbjegavati rukovanja i direktne kontakte, te održavati razmak od najmanje jedan metar od osoba koje kišu ili kašlju. I, jasno, osobe koje osjete simptome bolesti moraju se javiti liječniku te nositi masku kako bi se smanjilo daljnje širenje virusa.

Naravno treba pratiti razvoj situacije, te postupati prema savjetima nadležnih nacionalnih i lokalnih službi, zaključuje Jonjić.

U Rijeci radimo na dizajniranju tzv. pametnih cjepiva

Stipan Jonjić jedan je od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika i član njemačke akademije znanosti Leopoldine. Prvi je hrvatski znanstvenik koji je dobio financiranje Europskog istraživačkog vijeća kao i RO1 projekt koji financira Nacionalni institut za zdravlje (NIH) Sjedinjenih Američkih Država.

Autor je preko 200 znanstvenih radova koji se pretežito bave istraživanjem mehanizama koje citomegalovirus koristi za izbjegavanje imunološkog nadzora. Kratko opisujući čime se bavi kaže da grupa znanstvenika koju vodi istražuje virusnu patogenezu.

– Dakle mehanizmima kako virusi ulaze u organizam i izazivaju bolest, te se bavimo virusnom imunologijom odnosno kako se naše tijelo od tih istih virusa brani.

Osim toga na Medicinskom fakultetu u Rijeci je i sjedište Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva u koji je uključeno nekoliko grupa sa Sveučilišta u Zagrebu koje se bave različitim virusima, ali i infektivnim bolestima koje izazivaju virusi.

U fokusu našeg interesa na Medicinskom fakultetu u Rijeci su prije svega herpesvirusi. Inače, za razliku od virusa koji ovih dana zaokuplja pažnju cijelog svijeta, herpesvirusi su DNA virusi koji su kroz milijune godina ko-evolucije sa svojim domaćinom »naučili« lekcije iz suživota virusa i domaćina i prilagodili se, tako da ih naš imuni sustav uspješno nadzire, ali ih ne uspijeva ukloniti iz našeg organizma.

Dakle, takvi virusi jednom kad su nas inficirali, ostaju u našem organizmu cijeli život u stanju tzv. latencije, odnosno mirovanja, sve dok je naš imunološki sustav zdrav. U slučaju narušene funkcije imunološkog sustava zbog raznih razloga kao primjerice infekcije virusom HIV-a, herpesvirusi mogu reaktivirati i izazvati teške probleme i često su glavni neposredni uzrok bolesti u imunokompromitiranih ljudi i životinja, kaže prof.dr. Jonjić.

Osim upoznavanja uloge imunomehanizama u nadzoru virusnih infekcija, u fokusu istraživanja su i herpesvirusni mehanizmi za regulaciju imunološkog odgovora.

– Zapravo je impresivno kako su herpesvirusi moćni u tom smislu, pa se mi šalimo da su herpesvirusi »najbolji imunolozi«. Samo radi ilustracije, oko polovice gena citomegalovirusa, jednog od herpesvirusa kojim se mi bavimo, uključeno je u regulaciju imunoloških funkcija.

Naša grupa u Rijeci pokušava iskoristiti upravo poznavanje tih virusnih gena, odnosno mehanizama u dizajniranju tzv. pametnih cjepiva, odnosno vektora za cjepiva za različite infekcije i tumore.

Osim spomenutog, kroz suradnju s nekoliko grupa u svijetu, posebno u Izraelu, mi radimo na razvoju imunoterapijskih pristupa utemeljenih na protutjelima usmjerenim na tzv. inhibicijske receptore imunološkog sustava pomoću kojih se može pojačati imuni odgovor posredovan stanicama stečene i prirođene imunosti. Razvijamo i suradnju s industrijom gdje radimo na razvoju tretmana za neke druge virus, navodi Jonjić.