Spreman sam odmah zaposliti nekoliko stručnih radnika potrebnih u radu našeg centra koje je ratna nevolja u Ukrajini natjerala na izbjeglištvo. Dakako, uz pomoć nadležnih službi koje će im izdati radne dozvole. Nudim za hrvatske prilike dobru plaću, kao i trajno zaposlenje.

Stav je to koji je prije nekoliko dana istaknuo Vedran Pogarčić, direktor i suvlasnik tvrtke Pogarčić Auto, automobilskog salona i servisa, nakon što se na društvenim mrežama unutar grupa formiranih za pomoć izbjeglicama iz Ukrajine pojavilo nekoliko upita za zapošljavanje mehaničara s velikim iskustvom rada u ukrajinskim servisnim radionicama.

– Odmah smo stupili u kontakt, bio je smješten u Bregima, no iako je bio suglasan sa svime što sam mu ponudio, nije došao na posao. Ne znam što se s njime dogodilo, možda se vratio u rat, ali s naše strane ostajemo otvoreni za zapošljavanje stručne radne snage iz Ukrajine, pojasnio je Pogarčić.

Novi dom

I time je, a da mu to uopće nije bila namjera, pokrenuo jednu zanimljivu temu o kojoj se uvelike govori, ali još uvijek izvan javnog prostora. Hrvatska je, kao što je postalo bolno poznato nakon zadnjeg popisa stanovništva, pred demografskim kolapsom. Sve mjere koje se odnose na poticanje rađanja većeg broja djece su apsolutno nemoćne u značajnijem porastu broja stanovnika kao i pomlađivanja dobne strukture.

Ono što je čak i laicima jasno, činjenica je da bez značajnijeg useljavanja mladih obitelji koje će u Hrvatsku dovesti mogućnost zapošljavanja, nema nikakvog značajnijeg demografskog oporavka.

Banalno rečeno, Hrvatski put u totalnu depopulaciju može spriječiti isključivo mehaničko doseljavanje. Nekad je ono bilo iz susjednih jugoslavenskih republika, no i ti su prostori danas slično prazni i tužni kao što je to slučaj i s Hrvatskom.

Pogarčićeva ponuda se uklapa u takva razmišljanja, jedna od onih koje mogu biti dobrodošle za opstanak Lijepe Naše.

Nikome dakako nije drago što se u Ukrajini događa jedna od većih tragedija civilizacije, no s druge strane, upravo humanost kao protuteža bestijalnosti agresora u tom ratu nalaže prijem izbjeglica iz Ukrajine. Kad se pak sagleda dimenziju razaranja u toj zemlji jasno je kako se velik dio od današnjih tri milijuna izbjeglica nikad neće vratiti u svoje domove.

Štoviše, kad rat završi, za svojim suprugama i djecom krenut će i njihovi muževi i očevi jer život u Ukrajini će nakon rata biti sve samo ne lagan. Jasno je stoga da će u dogledno vrijeme na tisuće ukrajinskih obitelji svoj novi, trajni dom pronaći upravo u Hrvatskoj.

Žal zbog tragedije

– O čemu pričamo? Dvolični smo! Ne želimo strance, a nas, domaćih nema. Prošli smo jako strogu proceduru kako bi naš servisni centar specijaliziran za održavanje čitavog niza automobilskih marki, od Forda do Jaguara, postao referentnim za provođenje učeničke prakse.

Znate što smo time dobili? Skoro pa ništa! Profil nama potrebnih zanimanja upisuje jako malo učenika, a sagledamo li dobnu strukturu Rijeke, upisivat će ih još i manje.

A posla ima, itekako ga ima, baš kao što jamčim onima koji se odgovorno prihvate posla, i plaće što nadilaze hrvatski prosjek. Ali kad našu sadašnjost i budućnost iskreno javno izložite, vi ste negativna osoba, čudi se Pogarčić.

Uza svo žaljenje i duboku tugu zbog tragedije koja je zadesila Ukrajinu, jasno je da trajno nastanjivanje tisuća Ukrajinaca može biti – dobrodošlo za Hrvatsku. Riječ je o ljudima slične kulture i mentaliteta kao što je i naš, ljudima koji brzo prihvaćaju naš jezik, naprosto ljudima koji su baš poput nas.

K tome, u čitavom nizu zanimanja, od visokostručnih poput onih u medicini, do rada u turizmu, našoj najdohodovnijoj gospodarskoj djelatnosti, nedostaje na desetke tisuća radnika. I na kraju svih krajeva, pa Rijeka je – luka različitosti!

Kraj koji je unutar zadnja dva stoljeća i nastajao tako da je zahvaljujući investicijama u gospodarstvo bio silno privlačan za doseljavanje ljudi. Najprije s austrougarskih, kasnije jugoslavenskih prostora.

Vrijeme je, nažalost, jer proces je to koji se događa zbog rata, patnji i stradanja, a ne svojom voljom, za – Ukrajince. Svima koji to žele, servis i salon automobila Pogarčić ima širom otvorena vrata.

Neuspjela potražnja na domaćem tržištu rada

Kako to obično biva, i najbolje namjere dobiju kritike javnosti, a doživio ih je i Vedran Pogarčić.

– Čim sam objavio da nudim posao radniku iz Ukrajine, javili su se FB »ratnici bez identiteta« koji su me počeli prozivati. Njihova je teza da posao najprije moraju dobiti domaći ljudi.

Slažem se ja s time, no koliko je god teško imati nezaposlene ljude u svojoj zemlji, još je teže i tužnije uopće – ne imati ljude u svojoj zemlji.

Tražim na sve načine domaće radnike, stručne ljude koji trebaju mom profilu posla. Ali njih nema. Godinama. U mom servisu posla i plaća itekako ima, ali ne i radnika u Hrvatskoj, kaže Pogarčić