RIJEKA – Nedavno sam razgovarao s jednom mladom djevojkom koja mi je rekla: »Bila sam u svim društvima, od bogatih, siromašnih, mladih, starih, svugdje. Nitko me nije više osudio nego ljudi iz Crkve zbog mojih postupaka.« Ja želim pokazati da to nije Isusov put, put koji je on pokazao Crkvi.

Želim da se udaljimo od osuđivanja, govori nam Kristian Perković, novi voditelj Odsjeka za pastoral mladih Riječke nadbiskupije dok razgovaramo u blizini Centra za mlade »Bl. Miroslav Bulešić« na Vojaku, za koji će kao voditelj brinuti, nastaviti s dijelom programa, ali donijeti i nove.

Služiti dobru

Rođenjem i odrastanjem Riječanin, u Zadar je s 14 godina otišao u sjemenište, a nakon toga vratio se u grad na Rječini gdje je upisao teološki fakultet sa željom da postane svećenik. No, na trećoj godini shvatio je da ga Bog zove u nešto drugo te je teologiju završio kao laik – za vjeroučitelja.

Poziv je to u kojem služi proteklih pet godina, predavao je u opatijskoj gimnaziji, Medicinskoj školi u Rijeci i Drvodjeljskoj i strojarskoj školi u Rijeci, prije no što ga je riječki nadbiskup Mate Uzinić pozvao da preuzme nadbiskupijski Odsjek za pastoral mladih, kao prvi laik na čelu odsjeka.

Ostat će i dalje dijelom u Drvodjeljskoj i strojarskoj školi, a drugu polovinu svog vremena posvetit će pastoralu mladih.

– Imao sam tremu kad me nadbiskup Uzinić pitao da prihvatim službu voditelja. Osjećam strahopoštovanje jer znam koju odgovornost nosi ova pozicija, a pogotovo što sam prvi laik na toj poziciji.

Mislim da je Crkva jednostavno prepoznala da i laici imaju mjesto na službama za koje ne moraš biti svećenik, pogotovo u današnje vrijeme kad je sve manje svećenika. Ne želim reći da ću ja biti nešto bolji ili lošiji, ali trudit ću se najbolje što mogu, kaže.

Naglašava da je i dalje svećenik nezamjenjiv u služenju sakramenata, služenju misa i ispovijedanju. Na službi u Centru za mlade bit će i svećenik Matija Luketić, kao duhovnik, a u blizini je i don Ivan Seletković, koji je uz službu župnika sv. Terezije od Djeteta Isusa na Podvežici i studentski kapelan.

– Želim istaknuti i druge, užu grupu mladih koja se okuplja oko Centra bl. Bulešića čini njih desetero. Ja jesam povjerenik, ali bez njih ne mogu ništa.

Želim da Centar i sam rad pastorala budu zajednički te pozivam sve mladiće i djevojke, studente i radničku mladež, da se pridruže i svojim talentima služe Dobru, govori nam Perković.

Sveta misa će se u Centru za mlade služiti četvrtkom, kada će biti i prilika za ispovijed te različiti programi i druženja.

– Želim da Centar bude otvoren i vjernicima i onima koji ne vjeruju, apsolutno svima. Najviše očekujem one koji možda imaju neki problem s Crkvom.

Možda su oni i vjerovali, trudili se, ali ih je netko iz Crkve možda povrijedio svojim riječima i postupcima. Možda su se razočarali u nekoga.

Svi smo mi ljudi, i svećenici i biskupi, i zato želim sa svima razgovarati, biti tu, pokazati da nas u Crkvi čeka Krist, koji nas voli i koji je veći od mogućih pogrešaka ljudi Crkve, kaže Perković.

Zajednička molitva

Uz duhovne susrete i kateheze, želi organizirati i razgovore s ljudima iz različitih društvenih krugova o aktualnim društvenim događanjima.

– Da mladi koji budu dolazili mogu postavljati pitanja o onome što ih zanima, opisao bih to kao okrugli stol na kojem svatko može dobiti odgovor.

Tako da će u Centru za mlade biti multifunkcionalna dvorana u kojoj će sve to biti moguće. Presveto ćemo preseliti u kapelu na donjem katu, gdje će biti pohranjeno, a kako je oltar drven, postavit ćemo ga u toj većoj dvorani kada se bude služila sveta misa. Volio bih da imamo veću kapelu, ali nam jednostavno nedostaje dvorana i prostor, kaže nam Kristian Perković.

Ističe i važnost osobne, ali i zajedničke molitve.

– Bez molitve nema ništa, molitva je osnova. Možemo mi planirati projekte, na papir staviti milijun ideja, ali ako nije to s Bogom, ako nije prisutna svakodnevna molitva, neće biti plodova.

Otkad sam preuzeo mjesto voditelja, više molim jer mislim da mi je Božja pomoć itekako potrebna. Kako učimo djecu – molitva je razgovor s Bogom, kao što mi sad tu razgovaramo, nekih pola sata.

Vjerujem da svatko može u danu izdvojiti pola sata kako bi razgovarao s Bogom, to je jako važno. Tako da će i u Centru za mlade »Bl. Miroslav Bulešić« sve počinjati i završavati molitvom, govori naš sugovornik.

Kao novi voditelj, nastavit će i s VID-formacijom, programom osobnog razvoja za mlade od 16 do 30 godina, za koji je inicijativu prije četiri godine pokrenuo don Ivan Seletković.

Formacija je to na kojoj se mladi okupljaju u sedam vikenda kroz godinu, od petka do nedjelje, kako bi produbili svoju vjeru, ali i bolje upoznali sami sebe.

Nastavit će organizirati i susrete krizmanika sedam dekanata Riječke nadbiskupije, kao i sportske igre mladih u lipnju, a najavljuje i nove Dječje sportske igre svetog Vida, za prvopričesnike, od prvog do trećeg razreda osnovne škole.

– Želim nastaviti s time da mlade privlačimo u Crkvu sportom. Počeo sam ministrirati u Crkvi nakon što sam počeo igrati nogomet na terenu u kapucinskoj crkvi na Žabici.

To je jedan jako lijep oblik druženja i naglasak će biti upravo na tome, a ne natjecanju. Znak je to da je Crkva prepoznala važnost sporta, što se kaže: u zdravom tijelu, zdrav duh, govori Perković.

Naš sugovornik cijeli je život u nogometu, što aktivno u treningu, što rekreativno. Prošao je kroz selekcije Lokomotive, Orijenta i Rijeke, dok nije otišao u sjemenište u Zadar, a i danas ga se često sreće na tribinama na utakmicama HNK Rijeka.

– Igrao sam i s igračima koji su bili malo poznatiji i kasnije ostvarili svoje karijere. Danas surađujem i s Ivanom Močinićem koji je moja generacija i koji je povjerenik za sport Riječke nadbiskupije. Nogomet je baš obilježio moj život, zaključuje.

Volontiranje s potrebitima

Kristian Perković ističe da pastoral mladih neće biti samo u Centru, nego puno šire.

– Organizirat ćemo razne akcije i s Caritasom i sa svim drugim crkvenim institucijama. Na primjer, hospicijem. Jedan posjet hospiciju, susreti s ljudima koji su blizu smrti, jako mijenjaju percepciju.

Mi smo nekad opterećeni sitnicama, a kada upoznaš ljude i patnju koju oni prolaze, dođe ti u glavu i postaneš zahvalan za sve što imaš. Isto tako i susreti sa siromašnima, starijim ljudima koji nemaju nikoga.

Važno će mi biti da mladima omogućim da se izgrade i postanu svjesni koliko je važno pomagati ljudima na margini, kaže Perković.

»Speed-dating« za Valentinovo

Naš sugovornik kaže i da će pažnju posvetiti svjetovnim projektima, ali u crkvenom »celofanu«.

– Pokušat ću u projektima raditi sve ono za što su mladi u svijetu najviše zainteresirani, ali ih privući na crkveni »potpis«. Razni tečajevi i radionice, na primjer radionice plesa.

Dosta su mediji zainteresirani za »speed-dating« koji ćemo organizirati oko Valentinova, a to želim ponuditi ove godine. Vidimo da mladi traže ljubav, pa zašto ju ne bi našli u Crkvi?

Ako se slože, zašto se ne bi upoznavali volontiranjem i zajedničkim radom, a ne samo na kavama i drugim druženjima?

Mislim da se čovjeka puno bolje upozna volontirajući npr. u Caritasu, u posjetima potrebitim starijima i drugim vrijednim projektima, kaže.