Pitali smo Riječanke i Riječane što misle o kupovini Rafalea?

Što bi oni učinili sa sa iznosom utrošenim u ratno zrakoplovstvo? Odgovori su i više nego zanimljivi, pogledajte ih u priloženom videu Matea Levaka.

“Ja bih pomagao sirotinji, svoj sirotinji”, jasan je jedan Riječanin.

Nije dobro, ističe drugi.

“Dao bih to naciji, svakome od nas barem po jedan dinar. Bolje nego da trošimo na rat”, kaže on.

Nebo za vozanje

Nekima je to ipak super odluka.

“Imamo dovoljno neba za vozat se”, kaže.

“Doslovno je bilo što bolje nego avioni”, kažu naše sugrađanke.

Što misle o tome kao investiciji?

“Ulaganje u Rafale s mog stanovišta je promašena investicija. Članica smo NATO-a i NATO će nas morati zaštititi i u slučaju napada”, mišljenje je našeg sugovornika.

“Nama ne trebaju nikakvi avioni. U Avignanu je NATO baza”, slaže se drugi sugovornik.

Petrinjce iz “kanti” u kuće

Jedna gospođa s kojom smo pričali ima jasan i, drži, bolji plan što učiniti s tim novcima.

“Kompletnu Petrinju bih obnovila i sve stanovnike koji su trenutno ‘u kantama’ smjestila. Ako bi što ostalo, sve bih dala jadnima i nezbrinutima i našoj jadnoj djeci. To bih napravila”, ispričala nam je Riječanka.

Zaista je teško ne složiti se s njom.

Mladić, pak, ima drugi plan.

“Konkretno, uložio bih taj novac u techno partije. Da se naprave baš veliki festivali, kao što su Tommorowland. Napravio bih nove umjetne plaže i velike festivale. Dajmo taj novac u turizam!

Techno turizam

Ali, baš, u techno turizam. Nova vrsta turizma! Stvorimo novu Ibizu”, mišljenja je.

Gospodin s kojim smo pričali ima konkretan plan obnove ratnog zrakoplovstva.

“Radije bih kupio 16 polovnih F-16”, jasan je.

Drugi bi ipak taj novac iskoristili za investicije u nova radna mjesta.

Potreseni potresima

“Država bi trebala ulagati u bolje stvari, u subvencije mladima i pomoći ljudima koji su bili potreseni potresima, kojima su kuće razrušene.

Prošlo je već tko zna koliko vremena od tih potresa”, kaže nam mladić.

Je li taj novac mogao biti bolje uložen?

“Kako ne, čovječe, te avione nam neće nitko ukrasti! Da se igramo mi ovdje s tim parama po Hrvatskoj, to bi nestalo. Avione nam ne mogu uzeti”, sarkastičan je naš sugovornik.

Mlada Riječanka uložila bi taj novac u područja pogođena potresom.

“Jučer sam čula da još ni jedna kuća nije izgrađena, a prošlo je 11 mjeseci”, ističe.

Šest za narod, šest za mene

Druga sugovornica iskoristila bi taj novac za palijativnu skrb za starije i domove umirovljenika.

Treća bi, pak, uložila u hotele ili dječja igrališta i škole.

“Djeca nam se nemaju ni kamo ni gdje igrati. A u zrakoplove ne bih”, kaže.

I ostali Riječani se slažu da je ulaganje u zdravstvo i školovanje puno bitnije od aviona.

“Zdravstvo je na prvom mjestu i radna mjesta, da nam ljudi ne idu van i trpimo posljedice toga”, ističe Riječanin.

Kupovina 12 zrakoplova ili nešto drugo, pitamo našeg sugovornika?

“Šest za narod, šest za mene! Tako se to radi u poštenoj zemlji! Pola-pola! Ulog se vraća narodu, a i meni se nešto isplati. Tako se to radi kod nas”, objašnjava.

Potpuno besmislen trošak

“Bilo bi puno pametnije uložiti novac u projekte i poduzetništvo za mlade ljude, tako da nam mladi ljudi ne napuštaju Hrvatsku nego nam ostaju ovdje”, kaže nam drugi Riječanin.

Treći smatra da smo mogli proći bolje da smo pogledali više ponuda drugih država koje inače ne uzimamo u obzir.

“Budući da smo članica Unije i NATO-a mislim da je to igralo bitnu ulogu i zbog toga smo završili na francuskim avionima, nakon cijelog fijaska s Izraelom i Amerikom”, analizira mladi Riječanin.

Riječanka s kojom smo pričali jasna je da je to bespotreban trošak.

“Stalno je argumentacija da mi moramo avione da čuvamo granice. Čemu smo onda u NATO paktu? U organizacijama koje bi nas trebale štititi?

Šaljemo i svoje kontingente vojnika kada im treba. To je potpuno besmislen trošak”, jasna je.