Tiha treća smjena

Recesijska Hartera: izostala prava atmosfera

Ivana Kocijan

Sama činjenica da je festival ipak održan u svakom je slučaju za pohvalu. No ne može se zanemariti činjenica da je bivša Tvornica papira koja je prošlih godina znala vrvjeti posjetiteljima, bila sablasno prazna i tiha 



RIJEKA Devetu godinu za redom bivša se Tvornica papira pretvorila u tvornicu glazbe. Dok je prošlih godina festival Hartera riječkoj publici nudio bogat i žanrovski raznovrstan program, ove je godine poznata riječka glazbena manifestacija trajala samo jednu večer i malobrojnim posjetiteljima nudila isključivo elektroničku glazbu. U subotu navečer program devete Hartere u glavnoj je tvorničkoj hali započeo nastupima domaćih izvođača, predstavnika Cokeandsmoke agencije – Marmata, Jana Frensina i FM-a. U polupraznom Marganovu njihov su nastup pratili tek rijetki. Nešto su više posjetitelja privukle Britanke Eli & Fur, odnosno prijateljice i suradnice Eli Noble i Jennifer Skillman koje su dobro zatresle i Harterin plesni podij. 


  Gostovanje Elektrane


Za atmosferu pravog partyja nakon njih pobrinuo se još jedan Britanac, DJ Doorly koji u svojim energičnim setovima kombinira sve i svašta – techno, electro, dubstep, d’n’b, disco… Najavljen kao momak koji neće nikoga ostaviti ravnodušnim, vješti je DJ dobro rasplesao nekoliko stotina harteraša. Kraj ovogodišnje Hartere pred zoru je u Marganovu označio nastup glavnih zvijezda festivala – britanskog projekta Leftfield u DJ-setu Neila Barnesa. 


   Na Harteri je ove godine, u suradnji s festivalom Republika, gostovala Elektrana, centar za razvoj elektroničke umjetnosti i kulture iza kojeg su, između ostalog, godine produciranja jedne od pozornica na festivalu Exit. Ovom prilikom za pultom su se našli: novosadska DJ-ica i promoterica Dead Trash Superstar, disco house-electro-grunge duo Appaloosa, domaći predstavnik Konrad Medvedov, britanski DJ producent i novinar Jonty Skrufff te riječka DJ zvijezda Mile Hund.   

Jednovečernji party


Što su Republika i Elektrana donijeli Harteri, teško je reći. Zahvaljujući njima festival u bivšoj Tvornici papira dobio je još jednu pozornicu pred kojom, međutim, nije zabilježen veći broj posjetitelja. Štoviše, one koji su u noći sa subote na nedjelju plesali pred malim Harterinim stageom uglavnom se moglo nabrojati na prste, baš kao i partijanere koji su se večer prije na Arci Fiumani, odnosno u Makina Pubu, zagrijavali za ovogodišnji festival. 


   Izrazito recesijska Hartera ove godine nažalost nije ponudila program kakav je znala imati prošlih godina, što se odrazilo i broj posjetitelja koji nije bio veći od nekoliko stotina. Od obećavajućeg festivala koji je prije samo nekoliko godina trajao tri dana, održavao se na četiri pozornice i pred tisuće posjetitelja dovodio više desetaka stilski različitih izvođača i performera te brojne popratne događaje, Hartera se u svome devetom izdanju pretvorila u jednovečernji party bez ikakvih popratnih sadržaja koji je okupio posjetitelje koji bi svi mogli stati u Stereo dvoranu.   

Ni žamora, ni euforije




Sama činjenica da je festival ipak održan, i da su organizatori unatoč financijskim poteškoćama učinili sve da se održi kontinuitet događanja, u svakom je slučaju za pohvalu. Ipak, ne može se zanemariti činjenica da je u subotu oko pola noći u napuštenom prostoru bivše Tvornice papira koja je prošlih godina u to vrijeme znala vrvjeti posjetiteljima, bilo sablasno prazno i tiho. Budući da se ono malo posjetitelja većinom okupilo pred pozornicom, u prednjem dijelu središnje hale, nije bilo nimalo oduševljavajuće šetati polupraznim Marganovom. 


   Zbog malobrojne publike izostala je i prava festivalska atmosfera. Nije bilo žamora, nije bilo euforije, čak ni pred pokretnim wc-ima nije bilo gužve. Iako se programskom dijelu, unatoč skromnoj ponudi, ne može ništa zamjeriti, preksinoćnji je festival u bivšoj Tvornici papira u svakom slučaju mogao proći i puno bolje. Da Hartera ove godine i nije bila baš nešto, potvrđuju i preksinoć više puta izgovorene rečenice: »Ajmo u Život, tamo je bolje.«