Radilo se o dramatičnoj sjednici, kako je i napisano i nikakva naknadna pamet to ne može promijeniti. Dramatičnost pritom ne proizilazi iz načina njenog sazivanja, već iz sadržaja
Moram priznati da me reagiranje riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela na posljednje “Zaleđe” nije previše iznenadilo. Obersnel je jedan od rijetkih političara koji ne bježi od javne polemike, što mu svakako može ići na čast. Jer, ako nisi u stanju javno braniti politiku koju provodiš, onda se, možda, baviš krivim poslom. Barem u demokratskim zemljama.
Ono što me, međutim, iznenadilo, pa čak i pomalo rastužilo, je da se u svom reagiranju poslužio prilično prozirnim iskrivljavanjem stvarnosti, kako bi “demantirao” moje stavove.
Prvo, čemu pozivanje na Zakon o medijima? On nije potreban za javnu polemiku – paragrafe treba potegnuti jedino kad želite demantirati očito izrečenu neistinu. Evo, recimo, ja bih se sad mogao hladno pozvati na Zakon o medijima, jer ste u svom reagiranju slagali oko sadržaja mog teksta. Nigdje u njemu, naime, ne stoji ono što je temelj Vaše reakcije: da sam sve temeljio na pogrešnoj tezi o tome da je sjednica Gradskog odbora SDP-a Rijeke bila izvanredno sazvana. Tako nešto jednostavno nigdje ne piše, osim u reagiranju riječkog gradonačelnika kojim se demantira – nepostojeća informacija.
Radilo se o dramatičnoj sjednici, kako je i napisano i nikakva naknadna pamet to ne može promijeniti. Dramatičnost pritom ne proizilazi iz načina njenog sazivanja, već iz sadržaja – ponovimo, najjača gradska organizacija vladajuće stranke dan prije glasanja o paketu zakona koje predlaže njihova Vlada traži od zastupnika iz svog kraja da budu – protiv. Ako tu nema političke dramatike, e onda je nema nigdje.
Osim sa činjenicama, gospodin Obersnel ima očito problema i s definicijom o tome što je demokracija. Pa kaže: “Javno iznošenje stava i argumenata nipošto nije ‘operacija rušenja predsjednika stranke’. To je demokracija”.
U potpunosti se slažemo. U prvoj rečenici. Problem je u drugoj. Naime, i “operacija rušenja predsjednika stranke” je isto demokracija. Ne znam kako na to gledaju unutar SDP-a, ali zašto bi, zaboga, antidemokratski bilo željeti srušiti predsjednika stranke? Ili tajnika, šefa Kluba zastupnika, zamjenika predsjednika lokalnog ogranka, ili bilo koga drugog?! U demokraciji ne bi trebalo biti nedodirljivih vođa, na bilo kojoj razini, niti bi ikoga trebalo kinjiti zbog političke ambicije. Kao ni osloboditi od javne procjene o tome koliko su kvalitetni njihovi potezi, od iznošenja stavova, do akcija rušenja političara ili gradnje političkih saveza.
