Vokalna skupina KUD-a Zvir iz Jelenja na nedavnom je duhovnom koncertu, održanom uoči godišnjice stradanja podhumskih žrtava, ugostila mladu mezzosopranisticu Teu Ban iz Podhuma, kojoj je to ujedno bio i prvi nastup otkako je diplomirala klasično pjevanje na prestižnoj Glazbenoj akademiji u Oslu. Bila je to i idealna prilika za razgovor s mladom Grobnišćicom čiji je glazbeni put započeo upravo u KUD-u Zvir, a doveo je sve do glazbene akademije u Norveškoj. Danas ova mlada umjetnica iza sebe ima školovanje u Oslu, brojne nastupe i velike planove, ali srce joj i dalje ostaje domaće.

Toplina i emocija

– Moj glazbeni put započeo je u folklornoj skupini KUD-a Zvir i dječjem zboru Grobnički tići. Nakon završene osnovne škole u Dražicama, znala sam da želim pjevati. Uvijek me nešto fasciniralo u klasičnoj glazbi, posebno u operi, prisjeća se Tea Ban.

Prvi ozbiljniji korak k glazbi bio je upis u vokalnu skupinu KUD-a Zvir, zajedno s prijateljicom. Tamo je otkrila ljubav prema zborskom pjevanju. Tada nije ni znala da može upisati srednju glazbenu školu. Voditelj zbora Davor Juretić potaknuo ju je da se prijavi. Bez ikakvog glazbenog predznanja otišla je na prijemni i pripremila radove te je svoje službeno glazbeno putovanje započela s nepunih 18 godina.

Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja dobila je priliku pjevati u kazališnom zboru u Rijeci, a uskoro je u Srednjoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova maturirala klasično pjevanje u klasi prof. Ingrid Haller. Međutim, nakon škole osjetila je da želi više – i fizički i umjetnički.

– U jednom trenutku počela sam osjećati da moram ići dalje, da moram još učiti i isprobati vanjski svijet, nešto što ovdje ne postoji. Skandinavija me oduvijek fascinirala, glazbom, kulturom i ljudima te sam odlučila tamo upisati glazbenu akademiju. Odluka je u jednom trenutku pala na Norvešku i Oslo, iako tamo nikad prije nisam bila, ispričala je Tea.

Preseljenje u Oslo nije bilo lagano, nastavila je.

– Prvo sam radila godinu dana kako bih si mogla priuštiti školovanje, a tek nakon toga položila sam prijemni i upisala Glazbenu akademiju u Oslu, kaže.

Ono što ju je posebno zadivilo jesu njihovi pjevači, tehnika i pristup pjevanju.

– Oni ne forsiraju »kopiranje«, već glazbeno obrazovanje temelje na prirodnosti te pjevače uče kako prirodnim glasom pjevati da izvedba bude tehnički ispravna i najzdravija moguća, a sve kako bi pjevačka karijera dulje trajala, kaže Tea, ističući sreću što je upisala baš Glazbenu akademiju u Oslu jer je dobila priliku diplomirati klasično pjevanje u klasi profesorice Marianne Beate Kielland, izvrsne norveške mezzosopranistice.

Ovog ljeta Tea Ban se vratila kući, ali ne samo na odmor. Pjevala je na svetoj misi u katedrali svetog Vida uz pratnju maestra Davora Juretića, a nastup u Podhumu, u crkvi sv. Maksimilijana Kolbea pred domaćom publikom na nju je ostavio veliki dojam.

Završila i dirigiranje

– Moram priznati da sam prije koncerta bila nervozna. Nisam znala hoće li ljudi doći, sjećaju li me se, jer ipak me dugo nije bilo. No, čim sam stala pred publiku, osjetila sam toplinu i emociju kakvu nisam doživjela zadnjih godina. Atmosfera je zaista bila je posebna. Bilo je prekrasno i danima kasnije sam bila pod dojmom. Srce mi je još uvijek veliko kao kuća, kaže Tea.

Mlada mezzosopranistica u Norveškoj je punih šest godina, a nakon završenog preddiplomskog studija odlučila je nastaviti školovanje i u budućem radu u potpunosti se posvetiti glazbi.

– Trenutno sam u fazi traženja posla. Tijekom školovanja sam završila i jednogodišnji studij dirigiranja, zborsko i orkestralno dirigiranje, te bih voljela voditi zbor, raditi kao profesorica pjevanja, ali i nastaviti raditi na sebi. Zato sam upisala diplomski studij pjevanja na istoj muzičkoj akademiji u Oslu. Voljela bih se fokusirati na tehniku svog pjevanja i raditi na muzičkim djelima za koje mislim da odgovaraju mom glasu. Zapravo, u potpunosti se posvetiti glazbenom dijelu svoga života, kazala je Tea.

U budućnosti tako planira karijeru slobodne umjetnice te je otvorena za nastupe u Europi i šire.

– Vjerujem da svatko ima svoje mjesto i da treba osluškivati gdje će ga publika pozvati da pjeva za njih. Želja mi je nastupiti u državama diljem Europe i svijeta, ali isto tako ostati u kontaktu s hrvatskom publikom i glazbenim svijetom. Na kraju, tko zna kamo će me put odvesti, rekla je.

Zahvalnost roditeljima, KUD-u Zvir i Davoru Juretiću

Posebnu zahvalnost Tea je uputila svojim roditeljima, ali i članovima KUD-a Zvir te voditelju Davoru Juretiću koji su joj bili velika podrška i još uvijek to jesu.

– Oni znaju koliko je taj moj put bio težak i koliko mi znači ostvareni uspjeh. Uvijek ću im biti zahvalna jer bez njih, ljudi koji su me gurnuli u glazbeni svijet, danas ne bih bila ovdje i možda nikad ne bih otkrila svoj glazbeni žar, istaknula je Tea.

Svima onima koji sanjaju o sličnom putu, uputila je jasnu poruku: »Pratite svoje snove. Koliko god se njihovo ostvarenje činilo teškim, na kraju sve vrijedi. Nema veće sreće od one kad vidiš da se sav trud i rad isplatio.«