RIJEKA – U povodu proslave 100. godišnjice osnutka biskupskog središta u Rijeci, u HNK-u Ivana pl. Zajca večeras je, na blagdan Majke Božje Žalosne, održana svečana akademija. Naime, uspostavom Riječke biskupije 1925. godine isusovačka crkva sv. Vida postala je katedralom, a Grad Rijeka postao je tako sjedište biskupije. Te godine 1925. biskup je birajući između tadašnje riječke Zborne crkve Assunte i isusovačke crkve sv. Vida odlučio da katedrala bude sv. Vid. Crkva sv. Vida nekada isusovačka, a od 1925. godine katedralna crkva, jedan je od najvažnijih spomenika u Hrvatskoj.

Isusovački kolegij

Pozdravne riječi na svečanoj akademiji u riječkom kazalištu uputili su riječki nadbiskup Mate Uzinić, v.d. rektora Sveučilišta u Rijeci Davor Vašiček, u ime vjerskih zajednica pastor Baptističke crkve Giorgio Grlj, gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić i župan Ivica Lukanović.

– Sve lijepo pozdravljam i svima dajem svoj bratski zagrljaj i zahvaljujem što ste ne samo večeras ovdje, nego što ste dio ove naše Riječke nadbiskupije ili ste s njom povezani i zbog toga ste ovdje. Stoga, neka se ovo naše zajedništvo koje je znak zajedništva koje smo već imali nastavi i u budućnosti.

Riječka nadbiskupija smo svi mi koji ovdje živimo ili joj pripadamo po krštenju ili smo se uključili u nju na druge načine. Želimo zahvalno i večeras pogledati svoju prošlost, želimo sa zahvalnošću pogledati našu sadašnjost, predstaviti ono što mi danas jesmo i zajedno pogledati u budućnost koja je i večeras oko nas u ovoj djeci koja su nam otpjevala himnu. Neka nam ovaj večerašnji susret, svima nama, Riječkoj nadbiskupiji i svima onima koji su s njom povezani pomogne da nastavimo biti hodočasnici nade. Neka vas čuva i štiti zagovor Majke Božje Žalosne i svetog Vida, našeg nebeskog zaštitnika, poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić.

Davor Vašiček, v.d. rektora Sveučilišta u Rijeci, podsjetio je kako je Sveučilište u Rijeci nedavno proslavilo svojih pedeset godina djelovanja, ali, dodao je, u ovom gradu akademijska tradicija postoji već 390 godina.

– Za nas je posebno važna 1633. godina, kada su studenti riječkog Isusovačkog kolegija carskom poveljom dobili ista prava kao i njihovi kolege u Grazu i Beču. Obilježavanje našeg sveučilišnog jubileja odvijalo se pod Isusovačkim motom Semper magis, Uvijek više, koji rado u svakoj prilici naglašavamo. Tom smo prigodom Riječkoj nadbiskupiji uručili grb Sveučilišta kao znak zahvalnosti za dugogodišnju potporu sveučilišnim projektima, razvoju strategije i promicanju znanja otvorenog prema zajednici. Nadbiskupija i sveučilište već desetljećima dijele zajedničko poslanje, a to je traganje i tumačenje istine, njegovanje dijaloga i izgradnje društva u kojem se znanje i vjera ne isključuju, nego međusobno nadopunjuju, rekao je Vašiček, koji je zahvalio i bivšem nadbiskupu mons. Ivanu Devčiću, koji je tijekom svog upravljanja Riječkom nadbiskupijom uvijek svesrdno poticao i razvijao kvalitetan odnos sa Sveučilištem u Rijeci.

Vašiček je, također, aktualnog nadbiskupa Matu Uzinića prozvao čovjekom iznimne širine, razumijevanja i prihvaćanja različitosti, koji pokazuje skromnost i poniznost u svojim izjavama, kao i razumijevanje za suvremene izazove društva te je uzor svakom mladom čovjeku.

Uloga Tamaruta i Popovića

U ime vjerskih zajednica nazočnima se obratio pastor Baptističke crkve iz Rijeke Giorgio Grlj, koji je rekao kako godišnjice pokazuju da je nešto ostalo iza nas, da je ostavilo traga.

– Zajedno smo putovali neko vrijeme, posebno zadnjih 28 godina otkako smo osnovali Ekumenski odbor Grada Rijeke. Nažalost, povijest posljednjih dvije tisuće godina je donijela mnoge raskole, mnogi su otišli svojim putovima, ali na svakom naraštaju iznova je da pokuša te putove približiti jedne drugima i zato smo 1997. godine osnovali Ekumenski odbor Grada Rijeke, zato hvala pokojnima nadbiskupu Antonu Tamarutu i mons. Dinku Popoviću, koji su prihvatili tu inicijativu, kojom smo počeli naše zajedničko putovanje, postali smo prijatelji. Izražavam nadu da će vaši nasljednici, koji će za nekoliko godina slaviti neku drugu obljetnicu, pronaći nove kreativne putove suradnje i prijateljevanja i svjedočenja vjere u jednoga Gospodina Isusa Krista, za kojega se kaže da je ubio neprijateljstvo, zaključio je pastor Grlj.

Uz čestitke, primorsko-goranski župan Ivica Lukanović rekao je kako je ovako veliki jubilej prilika da se sagleda čitavo stoljeće života Crkve u ovom kraju i njezin značaj za zajednicu i obitelji.

– Proteklih stotinu godina Rijeke i naše regije, Primorsko-goranske županije, obilježile su brojne i velike promjene. Mijenjale su se granice, politički sustavi i društvene okolnosti. No, prostori o kojima se brine Riječka nadbiskupija ostali su mjesto vjere, nade i okupljanja, ostali su mjesto za čovjeka koji gradi mostove među ljudima, njeguje osjećaj pripadnosti i promiče vrijednosti pomirenja i solidarnosti. Djelovanje Riječke nadbiskupije bilo je otvoreno za dijalog, za suradnju i susret svih ljudi, pa i onih različitih uvjerenja i odgajanih u drugim tradicijama. Upravo ta je otvorenost, uvjeren sam, najveća snaga nadbiskupije u Rijeci. Ona je pridonijela da je ovaj kraj nadaleko poznat po svom iskrenom bogatstvu različitosti. U tim uvjetima lako je surađivati, čak i kada su izazovi veliki, rekao je župan Lukanović dodajući kako Primorsko-goranska županija u Riječkoj nadbiskupiji ima pouzdanog, iskrenog i dobronamjernog partnera.

– Često ne krijem zadovoljstvo, a ponekad i oduševljenje istupima našeg nadbiskupa Mate Uzinića i njegovih najbližih suradnika. Hrabrost njegovih javnih istupa i jasne poruke na strani ljubavi, zajedništva, pomirenja i solidarnosti ohrabruju, ne samo iskrene i dobronamjerne katolike, već i čitavu našu zajednicu, da će budućnost biti pravednija i bolja, poručio je župan Lukanović.

Zahvala Devčiću

Riječka gradonačelnica Iva Rinčić također je uputila čestitke te istaknula kako se »prisjećamo ne samo povijesnog značaja Riječke nadbiskupije, već i svih trenutaka u kojima je ona bila uz naš grad i njegove građane, pružajući im i duhovnu i stvarnu podršku«.

– Tijekom svih tih godina razvijala se bliska i trajna suradnja Rijeke i Riječke nadbiskupije, utemeljena na vrijednostima solidarnosti, zajedništva i brige za bližnje. To partnerstvo nije ostalo samo na formalnoj razini – ono je uvijek bilo ljudsko, toplo i prisutno u svakodnevnom životu našega grada. Ovom prigodom želim posebno zahvaliti našem nekadašnjem nadbiskupu Ivanu Devčiću, kao i nadbiskupu i metropolitu Mati Uziniću, na otvorenosti i kontinuiranoj suradnji, kao i na tome što su uvijek bili spremni zajednički odgovarati na potrebe naših građana. Kroz tu suradnju, tijekom godina razvijeni su brojni projekti koji i danas čine razliku u životima mnogih. Vrijedi istaknuti Hospicij Marija Krucifiksa Kozulić, Dom za osobe s demencijom, Caritas Riječke nadbiskupije, Dom sv. Ana – Caritasov dom za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, ali i primjer zajedničkog djelovanja prilikom dolaska velikog broja migranata kada je u Rijeci osnovan punkt za pružanje pomoći, rekla je Rinčić dodajući kako je zajednička suradnja svoj poseban pečat dobila i u trenucima poput povijesnog posjeta pape Ivana Pavla II. Rijeci, ali i kroz trajnu tradiciju obilježavanja Dana sv. Vida.

– Rijeka je zahvaljujući tom zajedništvu postala mjesto gdje poštovanje, solidarnost i odgovornost prema drugome nisu samo riječi, već svakodnevna praksa. Upravo zato važno je da i dalje, nadahnuti tom suradnjom, gradimo društvo u kojem se poštuje dostojanstvo svakog čovjeka i u kojem briga za bližnjega ostaje glavni temelj. Nedavno se u Rijeci hodalo za život i hodalo za slobodu. Neki ove hodove nastoje toliko udaljiti da ispada kao da oni isključuju jedan drugoga. Navode nas na to oni koji isključuju sve što je, iz njihove perspektive, drugačije, oni koji, dolazeći jednako zdesna i slijeva, zapravo, ne razumiju. Sloboda i život idu jedno uz drugo, štoviše, oni su nerazdvojni i međusobno se osnažuju: nije li Isus žrtvovao život upravo za oslobođenje? Tko to shvati, doseže mir u sebi i širi ga na druge, a različitost mu se čini samo bogatstvom, poručila je Rinčić.

Franjin baštinik

Ona je istaknula svoju zahvalnost i poštovanje prema svima koji su kroz minula desetljeća gradili mostove suradnje između Grada i Nadbiskupije.

– To su temelji na kojima danas stojimo i na kojima ću, zajedno sa svojim suradnicima, nastaviti graditi otvorene, iskrene i prijateljske odnose. Crkva je vječna, ali biti vječnim ne znači biti neosjetljivim na sadašnjost. Neki su zadovoljni kada Crkva šuti, jer šutnju tumače kao podršku. Ali nadbiskup Uzinić zna da to nije pravi put: u najboljoj maniri nasljeđa otvorenosti pape Franje, kritičan je prema vlasti i aktualnim zbivanjima. Rijeka može biti ponosna na svog nadbiskupa: on vraća vjeru i vjernicima i onima koji se takvima ne izjašnjavaju. On vraća Crkvi ulogu koju je izvorno imala: ulogu savjesti društva, poručila je Rinčić.

U programu su riječju i slikom predstavljeni elementi identiteta Riječke nadbiskupije u prošlosti i sadašnjosti, a u glazbenom dijelu nastupili su Zbor Katoličke osnovne škole »Josip Pavlišić«, Dječji zbor Nebeske iskrice iz Župe sv. Mateja ap. – Viškovo, pod vodstvom Karle Mišković, Zbor Župe BDM Žalosne iz Mrkoplja pod vodstvom Marijana Padavića, Trsatski koralisti i Ženski vokalni ansambl Lilia, pod vodstvom fra Maria Zrakića, Katedralni zbor Cantores Sancti Viti, pod vodstvom Nine Naćinovića, Andrej Grozdanov, Alen Polić i glumci HNK-a Ivana pl. Zajca, Olivera Baljak, Denis Brižić i Giuseppe Nicodemo. Program je završio himnom »Kakav dar«, skladanom upravo za 100. godišnjicu Riječke biskupije, premijerno izvedenom u Perivoju Svetišta Majke Božje Trsatske, 14. lipnja ove godine na središnjoj proslavi blagdana sv. Vida i 100. godine otkako je Rijeka biskupijsko središte.

Najvažniji događaj dolazak pape Ivana Pavla II. u Rijeku

Riječka nadbiskupija nastala je i djelovala u složenim povijesnim okolnostima. Njezina povijest uključuje hrvatske, talijanske i slovenske korijene, a njezina sadašnjost oblikovana je sekularnim i pluralnim društvom. Riječka biskupija ustanovljena je samo godinu dana nakon aneksije Rijeke Kraljevini Italiji i obuhvaćala je grad Rijeku (koji je prije toga pripadao Senjsko-modruškoj biskupiji), dijelove Tršćansko-koparske te Ljubljanske biskupije. Novoj biskupiji pripalo je šesnaest župa koje su se nalazile na teritoriju tadašnje Kvarnerske provincije (dijelova današnje Hrvatske i Slovenije). Prvostolni Dekanat danas obuhvaća župe Grada Rijeke zapadno od Rječine: Assunta – Uznesenje Marijino, Kozala, Donja Drenova, Gornja Drenova, Žabica, Pehlin, Srdoči, Banderovo, Podmurvice, Krnjevo – Sv. Nikola Biskup i Sv. Nikola Tavelić, Škurinje. Najvažniji događaj u povijesti nadbiskupije bio je dolazak sv. Pape Ivana Pavla II. 2003. godine u Rijeku. Bio je to jubilarni 100. apostolski pohod Svetog Oca, tijekom kojega je boravio u Bogoslovnom sjemeništu, koje će se potom nazvati njegovim imenom, odakle je pohodio razne dijelove Hrvatske. U nedjelju, 8. lipnja, na Duhove, slavio je misu na riječkoj Delti.