U organizaciji Građevinskog fakulteta u Rijeci i Hrvatske komore inženjera građevinarstva, Područnog odbora za Primorsko-goransku, Istarsku i Ličko-senjsku županiju predavanje na temu “POTRESNO INŽENJERSTVO: Dvanaest godina Euro norme HRN EN 1998-1, 2011. za zgrade: neka zapažanja i nedoumice glede definiranja seizmičkog opterećenja; kako dalje?” održao je professor emeritus dr. sc. Mehmed Čaušević.

Uz uvodne pozdrave dekana Građevinskog fakulteta izv. prof. dr. sc. Mladena Bulića, prisutnima se kratko obratio i doc. dr. sc. Danko Holjević, zamjenik predsjednice Hrvatske komore inženjera građevinarstva, koji je Čauševića nazvao doajenom potresnog inženjerstva koji se obrazovao i u inozemstvu, a zaslužan za uvođenje kolegija potresnog inženjerstva na riječkom Građevinskom fakultetu, što su kasnije preuzeli i drugi građevinski fakulteti diljem zemlje.

Taj je kolegij, zaslugom Časuševića, ističe, postao standard u edukaciji. Čaušević je, navodi, autor dviju knjiga, više od stotinu i trideset znanstvenih radova, desetak recenzija te dobitnik mnogih nagrada, među kojima se posebno ističe ona za životno djelo Zaklade Sveučilišta u Rijeci.

U svojem izlaganju pod nazivom “POTRESNO INŽENJERSTVO: Dvanaest godina Euro norme HRN EN 1998-1, 2011. za zgrade: neka zapažanja i nedoumice glede definiranja seizmičkog opterećenja; kako dalje?”, Čaušević je govorio o opterećenju od potresa na zgrade, a poseban je naglasak stavio na razliku između stare i nove norme, kao i na ulogu građevinara u odnosu na arhitekta ili seizmologa.

– Nakon nedavnih potresa u zemlji i u regiji, red je da se mi inženjeri koji radimo na aseizmičkom projektiranju i građenju nađemo i da vidimo kakvo je stanje kod nas u Hrvatskoj, odnosno da se pripremimo za dolazak jedne nove norme koja će unijeti u sebe znanstvena iskustva i rezultate u nove propise, to jest normu koja stupa na snagu sljedeće godine.

Norma donosi rezultate svih znanstvenih ispitivanja u posljednjih dvanaest godina, puno novosti, tako da nije nadopuna stare, već nova norma, kaže profesor Čaušević te dodaje da smo mi dosad radili dobre zgrade.

Kako je naglasio, još uvijek je najveća enigma opterećenje od potresa na zgrade i ostale građevinske konstrukcije, a evidentan je “nesklad između onoga što dosad znamo, ili mislimo da znamo, o potresnom opterećenju na zgrade i učinaka potresa na zgrade”.

U izlaganju se osvrnuo na sadašnje stanje procjene potresne opasnosti u Hrvatskoj i procjenu projektnih parametara za budućnost.

Jaz između teorijskih saznanja i praktičnih primjera oprimjerio je potresom u Japanu 1995. godine, jer je “uočen nesklad između postignutih rezultata znanstvenih istraživanja u potresnom inženjerstvu i ostvarenih učinaka potresa”, zbog čega se “intenzivno radi na renoviranju vrijednosti opterećenja od potresa”, odnosno na novim spektrima.

Osim tog primjera, jasan pokazatelj nesklada je, dodaje, i potres u Turskoj 1999. godine.

Istaknuvši još jednom ulogu građevinara, odnosno ulogu projektanta konstruktora koji arhitektu mora nametnuti konstrukcijsko rješenje koje je pogodno za potresno područje, profesor je također naglasio da građevinari drukčije gledaju na ponuđene spektre odziva, jer se njihovom primjernom očekuje sigurna zgrada u potresu – bez ljudskih žrtava.