Ovaj koncept je bitna promjena u odnosu na dosadašnje planove privatizacije jer se godinama predviđalo uvođenje strateških partnera. Od partnera za silos ili luku u Bakru očito do daljnjega ništa
RIJEKA Luka Rijeka ide u privatizaciju, ali će još barem nekoliko godina ostati u većinskom hrvatskom vlasništvu. Plan je da u prvoj fazi bude provedena dokapitalizacija u kojoj bi većinski paket (50 posto plus jedna dionica) ostao u rukama države i sve to trebalo bi se realizirati već do kraja ove godine kada bi maksimalno oko 35 posto dionica luke dobilo novog vlasnika. Istovremeno bi i radnicima tvrtke bila ponuđena mogućnost otkupa dodatnog paketa dionica, vjerojatno po nominalnoj cijeni od 100 kuna, a u maksimalnom pojedinačnom iznosu od 7.500 eura za svakog radnika. Tu je ponovo riječ o pokušaju ispravljanje stare nepravde iz vremena prve pretvorbe i privatizacije Luke kada svaki radnik nije mogao upisati dionica u vrijednosti 20.000 njemačkih maraka, koliko je to bilo predviđeno zakonom. No, ostaje upitno koliko će se radnici odazvati kupnji dionica pogotovo ukoliko ponuđena cijena bude na razini nominale, odnosno oko 100 kuna za dionicu.
Tri modela
Prvi glas u javnosti da se sprema privatizacija Luke Rijeka stigao je nedavno od resornog ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića, koji je rekao kako je od Uprave Luke naručio tri moguća modela privatizacije. Te modele Uprava priprema, što potvrđuje predsjednik Uprave Luke Vedran Devčić, koji također dodaje kako je apsolutno najboljim ocijenjen prijedlog dokapitalizacije za kojeg se prethodno ispitivao interes potencijalnih ulagača. Taj interes zasigurno postoji kod mirovinskih i investicijskih fondova, koji traže ulaganje koje će im u određenom vremenskom razdoblju donijeti dodatne prinose.
Luka Rijeka nedavno je raspisala natječaj za popunu osam radnih mjesta po modelu ministra rada i socijalne skrbi Miranda Mrsića, gdje država u prvoj godini rada daje plaću u iznosu od 1.600 kuna. Riječ je o radnim mjestima za osobe s visokom stručnom spremom, inžinjere prometa, elektrotehnike i pravnike. Skromna plaća pokazala se dovoljno atraktivnom, jer se na natječaj prijavilo čak 150 kandidata. Riječ je o mladim ljudima s fakultetskom diplomom, uglavnom bez radnog iskustva, koji se nadaju da će po isteku prve godine imati priliku zasnovati radni odnos, koji im nije zagarantiran u samom natječaju. Slika je to koja puno govori o problemu nezaposlenosti mladih, koji nisu u poziciji birati, već moraju, neovisno o naobrazbi, prihvaćati bilo kakav posao kako bi stekli prvo radno iskustvo.
– Mi smo kao Uprava dobili odriješene ruke promišljati razvoj tvrtke i predložiti Vladi kako bi se ona trebala razvijati. Od ministra pomorstva dobili smo rok do sredine svibnja predložiti nekoliko koncepcija, kao i ispitati sve njihove mane i prednosti. Umjesto klasične privatizacije ili traženja strateškog partnera po terminalima nama se kao apsolutno najbolji čini model dokapitalizacije s kojom bismo samostalno realizirali investicijske projekte. Prije svega je riječ o projektu izgradnje unutarnjeg terminala za kontejnere i druge vrste tereta na području Škrljeva, što je investicija procijenjena na oko 40 milijuna eura, kao i ulaganje u obnovu lučke mehanizacije. Emisijom novih dionica, koje bi u ukupnom vlasničkom udjelu bile na razini od maksimalno 35 posto dionica, država bi i dalje ostala većinski vlasnik Luke i imala 50 posto plus jednu dionicu. Očekivani iznos koji bismo željeli dobiti za investicije jest minimalno oko 300 milijuna kuna, ali pritom naglašavam da je to donja granica i nije nerealno očekivati značajno veću svotu, ističe Devčić, koji smatra kako je poduzeće Luka sigurno ulaganje, jer će će u narednom razdoblju od četiri do pet godina vrijednost tvrtke značajno rasti, kako zbog okončanja niza investicija kao što je nova obala na Brajdici, tako i zbog velikih ulaganja u željeznice i ceste, što u narednim godinama mora dovesti do značajnog rasta prometa riječke luke.
Plan za Škrljevo
Ovaj koncept bitna je promjena u odnosu na dosadašnje planove privatizacije poduzeća Luka, jer se već godinama predviđa uvođenje strateških partnera po lučkim terminalima po uzoru na tvrtku Jadranska vrata na kontejnerskom terminalu Brajdica, gdje je većinski udio dobila filipinska tvrtka ICTSI. Od uvođenja strateških partnera za silos ili luku rasutog tereta u Bakru očito do daljnjega neće biti ništa, već bi poduzeće Luka moralo samostalno raditi na realizaciji nekoliko investicija, prije svega onoj na Škrljevu. Tamo je u tijeku izrada projekta uređenja oko 400.000 četvornih metara površine unutar Industrijske zone Kukuljanovo, gdje se moraju izgraditi nova otvorena i zatvorena skladišta, dodatni kapaciteti za manipulaciju i skladištenje praznih kontejnera, kao i za punjenje, pražnjenje i popravak kontejnera, nova hladnjača, upravna zgrada i drugi prateći sadržaji. U Upravi Luke ne žele čekati dokapitalizaciju, već bi prva faza gradnje skladišta trebala početi već u rujnu za što postoje osigurana sredstva Luke. Predviđeno je ukupno 11 faza u projektu, koji ima isto toliko lokacijskih i građevinskih dozvola, a prvo se predviđa izgradnja novih skladišta.
