Interventna kardiologija

Prijenos ugradnje stenta kroz ruku iz angiosale na Sušaku

Barbara Čalušić

Kardiološki laboratorij s dotrajalom angiosalom pokriva područje od 700 tisuća stanovnika i čak četiri županije, čiji se stanovnici u slučaju akutnog infarkta dovode u riječku bolnicu



RIJEKA Intervencijska kardiologija isključivo je timski rad u kojem bez tima koji prati igru nema uspjeha i dobro obavljenog posla – kazao je dr. Željko Plazonić, pročelnik Kardiološkog laboratorija u Kliničkom bolničkom centru Rijeka otvarajući na Sveučilišnom kampusu dvodnevni simpozij posvećen interventnoj kardiologiji. Simpozij su organizirali riječki kardiolozi koji su ovom prigodom sudionicima simpozija omogućili i izravan prijenos dva zahvata ugradnje stenta iz angiosale na Sušaku. Riječkim kardiolozima pridružio se i francuski kolega dr. Stephane Champagne iz pariške sveučilišne bolnice Henri Mondor. Champagne je za razliku od riječkih kolega stent u žilu uveo kroz ruku pacijenta.


U svom uvodnom govoru Plazonić je podsjetio i na korijene intervencijske kardiologije u KBC-u Rijeka gdje je 1962. godine izvedena prva periferna angiografija na pokretnom stolu, tri godine kasnije obavljena je obostrana kateterizacija, a 1967. godine prva operacija srca u izvantjelesnom krvotoku koju je predvodio dr. Vinko Frančišković. Sedamdesetih se godina u riječkoj bolnici obavlja prva implantacija pacemakera kojeg su riječki liječnici ugradili 1970. godine, a 1974. godine obavljena je i prva koronarografija koju su obavili dr. Anton Šepić i dr. Branimir Budisavljević.


Intervencijska kardiologija u današnjem smislu u riječkoj se bolnici razvija od 1996. godine kada je u višenamjenskoj angiosali obavljena prva koronarografija, a za dvije godine ugrađen prvi stent te nedugo nakon toga i prva ugradnja stenta u hitnoći, kod akutnog infarkta miokarda. Od 2003. godine Kardiološki laboratorij djeluje u vlastitoj angiosali u kojoj je 2004. godine obavljena i prva implantacija torakalnog graft stenta. Kardiološki laboratorij sa jednom, sada već dotrajalom angiosalom, pokriva područje od 700 tisuća stanovnika i čak četiri županije čiji se stanovnici u slučaju akutnog infarkta dovode u riječku bolnicu.   

Zahvata 30 puta više


Razvoj riječke intervencijske kardiologije najbolje ilustriraju brojke koje pokazuju da se broj zahvata u odnosu na početke danas povećao za tridesetak puta, a broj dijagnostičkih pretraga za čak pedesetak. Tako su 1996. godine riječki kardiolozi obavili 32 dijagnostičke pretrage, a prošle godine 1.580. Perkutanih koronarnih intervencija 1996. godine bilo je 21, a prošle godine 684. Od toga ih je gotovo trećina, točnije 242 ugradnje obavljene kod infarkta miokarda.





Rezultate Kardiološkog laboratorija je pozdravio i ravnatelj riječkog KBC-a prof. dr. Herman Haller kazavši da je riječ o rezultatima koji se mogu mjeriti s najrazvijenijim zemljama. Kardiologe je podsjetio i da medicinu ne čine samo uređaji, već prvenstveno ljudi.


– Intervencijska kardiologija napravila je preokret u liječenju i dijagnostici bolesti srca, a mi u Rijeci taj razvoj kontinuirano slijedimo – zaključuje Haller.



– Ove godine ta će brojka biti i premašena sudeći po tome da smo već dosad obavili 238 primarnih perkutanih intervencija – istaknuo je Plazonić.


Intervencijske metode u riječkoj se bolnici primjenjuju i kod srčanih grešaka u djece, a najpoznatija među njima je zatvaranje defekta srčane pregrade tzv. kišobranom. Metodu je predstavio prof. dr. Vladimir Ahel iz Klinike za pedijatriju kazavši da je da je od 2001. godine od kad se primjenjuje ova metoda kod defekta septuma atrija srca obavljeno 205 zahvata od čega je u 154 slučajeva bila riječ o djeci od četvrte do 17 godine dok su ostatka činili odrasli među kojima je najstariji pacijent imao 72 godine.   

Intervencijska kardiologija


Kardiolozi su podsjetili na povijest i dinamičan razvoj intervencijske kardiologije čiji korijeni sežu u 19. stoljeće, a pravi zamašnjak počinje s radiologom Andreasom Greuntzigom koji 1977. godini izvodi prvu perkutanu intervenciju. Nakon desetljeća primjene balon angioplastike u ublažavanju sužavanja i opstrukcija arterija mišića srca, slijedi prva generacija stentova koje na početkom 2000-ih zamjenjuju stentovi koji otpuštaju lijekove tzv. »drug eluting« stentovi. Paralelno se tehnike intervencijske kardiologije primjenjuju na strukturalne bolesti srca. Razvoj intervencijske kardiologije promijenio je i odnos snaga između medicinskih grana pa su tako kardiokirurzi do 90-tih rješavali gotovo sve zahvate koje danas rješava intervencijska kardiologija. No, kako objašnjava dr. Đuro Marinović, postoje kardiološki i kirurški pacijenti te jasne smjernice kako se oni određuju.


– I danas postoje bolesti gdje je kardiokirurška intervencija neophodna – poručio je Marinović.