Ostavio nas je, poslije dužeg pobolijevanja, Nenad Juretić, naš dragi korčulanski Bodul, naš riječki sugrađanin, naš prijatelj, dragovoljac Domovinskog rata od prvog dana agresije na Hrvatsku, naš suborac, naš visoki časnik hrvatske vojske. Časnik, ne po dekretima ili epoletama, već po svojim borbenim rezultatima te visokim etičkim i moralnim standardima koje nije kršio ni u najtežim trenucima.

Znali smo istoga časa od početka agresije na našu Domovinu što treba činiti, kamo i zašto valja poći. Znao je to i naš Tić. Nije bilo dileme, uzmaka, strahova! Prvo ratno zapovjedništvo 111. brigade ondašnjeg Zbora narodne garde bilo je jedno od baklji slobode našeg Primorja, a Nenad je bio jedan od najsposobnijih, najpouzdanijih časnika u našim postrojbama.

Uza sve ratne strahote, nijednoga časa Nenad nije gubio svoju ljudskost, prisnost i povjerenje koje smo međusobno njegovali jedni prema drugima u našem Zapovjedništvu. Sve su to odlike koje čovjeka čine Čovjekom, pa i u najkritičnijim situacijama. Svojom pozitivnom energijom, odlučnošću i efikasnošću davao si nama ostalima poticaj da budemo čvrsti, odlučni, nepokolebljivi pred časnim zadatkom obrane Domovine.

Poslije aktivnoga služenja u našoj matičnoj 111. brigadi, Nenad je obnašao u drugim postrojbama odgovorne zapovjedne dužnosti, ostajući uvijek uporan, skroman, druželjubiv prema podčinjenima, odgovoran pred postavljenim zadacima.

Naizgled, napustio si nas.

Ali, ovo je tek mala, prividna fizička stanka.

Iz svog prvog korčulanskog zavičaja, bio si donio i posadio kod nas, na Vežici, svoju mladu maslinu. Njegovao si je, zalijevao, pazio je, pričao o njoj s velikom ljubavlju kao dijelom svoga smisla postojanja. To malo krhko stabalce već je izraslo u čvrsto stablo, i u nekom duhovnom bezvremenskom doživljaju, slobodno se može reći, postalo je spomenik Tvom zavičaju i našoj zajedničkoj Domovini.

S vremenom će mnoge stvari prekriti sjene zaborava. I dok bude naš riječki vjetar šuštao među lišćem Tvoje Masline, čut ćemo i Tvoj smijeh, odu radosti, da nismo beskorisni prohodali kroz život na ovome svijetu!

Nije Ti trebalo upozorenje pjesnika, hodio si, bio si, po svom osobnom ljudskom uvjerenju – jednostavno – velik Čovjek pod zvijezdama i vratio si se velik među njih. I Tvoja će, blistati sjajna, neugasiva u svoj svojoj veličini slave, dragi naš Tiću, skupa s nama, Tvojim suborcima iz Prvog ratnog zapovjedništva 111. brigade hrvatske vojske, sa svim ostalim herojima slobodne nam domovine Hrvatske!

Ono najljepše, neizgovorivo i dalje živi među nama, a i Ti Nenade trajan si, neizbrisiv dio našega zajedničkoga ponosa što ga osjećamo spram Domovine, za čiju slobodu smo imali čast boriti se. I izboriti se!