Sretno, djeco

Pričali smo s pet čavjanskih prvašića: ‘Školski sat? To je kao poluvrijeme u nogometu, nije mi to problem izdržati…’

Ingrid Šestan Kučić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Roza Cuculić, Laura Brusić, Paola Hatežić, Petra Zidarić i Jakov Jerkić dio su ovogodišnje generacije prvašića OŠ Čavle, koja će ostati zapamćena po tome što će sutra u toj školi obrazovanje započeti učenici četiri razredna odjela, što je za jedan razred više nego prijašnjih godina



RIJEKA – Za oko 460 tisuća hrvatskih učenika danas će se prvi put u novoj nastavnoj godini oglasiti školska zvona, a među njima oko 33 tisuće je prvašića koji će napraviti prvi korak na svom putu obrazovanja.


Bez obzira sjedaju li u školsku klupu prvi put ili su već prekaljeni učenici pred svima njima još je jedna neizvjesna školska godina praćena epidemiološkim mjerama, različitim oblicima nastave, kao i određenim ograničenjima, ali dijelu učenika to nikako nije umanjilo veselje i nestrpljivo isčekivanje novog početka. Kao i uvijek najveće veselje dijele prvašići, a njih će u Primorsko-goranskoj županiji biti oko 2.500. Istovremeno će sutra put primorsko-gortanskih škola sveukupno krenuti 28 tisuća učenika svih genaracija, a kako su izgledale pripreme za taj važan korak otkrivaju Roza Cuculić, Laura Brusić, Paola Hatežić, Petra Zidarić i Jakov Jerkić. Oni su dio ovogodišnje generacije prvašića OŠ Čavle, koja će ostati zapamćena po tome što će sutra u toj školi obrazovanje započeti učenici četiri razredna odjela, što je za jedan razred više nego prijašnjih godina.


Veliko veselje


Iako još ne znaju hoće li dijeliti isti razred, a voljeli bi, novopečeni prvašići otkrivaju da im je uz to tko će biti u kojem razredu bitno i kakva će biti njihova učiteljica. U tome su jednoglasni, nova učiteljica mora biti dobra i mora ih puno toga naučiti. Međutim, nije da petero novih prvašića o školi ne zna baš ništa, jer kako otkriva Paola ponešto o školi saznala je od sestre koja će sad u 4. razred.




– U školi se uči. Imaš satove. Ponekad imaš engleski, ponekad likovni ili matematiku, prirodu i hrvatski, spremno nabraja Paola svoju buduću satnicu.


Kaže i kako se početku nastave neizmjerno veseli, a ono što joj izaziva najveće veselje novi su prijatelji koje će upoznati. I o ocjenama oni znaju svašta, pa tako Laura otkriva da jedinicu dobiješ kad si zločest, a Roza dodaje da peticu zaslužiš kad sve znaš i sve naučiš. Učenje, slažu se, neće biti baš nikakav problem, jer svi već vladaju slovima i brojkama. Jakov spremno otkriva da zna i tablicu množenja, a uz nogomet matematika mu je najveća ljubav. Zbrajanje i oduzimanje radi se, kažu svi, kao od šale, a na pitanje misle li da će sjedenje na nastavi predstavljati problem Jakov tvrdi da to nikako ne može biti problem.


– Jedno poluvrijeme traje 45 minuta, a toliko traje i sat u školi. Ako mogu odgledati na miru poluvrijeme onda mogu i sjediti 45 minuta u školi. Nije to nikakav problem. Jako volim nogomet, a volim i brojke. Treniram nogomet nekoliko puta tjedno i kada počne škola ne mislim prestati, objašnjava Jakov i ponosno pokazuje svoju torbu, naravno, s temom nogometa.


Odmah iznosi i svoje dugoročne planove za budućnost. Naravno, bit će nogometaš, bez obzira što s matematičkim operacijama već i prije polaska u školu izvrsno vlada. Ipak, kaže, nogomet mu je najveća ljubav. Torbe su, složni su svi, najbolja stvar vezana uz školu. One su im najdraže od svega što su uoči sutrašnjeg početka nastave trebali nabaviti.


– Kupila sam torbu, pernicu, olovke, bilježnice i radne bilježnice. Imam sestru koja je jednu godinu starija od mene i znam da se u školi uči i piše, radiš likovni i matematiku, ponosno kaže Laura.


Petra pak dodaje da ima sestru koja ide u četvrti razred i da joj se njene knjige čine prilično zahtjevne, ali i da vjeruje kako udžbenici za prvašiće nisu tako teški.


– Nekako više volim brojke nego slova pa mislim da ću najviše voljeti matematiku. Ne bojim se testova i ispitivanja. Mislim da to neće biti nikakav problem, uvjerena je Petra.


Željni znanja


Isto uvjerenje dijele i ostali, jer kažu željni su novih znanja. Čak im ni činjenica da u vrtić više nikada neće ići ne predstavlja razlog za tugu, jer dani do polaska u školu već se dugo odbrojavaju.


– Ja svaki dan pitam mamu koliko je još do škole. I to je pitam već jako dugo, kaže Laura, a njeni prijatelji otkrivaju da ista pitanja svakodnevno kolaju i u njihovim obiteljima.


Svi se oni još od vrtićkih dana bave različitim sportskim aktivnostima za koje smatraju da će imati vremena i s novim školskim obavezama te od njih ne misle odustati. Ženski dio te čavjanske družine uglavnom se odlučio za ples pa tako Laura, Paola i Petra najavljuju nastavak bavljena tom aktivnošću, dok Roza misli nastaviti s taekwondo treninzima, a Jakov naravno s nogometom. Što se njih petero tiče sve je spremno za novu životnu avanturu, jer ništa ne može umanjiti zadovoljstvo proizašlo iz činjenice da sutra postaju veliki dječaci i djevojčice sa školskom torbom na leđima te da hrabro kreću u ovladavanje novim znanjima.


Uzbuđeni i roditelji


Nisu nestrpljivi samo Roza, Laura, Paola, Petra i Jakov, jer s jednakim uzbuđenjem sutrašnji dan čekaju i njihovi roditelji. Istina, to je uzbuđenje popraćeno i nizom pitanja bez odgovora, jer kako otkriva Petrina mama, Paola Malnar Zidarić, bit će zahtjevno uskladiti sve obaveze dvoje školaraca u obitelji.


Foto VEdran Karuza


– Imam stariju kćer koja ide u 4. razred pa već znamo što možemo očekivati. Nadamo se samo da će nastava biti uživo. Pogotovo za prvašiće koji se nalaze na prekretnici, ističe Malnar Zidari.


Sa željom da epidemija ne uvede online nastavu ovu školsku godinu započinju i otslai roditelji, jer kako navodi Paolina mama Ana Furlan želja joj je da škola opet bude puna veselja kao nekad.


– Sat se vratio na 45 minuta, a nadam se da će se vratiti i sve ono što čini školu zabavnim mjestom poput odlazaka u kino, kazalište i na izlete.


Imam stariju kćer i iskusili smo kako izgleda škola za vrijeme epidemije, kad se ne može napustiti razred i kad djeci nedostaju druženja, kaže Furlan.


Isto mišljenje dijeli i Laurina mama Martina Marač Brusić koja kaže da je epidemija djeci uskratila djetinjstvo, miješanje razreda, izlete i druženja.


Rozina mama, Dobrila Cuculić, dodaje da ima stariju kćer, ali kako kaže zbog toga Rozin školski početak nije nimalo manje uzbudljiv.


– One su sasvim drugačije i sve različito percipiraju i doživljavaju, tako da zapravo ne znam što nas čeka, navodi Cuculić.


Najveće je uzbuđenje ipak u obitelji prvašića Jakova, jer je on je prvi školarac, kaže mama Nika Jerkić.


– Osobno sam jako uzbuđena, kao i Jakov, ali veselimo se novim počecima, zaključuje Jerkić.