Radi s najboljima

Priča Antonia Paravića: Dečko s Krasice u kuhinji slavnog Jamieja Olivera

Slavica Mrkić Modrić

Antonio Paravić, dečko s Krasice koji osvaja svijet

Antonio Paravić, dečko s Krasice koji osvaja svijet

Po završetku školovanja opcija za nastavak rada i učenja u najboljim restoranima visoke kuhinje vjerujem da neće nedostajati. Jednog dana bih volio biti stručnjak za razvijanje novih recepata i namirnica bilo za restorane ili trgovačke lance, a san mi je jednoga dana imati svoj restoran



I tako, čujem ja da tamo negdje u svijetu postoji dečko s Krasice koji je ni, pet, ni šest već učio od Jamieja Olivera i kuhao s Jamiejom Oliverom, poznatim pod nadimkom »goli kuhar«. I ne budi mi teško, raspitam se i dođem do tog mladog Krasičara koji je život u Rijeci zamijenio školovanjem u Velikoj Britaniji, u Birminghamu.


Kako o Antoniju ama baš ništa više od ovog što sam napisala nisam znala, u prvom »obraćanju«, a komunicirali smo u kasne noćne sate kad bi Antonio odložio »tarvez« i došao kući, zamolila sam ga da mi napiše par riječi o sebi. Evo što je stiglo i to WhatsAppom:


– Moje ime je Antonio Paravić, rođen sam u Rijeci prije 24 godine. Dobar dio djetinjstva posvetio sam sportu. Igrao sam nogomet od svoje šeste godine pa sve do devetnaeste kad se zbog ozljeda odlučujem posvetiti školi i treninzima u teretani. Završio sam Medicinsku školu u Rijeci, te nakon srednje škole odradio godinu dana stažiranja na Zavodu za javno zdravstvo.




Nakon toga nailazim na sustav Republike Hrvatske i nisam u mogućnosti upisati željeni smjer na fakultetu pa se odlučujem na odlazak iz Hrvatske. Iz ljubavi prema treniranju, zdravom načinu života, znanosti o prehrani i samoj hrani upisujem smjer Nutricionizam i primjena hrane na University College Birmingham.


Kako bih se financirao, odlučujem se na potragu za poslom ali s ciljem da taj posao bude isključivo u kuhinji kako bih bolje upoznao hranu i namirnice te potencijalno primijenio to znanje u svrhu pisanja seminara i radova na fakultetu. Spletom okolnosti dobio sam posao kod slavnog Jamieja Olivera što je bio početak lijepe priče koja još uvijek traje. Otkrio sam svoj talent i strast prema kulinarstvu koja je i mene samog iznenadila jer se nikada prije nisam pokušao baviti kuhanjem, pogotovo ne na profesionalnoj razini.


Raspad Oliverovog carstva sam predvidio na vrijeme i imao sam priliku raditi u poznatom The Ivy restoranu što sam i prihvatio te tako napuštam Jamieja Olivera. The Ivy je bio lijepo iskustvo, pomalo je nestvarno bilo pripremati jela za primjerice cijelu nogometnu momčad Aston Ville, američkog repera Drakea i mnoge druge slavne osobe.


Ne mogu reći da nisam bio zadovoljan na tom radnom mjestu, ali moj cilj je bio ući među elitno društvo kuhara u Birminghamu što sam i uspio te dobivam posao u Simpsonsu, po nekima jednom od najboljih »dining mjesta« u Engleskoj, a dokaz tome su jedna Michelinova zvjezdica i tri Rosette koje posjeduje restoran.



Surađivao sam s britanskim masterchefom i nekolicinom vrhunskih stručnjaka koji rade u Simpsonsu. Tamo sam radio kao »pastry chef« odnosno slastičar. Osim što sam u Simpsonsu imao priliku surađivati s nekim od najvećih imena u regiji West Midlands jedan od najdražih trenutaka je večera tijekom koje me je hrvatski nogometni trener Slaven Bilić osobno došao upoznati u kuhinju i udijeliti kompliment.


Nažalost, nisam se zadržao dugo na tom radnom mjestu, a razlog tome je bio 90 radnih sati tjedno što bi značilo ne mogućnost nastavka školovanja. Finalnu godinu na University College Birmingham planiram zaključiti završnim radom na temu štetnosti šećera na ljudski organizam. Kuharska karijera ovdje ne prestaje. Trenutno radim u novootvorenom kineskom modernom restoranu, također kao stručnjak za slastice, a u narednom vremenu planiram usavršiti kinesku kuhinju u potpunosti.


Restoran plijeni pažnju velikom japanskom trešnjom koja cvjeta unutar ambijenta. Po završetku školovanja opcija za nastavak rada i učenja u najboljim restoranima visoke kuhinje vjerujem da neće nedostajati, a kroz idućih godinu dana ću odlučiti što i kako dalje kada diploma bude u rukama. Jednog dana bih volio biti development chef što znači stručnjak za razvijanje novih recepata i namirnica bilo za restorane ili trgovačke lance, no također san mi je jednoga dana imati svoj restoran visoke kuhinje.


I tako čitam ja Antonijovu biografiju i razmišljam je li mu bilo teško život iz Hrvatske »prenijeti« u Veliku Brijatniju, odnosno je li mnogo stvari i navika morao promijeniti svojim odlaskom na studij u inozemstvo. Odmah i šaljem razmišljanje. Ah, blagodati moderne današnjice.


– Odlazak iz Hrvatske za mene je značio novi početak. Samim time morao sam promijeniti neke navike, no ništa pretjerano jer sam karakterno osoba koja nema problema s prilagodbom i nije mi teško uklopiti se u novu sredinu. Početak kao početak bio je težak – Birmingham je drugi najveći grad u Velikoj Britaniji koji sa širim područjem ima gotovo jednak broj stanovnika kao Hrvatska.


Mnogi se izgube u velikom gradu, ali za mene je to bio izazov. Navike koje sam stekao za života i nisam trebao mijenjati ali trebalo je neko vrijeme da shvatim kako funkcionira život izvan Hrvatske. Već svima dobro poznato – u zapadnim zemljama se više radi, a manje uživa. No meni to ne stvara nikakav problem.


Nisam klinac


Bogme ni meni pitati da usporedi sustav školstva kod nas i u Velikoj Britaniji. Pitam ga koje su prednosti, a koji nedostaci studiranja izvan Hrvatske.



– Ako usporedim sustav školstva u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji, onda svakako ne mogu navesti niti jedan negativan aspekt školovanja u Velikoj Britaniji. Učenje i način primanja informacija je moderan, primjerice, knjige su odavno zamijenili kompjutori. Na fakultetu ima puno praktičnog rada te rada na stvarnim projektima. U svakom slučaju razina nepotrebnih informacija svedena je na minimum što studentima mnogo znači te bi po završetku studija trebali imati dovoljnu količinu znanja za početak rada u struci.


Zanimalo me i što znači biti »klinac«, a raditi na takvim prestižnim mjestima kakva je on naveo. Zanimalo me je i kakvi su kolege bili prema njemu, zapravo je li mu to uz zadovoljstvo donosilo i svojevrstan stres. E, to je mene zanimalo, a onda je uslijedio odgovor u kojem sam »dobila po sebi« i to »na prvu«.


– Kao prvo ja nisam klinac, hahaha. Rad na takvim mjestima je izuzetno stresan. Opće je poznato da rad u kuhinji sadrži visoku razinu stresa ali ako voliš taj posao s vremenom sve postaje rutina. Ja svoj posao nazivam ozbiljna kreativnost. Što se tiče kolega s kojima sam radio i s kojima radim uvijek postoje različite osobnosti, bolji i gori kolege ali rijetko kada bih doživio neko negativno iskustvo.


Faks, kuhinja, teretana


Antonio je napisao što želi raditi nakon diplome, no nije napisao želi li to raditi u Hrvatskoj ili u ostatku svijeta.


– Što se tiče spomenutih ciljeva i želja to su samo nekakve opcije i mogućnosti koje priželjkujem jednog dana ali nikada ne gledam predaleko u budućnost. Pokušavam malim koracima doći do uspjeha. Primarni cilj mi je završiti fakultet, a nakon toga s razlogom ću se vratiti možda u Hrvatsku, a možda otići u neki drugi kraj svijeta – ono što mi trenutno nije opcija je ostanak u Birminghamu.



Poprilično je jasan taj Antonio. A sad malo dublje »nos u intimu« pa pitam osjeti li katkad nostalgiju i ako da, kako se izvlači iz tog stanja »Rijeka mi je daleko«.


– Ponekada osjećam nostalgiju što je normalno jer volim svoj rodni grad, ali tu je moja obitelj, brat i prijatelji s kojima se čujem gotovo svakodnevno. Kad god uhvatim vremena. Ljudi koji su mi podrška od dana kada sam otišao.


Hm, podosta šturo, ali ne dam se ja i nastavljam pitajući je li naporno studirati i raditi na takvim mjestima na kakvima on radi.


– Rad i istovremeno studiranje nije jednostavna kombinacija jer radim puno radno vrijeme. Ako dva dana u tjednu ne radim, onda odlazim na predavanja na fakultetu ili kombiniram jutarnji odlazak na faks s popodnevnom smjenom na poslu. Radno vrijeme na poslu varira. U trajanju zimskih i ljetnih praznika u prosjeku odradim sedamdeset sati tjedno.


Ima li to »dijete«, uf, pardon – ima li taj dečko uopće slobodnog vremena?


– Slobodnog vremena nemam previše što bi značilo da su izlasci, okupljanja i druženja s prijateljima vrlo rijetka pojava. Tri do četiri dana u tjednu odlazim u teretanu što smatram veoma bitnim segmentom u načinu življenja. Također jednog dana kao budući diplomirani nutricionist želim biti primjer.


A, što reći nego – Antonio, meni si primjer sposobnog, vrijednog, poduzetnog i talentiranog dečka koji zna što hoće. Za ostale, ne znam.


E, da, bilo je i P.S. Zaboravila sam pitati zašto baš kineska kuhinja.


– Zašto kineska kuhinja? Isključivo igra slučaja. Šef kuhinje u restoranu u kojem trenutno radim je bivši kolega iz kuhinje Jamieja Olivera s kojim sam ostao u dobrim odnosima, te sam prihvatio.


Važnost nutricionizma u današnjici pretilih


– Nutricionizam je znanost koja interpretira interakciju nutrijenata i ostalih supstanci iz hrane u odnosu na ljudski organizam i zdravlje. Samim time nutricionizam je veoma široki pojam u koji svrstavamo bezbroj pojmova.


Počevši od mikro i makro nutrijenata, što bi značilo proteini, ugljikohidrati, masti, vitamini i minerali, pravilan unos i primjenjivanje prehrane, različiti tipovi organizama, bolesti uzrokovane raznim prekomjernim ili nedovoljnim unosom pojedinih namirnica ili nutrijenata, bolesti probavnog, mentalnog i krvožilnog sustava kao i prevencija istih te još mnogo pojmova i činjenica je obuhvaćeno tom znanošću. Apsolutno svaka pojedina osoba kroz hranu unosi nutrijente u organizam na dnevnoj razini.


Što se tiče pretilosti u današnjem svijetu postoji problem na globalnoj razini. Zašto? Okruženi smo odličnim marketingom velikih kompanija za proizvodnju hrane i prehrambenih proizvoda no ta hrana i proizvodi u većini slučajeva su nezdravi, a mi se ponašamo kao da nemamo izbora nego kupovati proizvode koje gledamo na reklamama. U ovom slučaju mislim, nitko ne reklamira salatu?!


Živimo u modernom svijetu gdje zbog posla i obaveza nemamo vremena da pojedemo konkretan obrok ili s druge strane jedemo iz dosade. Nedostatak fizičke aktivnosti također je jedan od uzročnika prekomjerne težine, a uz to bih naveo stres i šećer kao uzročnike ne samo pretilosti već i nekolicine bolesti koje se vežu na čovjeka.


Edukacija kao prevencija


– Znanost o hrani, te primjenjivanje hrane i prehrane je nešto što se svakodnevno istražuje i na dnevnoj bazi nailazimo na pretpostavke i činjenice, no pitamo li se istovremeno tko ili što je izvor tih informacija?! Mnogo je izvora koji prenose netočne ili polovične činjenice i na taj način upijamo informacije o hrani i prehrani koje na poslijetku ne znamo ili nismo u mogućnosti primijeniti.


Što se tiče edukacije kao prevencije zdravlja smatram da bi u skorije doba djeca trebala imati minimalnu edukaciju usvojenu u ranoj fazi školovanja te razumijevanje kako primijeniti nešto čime se susreću svakodnevno, a to je unos hrane u organizam.


Također taj primjer trebao bi biti popraćen zdravim obrocima u školama i drugim odgojno obrazovnim ustanovama. U ovom slučaju ne bih izostavio ni roditelje koji bi trebali djeci biti primjer.


Dokazano je zapravo koliko hrana koju unosimo u organizam ima utjecaja na raspoloženje, energiju tijekom dana, mentalne sposobnosti, hormone te cjelokupno zdravlje. No najbolje je da upitamo sami sebe koliko zapravo brinemo i razmišljamo o nečemu gdje bi zapravo svatko od nas imao prostora za napredak.


Kombinacija tjelovježbe i ishrane


– Fizički i zdravstveni rezultat ne ovisi isključivo o treningu i fizičkoj aktivnosti osobe. Svakako postoje periodi u životu koje smo svi iskusili kada nismo bili u mogućnosti trenirati. Postoje ljudi koji jednostavno nemaju vremena za učestalu fizičku aktivnost niti se vole baviti sportom. No to ne znači da takve osobe ne mogu izgledati fit. Uz to bih spomenuo da postoje ljudi koji treniraju svakodnevno pa svejedno nemaju željeni rezultat.


Za dobro zdravlje i izgled prehrana je zaslužnija od treninga no to ne znači da ne treba trenirati i biti fizički aktivan. Bavljenje sportom je odlično ako se ima volje i vremena no ne treba ga shvaćati kao teret i jedino rješenje. I na kraju trebali bi znati da svaki zalogaj koji stavimo ili ne stavimo u svoja usta određuje našu energiju, raspoloženje, imunitet, metabolizam, masnoće, krvni pritisak, šećer u krvi te sastav tijela.