U Gradskoj knjižnici Rijeka večeras je obilježeno 30 godina stvaralaštva dobro znane riječke i grobničke spisateljice Vesne Miculinić Prešnjak. Ujedno je predstavljena i njezina 31. knjiga, zbirka pjesama „Usidrena duša“. Kako je o knjizi kazao njezin urednik Anton Šuljić, na neki način je zahtjevna jer tekst traži da mu se posveti velika pažnja, da se koncentrirano prati autora.

–  Vesnine pjesme su pjesme dobrih i lijepih riječi. Rekao bih gotovo da što su okolnosti njezina života teže, to su njezine riječi mekše i ljepše. To je čudesna i divna karakteristika njezine poetike. Ona bira riječi koje nam trebaju, usprkos bolestima, socijalnim i drugim problemima koji nas sve pogađaju. Ne daje mjesta mučnom i teškom, nego bira riječi koje su akustične, koje zvuče, koje stvaraju rezonancu u nama. U trenutku shvatimo da smo, iako okupirani velikim vijestima, politikom i problemima svijeta, i dalje djeca, i da se vraćamo svojoj djetinjoj duši – rekao je Šuljić.

Foto SERGEJ DRECHSLER

Kao neki od motiva u zbirci pojavljuje se ptice i priroda je općenito topos njezinog stvaralaštva, premda je čvrsto smještena u grad Rijeku i Grobnišćinu. Upravo u ovoj zbirci autorica je posegla za svojom snažnom osobitošću, za čakavskim jezikom Grobnišćine. Novost u ovoj zbirci je, kako je naglasio Šuljić, to da je autorica svjesna svojih granica i prolaznosti, starenja i bioloških ograničenja. U ovoj zbirci priznaje te granice i na neki se način s njima miri, no to ne mijenja njezinu poetiku, što je poetika žene, ljubavi i općenito voljenja.

– Sve je počelo iz tuge za rodnim krajem. Počela sam pisati još kao djevojčica, s osam godina. Iako su mi govorili da ne pišem na grobničkoj čakavštini, nisam je mogla potisnuti. Pisala sam i na hrvatskom i na grobničkom, i to je tako ostalo – prisjetila se Miculinić Prešnjak te se osvrnula i na motivaciju iza ove knjige.

Foto SERGEJ DRECHSLER

– Vrijeme čini svoje. Koliko god su naše duše tople, nježne ili borbene, dođe vrijeme kada znaš – aha, ja pripadam tom moru, toj planini, toj bjelini… U meni je uvijek bila prošlost, sadašnjost i neka budućnost koju sam u sebi željela. Svakome bih poželjela da može, bez obzira u kakvom životnom okruženju živi, pronaći to dobro – osjetiti ga i zadržati. Mnogi ljudi to ne uspiju. A ipak bi u našem hodu trebalo znati da smo ovdje samo privremeno, na svom putovanju. Tako sam se i ja u ovim godinama trudila pronaći i zadržati ono što je vrijedno – zaključila je.

Vesna Miculinić Prešnjak rođena je 1951. u Zastenicama, a život i radni vijek provela je u Rijeci. Propisala je rano, no prvi put se pjesmama potpisanim vlastitim imenom javila 1995. godine u ediciji »Grobnički pisci XX. stoljeća«. Prvu autorsku zbirku pjesama objavila je sljedeće godine pod naslovom »Dari«. Uslijedile su zbirke »Z moj’ga kaštela«, »Radost probuđena srca«, »Oko čežnje«, »Tišina srca«, »Luč u tmini« i druge. Objavljen joj je i roman »Na rubu noći«. Objavila je i nekoliko knjiga za djecu.

Foto S. DRECHSLER