Foto Dean Miculinić
Franović je pisao s humorom, dozom cinizma i strahovito mnogo ljubavi, a pričajući o sebi oslikao je duhovnu sliku Grobnišćine i život njenih otišlih generacija
povezane vijesti
GRAD GROBNIK – “Vrimenon ko j zavavik pasalo” Grobnišćina je dobila još jednu antologijsku knjigu, a njen autor Veljko Franović popunio je literarnu prazninu koja govori o duhu ovoga kraja, rečeno je na predstavljanju održanom u Galeriji Kaštela Grada Grobnika.
Utkani duh Grobnišćine
U emotivnoj večeri uzvanici su se prisjetili lani preminulog “grobničkog intelektualca i renesansnog čovjeka” koji je godinama neumorno radio na prikupljanju lokalne baštine, ostavivši velik trag u 30-ogodišnjem radu Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine, kao i lokalnom kulturnom životu.

Iako nije doživio izdavanje svoje knjige, Franović je na 311 stranica utkao raspon od 70-tak godina života čime je, naveli su njegovi suradnici, iza sebe ostavio spomenik Grobnišćine koje više nema.
Kako je kazao urednik djela Ivo Bogović, autor o prošlim vremenima nije pisao kao povjesničar, nego kao čovjek, s humorom, dozom cinizma, toplinom i strahovito mnogo ljubavi.
– Ideja nij bila samo napravit zbirku priča, nego očuvat grobnički govor va jednen delu njegove povijesti. Najveća vrednost knjige je ta ča su na jednen mestu objedinjene se štorije ke je barba Velko pisal, a on je uspel vernakular, znači govorni jezik Grobnišćine, pretočit va pisanu besedu na lipoj trdoj grobničkoj čakavici, ča je dar ki ima jako malo autorih.
Knjiga čuva besede, sintaksu, ritam govora, pa i razmišjanje jednega kraja. Govori o vrimenu kad se je Grobničana moglo prepoznat po govoru kadi god da je bil, pa da je na sred Nju Jorka, rekao je Bogović.

Jezična savjetnica Sanja Bogović istaknula je da riječi jednog dijalekta u ovakvim knjigama uistinu žive, a Veljkovo poznavanje grobničkog jezika u njoj je doseglo vrhunsku razinu.
– Knjiga oslikava duhovnu sliku Grobnišćine, sustav vrijednosti, svjetonazor ovoga kraja, kako se njeni ljudi odnose prema sebi, drugima, svijetu.
U njoj se nalazi niz priča koje govore o Veljkovom životu, kao i priča o tome kako su ljudi živjeli, radili, što je za njih bilo važno u životu, zbog čega nam je kao Grobničanima važna jer su to priče i o našim barbama, tetama, nonama, nonićima, susjedima.
Ovo je knjiga koju treba imati doma i koju treba čitati naglas, navela je Sanja Bogović.
U riječima živa duša
Veljko Franović živio je tradiciju i štovao običaje iz starine Grobnišćine, a kao znalac uvijek je bio spreman pomoći u očuvanju baštine, izdvojila je Silvana Demark, predsjednica grobničke Katedre, izdavača djela.

– Godinami je pisal štorije na grobničkon i zato smo z gušton odlučili izdat ovu knjigu, ali nažalost napustil nas je i nij dočekal da ju drži v rukah.
Njegovo povedanje i opisi davno pasalih vrimen pobuđuju emocije, čitajuć osjetimo zvuki, mirisi i boje Grobnišćine, ko da smo opet tamo.
Knjiga će starije vrnut va vrime ko je zavavik pasalo, a mlajimi pokazat kako su živeli i delali njihovi oci, matere, nonići i none, rekla je Demark.

U ime obitelji Franović, zahvalu suradnicima njegova oca uputio je Veljkov sin Zlatko Franović, kazavši kako “Vrime ko j zavavik pasalo” u život vraća dio njegove duše.
– Znan da bi otac bil nevjerojatno sretan i ponosan na ovu knjigu ka je trajni spomen sega onoga ča je va stvarnosti bilo, ona more poslužit ko vredna literatura simi ki žele razumet kako se je nekad živelo.
On nij bil čovik ki je patil od komplimentih, bil je samozatajan i vavik pribran, a ostavil je neizbrisiv trag va životu cele Grobnišćine ku je volel svojin znanjen i djelon.
Kako je govoril, ono ča čovik triba volet, poštivat i čuvat su familija, rodna gruda i kuća materina, zaključio je Franović.

Knjigu, čiji grafički dizajn potpisuje Dino Sefaja iz WELT studija, moći će se kupiti u prostorijama grobničke Katedre po cijeni od 20 eura.