Grad Rijeka od Omerovića pod prijetnjom ovrhe potražuje više od sto tisuća kuna, iako sanacija nije obuhvatila krov iznad njegovog stana
RIJEKA Tužna je sudbina Avde Omerovića iz Prvomajske 14. Čovjek živi u stanu od 20 kvadrata, a zbog duga većeg od 100.000 kuna za popravak krova mogao bi ostati bez ičega. I to zbog krova koji se ne nalazi iznad njegovih 20 kvadrata u Prvomajskoj 14.
– Sve je počelo 2002. godine. U zgradi u kojoj živim još su dva susjeda vlasnici stanova, a suvlasnik je i Grad Rijeka. Kako je krov iznad moga stana izgorio još u 90-im godinama, osiguranje je to pokrilo, a krov je popravljen. Dvoje susjeda odlučilo je popraviti krov iznad njihovih stanova zbog dotrajalosti. Potpisali smo Ugovor o sufinanciranju sanacije krova, a u njemu je navedeno da će se dio koji po suvlasničkom udjelu otpada na mene nadoknaditi iz pričuve, a ako bude razlike, da će to po pola pokriti moji susjedi.
Mislim da je to bilo korektno zbog toga što se zbog specifičnosti gradnje krov iznad moga stana nije popravljao, priča Omerović. Čovjek je nastavio sa svojim životom, a susjedi su krenuli u sanaciju. Izabrali su tvrtku Experiens Gradnja kao izvođača radova. Omerović se prisjeća da je to poduzeće krenulo s radovima, da je krov uklonjen te da je došlo do prodora vode.
Šok za šokom
– Onda je došla neka druga tvrtka i odradila taj posao. Mene se to nije ticalo zbog ugovora koji sam potpisao sa susjedima. Čuo sam da je nakon svega Grad Rijeka kao suvlasnik tužio moje susjede, a nakon nekoliko godina sam se šokirao. Tužen sam bio i ja, i naloženo mi je da platim troškove sanacije sukladno suvlasničkom udjelu, iako se moj dio krova nije popravljao. Najveći šok doživio sam nedavno kada sam od odvjetničkog ureda Veljka Kneževića dobio rješenje o ovrsi, a gdje je kao ovrhovoditelj naveden Grad Rijeka. Tim papirom obaviješten sam da je 26. siječnja 2011. godine Županijski sud potvrdio presudu Općinskog suda od 31. listopada 2010. godine.
U Odjelu gradske uprave za komunalni sustav navode da Ugovor o sufinanciranju koji su potpisali susjedi i Avdo Omerović nije potpisan od strane predstavnika Grada Rijeke i Upravitelja zgrade, te nije stupio na snagu. Nakon okončanja radova Grad je izvođaču prema dogovoru s upraviteljem zgrade (Rumat, op.a.) uplatio cjelokupan iznos, a od ostalih suvlasnika zgrade zatražio da mu refundiraju svaki svoj pripadajući dio troškova. Budući da suvlasnici zgrade nisu željeli uplatiti svoj dio, protiv svih suvlasnika Grad je podnio tužbu. Danas je presuda pramomoćna te u Gradu ističu da će u svemu po njoj postupiti. Grad je pritom prihvatio mogućnost obročnog plaćanja presuđenog iznosa, ali navode da se na takav prijedlog Avdo Omerović niti njegova odvjetnica do danas nisu očitovali.
Naloženo mi je plaćanje oko 20.000 kuna, mom susjedu oko 95.000 kuna, te je naloženo da nas dvojica platimo oko 40.000 kuna na ime parničnih troškova. Kako se na te iznose obračunavaju kamate od 2007. godine po stopi od 15 posto, ispada da moram platiti preko 100.000 kuna. A taj novac nemam, očajan je Omerović.
Prijeti mu opasnost i da mu odvjetnički ured Veljka Kneževića, budući da je određena ovrha, proda stan od 21,30 kvadrata kako bi se namirio dug.
– Moja plaća iznosi oko 3.000 kuna i nemam od kuda platiti dug. Bio sam u Odjelu gradske uprave za komunalni sustav, a oni su me izvrijeđali na nacionalnoj osnovi i poručili da moram platiti. Pokušavao sam im objasniti da su se moji susjedi ugovorom obvezali na plaćanje jer se moj dio krova nije popravljao, ali ništa. Ne mogu vjerovati da su gradske službe tako bešćutne i da ih nije briga što se stvarno dogodilo, zaključio je Omerović.
Bezizlazna situacija
Njegova situacija bezizlazna je zahvaljujući presudi Općinskog suda, a koja je potvrđena na drugom stupnju pa je tako postala pravomoćna. Svjedokinja B. Z. u svom je iskazu izjavila da su ona i drugotuženik Š. M. pristali snositi troškove Avde Omerovića iz razloga što je krov iznad njegova stana bio popravljen nakon požara u njegovu stanu, navodi se u presudi.
Tijekom te parnice svjedočio je i sudski vještak koji je objasnio da je pregledom zgrade utvrdio da se novo i izvedeno krovište nalazi isključivo iznad stana Z. B. i Š. M., dok se na krovištu iznad Omerovićevog stana nisu izvodili radovi. Također, vještak utvrđuje da se uzimajući u obzir utvrđeno stanje na samoj zgradi može zaključiti da su zajednički dijelovi zgrade svi osim krovišta koje se sastoji od dvije odvojene cjeline, odnosno krovišta iznad stana Avde Omerovića koje se nalazi na višoj razini od ostalog krovišta koje se nalazi iznad prizemlja, te je od njega odijeljeno višim zabatnim zidom…
Dio krovišta iznad Omerovićeva stana ima vlastiti sustav odvodnje krovnih voda koji nije vezan na odvodnju ostalog dijela krovišta. Zaključno vještak utvrđuje da je stan prvotuženika, kao i krovište izmad tog stana zasebna konstruktivna građevinska cjelina, navodi se u presudi.
Sutkinja Iva Smokvina-Dadasović navela je da je doista vještačenjem utvrđeno da Omerovićev stan zajedno s krovištem predstavlja zasebnu građevinsku cjelinu.
– Međutim, navedeno po stavu ovog suda ne oslobađa istog od sudjelovanja u financiranju utuženih troškova sanacije krovišta. Naime, kao što je vještak utvrdio, radi se o jednom krovištu s dvije odvojene cjeline, odnosno o jednoj zgradi kao jedinstvenoj građevinskoj cjelini koja u naravi ima dva tehnološki odvojena krova, obrazlaže sutkinja.
Nakon toga se poziva na Uredbu o održavanju zgrada koja krovište smatra zajedničkim dijelom zgrade, ako suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom ne utvrde drugačije.
Pravo i pravda
– U konkretnom slučaju suvlasnici predmetne zgrade su štoviše krovnu konstrukciju, međukatnu konstrukciju, pokrov, krovnu i ostalu limariju, dimnjake i dr. posebno i popisali kao zajedničke dijelove zgrade. S obzirom na navedeno, a kako je utvrđeno da je prvotuženik (Avdo Omerović) nedvojbeno suvlasnik predmetne zgrade, isti ne može biti lišen obveze sudjelovanja u troškovima sanacije na zajedničkim dijelovima zgrade bez obzira na građevinsku odvojenost krova iznad njegovog stana u odnosu na dio krova koji je bio predmetom sanacije, te bez obzira na to što na krovu iznad njegovoga stana nije ništa rađeno.
Naime, u konkrenom slučaju ta građevinska odvojenost ne utječe na pravni status prvotuženika kao suvlasnika cijele zgrade, presudila je sutkinja, a ostatak je odradio odvjetnički ured Veljka Kneževića. Nažalost po Omerovića njegov pravni status nema veze sa životom, kao što pravo ne mora imati veze s pravdom.
Tužna je sudbina Avde Omerovića, tužna da tužnija ne može biti. Čovjek će najvjerojatnije ostati bez svega, bez života, a sve zbog toga što ono što vidi svatko ne utječe na njegov pravni status. Kao što na njegov pravni status nije utjecalo svjedočenje njegove pokojne susjede. I kao što mu pomoći ne može, ili nije htio, ni drugi susjed koji je u međuvremenu prodao stan. Avdo Omerović samo je jedan od brojnih nesretnika kojima se bavi odvjetnički ured, on je samo uredovni broj, a ne čovjek s pravom na pravdu i život.
A kada se tome još pridoda da ni upravitelj Rumat ni Odjel gradske uprave za komunalni sustav nisu htjeli vidjeti pravdu, već isključivo pravo, jasno je da je logičan ishod tužna sudbina Avde Omerovića.
