Potpredsjednik riječko SDP-a Vojko Braut osvrnuo se na rad Nacionalnog stožera civilne zaštite.

“Ovo što Stožer civilne zaštite i Vlada rade nije upravljanje krizom, ovo je improviziranje koje postaje štetno za svih.

U početku izbijanja pandemije pa sve negdje tamo do ljeta, mogao sam donekle razumjeti takav način donošenja odluka jer su virus i bolest bili novi i vrlo malo se znalo o njihovom ponašanju. Zbog toga sam se i suzdržavao kritizirati rad Stožera.

Međutim, prošlo je već gotovo osam mjeseci od prvog slučaja zaraze SARS-CoV-2 u Hrvatskoj, a Stožer i Vlada se ponašaju na isti način kao i prije šest mjeseci.

Odgovorno upravljanje krizom podrazumijeva stvaranje dugoročnog plana upravljanja krizom koji mora biti predstavljen javnosti na vrlo jasan i transparentan način.

Dakle, moraju biti definirani stupnjevi ozbiljnosti situacije i adekvatne opće mjere za svaki stupanj. Primjerice, na toliko i toliko oboljelih aktivira se stupanj x koji znači da se uvode y mjera, pri čemu svi unaprijed znaju što znači svaki sljedeći stupanj.

Na taj način će građani znati što ih očekuje, koliko situacija može biti gora (ili bolja), koje su izravne posljedice pridržavanja ili ne pridržavanja mjera (ne mislim na neke novčane kazne već na svijest ljudi – ako se ne budem pridržavao mjera uvest ce se još strože mjere koje su takve ili onakve), poduzetnici bi znali kako dugoročno organizirati poslovanje i mogli bi predvidjeti financijske posljedice, radnici bi se mogli pripremiti na nove uvjete rada i činjenicu da im djeca možda neće moći u školu ili vrtić, lokalne i regionalne samouprave bi mogle planirati pomoći i najvažnije od svega, građani bi imali veće povjerenje u rad Stožera i Vlade jer bi upravljanje krizom bilo javno, transparentno i izloženo kritici javnosti. Stučne i svake druge.

Upravljanje krizom na način da neki mudraci vijećaju praktički u tajnosti i svaki dan izmišljaju nove mjere bez obznanjenog plana što će biti sutra, za mjesec i šest mjeseci je neodgovorno i postaje opasno jer ih nitko više ne shvaća ozbiljno.

Sjetite se samo koja je razlika u percepciji Stožera danas i prije šest mjeseci kad su građani vjerovali da stožer zna što radi.

U Hrvatskoj se rijetko ozbiljno planira. Naime, kada se rade ozbiljni planovi, onda se postavljaju i ozbiljni kriteriji i mehanizmi za mjerenje uspješnosti njihova provođenja.
A to nikome ne odgovara.

Kako u ovoj situciji znati jesmo li uspješni u borbi sa virusom? Koji su to brojevi novozaraženih, bolesnih i umrlih koji nam kažu da smo uspješni ili neuspješni (prije šest mjeseci je neuspjeh bio 50 oboljelih dnevno, danas je uspjeh kada imamo 500)?

Uspjeh ili neuspjeh u borbi sa virusom se mjeri i brojem nezaposlenih, brojem poduzeća koja su prestala raditi, padom GDP-a itd, dakle koji su kriteriji u tom pogledu?

Građani moraju znati za što se žrtvuju u ovoj borbi i što ih još čeka. Ostalo je kaos”, poručio je Vojko Braut.