Mons dr. Ivan Devčić

Poruka riječkog nadbiskupa za blagdan sv. Vida: ‘U godini kada je Rijeka EPK treba bolje upoznati baštinu svoga grada’

Mirjana Grce

»Dopustimo djeci upoznati Krista« naslov je poruke za blagdan zaštitnika riječke katedrale, Riječke nadbiskupije i grada Rijeke. Nadbiskup Devčić poručuje da proučavanjem kulturne baštine svoga grada možemo bolje upoznati sebe same



U povodu blagdana sv. Vida, zaštitnika riječke katedrale, Riječke nadbiskupije i grada Rijeke mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup vjernicima je tradicionalno uputio poruku, ove godine pod naslovom »Dopustimo djeci upoznati Krista«. Asocirajući životni put i stradanje sv. Vida, u njoj govori i o odgoju, te među ostalim apostrofira negativan odnos mnogih današnjih roditelja kršćana prema odgoju svoje djece u vjeri. Podsjeća da je riječka katedrala povezana s počecima visokog obrazovanja u Rijeci i poziva da se u godini u kojoj je Rijeka Europska prijestolnica kulture više i neselektivno upoznaje kulturnu baštinu Rijeke, a time i Riječani sami sebe.


Život i mučeništvo


Pišući o sv. Vidu, mladom ranokršćanskom mučeniku i jednome od najštovanijih svetaca, kojega su u mnogim potrebama zazivali i stari Riječani, podsjeća da sv. Vida Rijeka više stotina godina slavi kao svoga zaštitnika, a da su stari Riječani, uz pomoć isusovaca, njemu u čast sagradili velebnu crkvu. Ta je crkva »kada je Rijeka postala biskupsko i nadbiskupsko sjedište, postala katedrala najprije Riječke biskupije, koja je osnovana 1925., zatim Riječko-senjske nadbiskupije, osnovane 1969., te konačno, prije dvadeset godina, Riječke nadbiskupije«.


– Izvorno je riječka katedrala, to remek-djelo arhitekture i umjetnosti, sagrađena za potrebe Isusovačkog kolegija, prve visokoškolske ustanove u Rijeci. U kolegiju su studenti i profesori proučavali prirodne, društvene i duhovne znanosti, a u crkvi su se klanjali i obraćali Onomu koji je, kao Stvoritelj svega postojećega, izvor svakog znanja i umijeća. Tako su se znanost i vjera nadopunjavali i postajali čimbenicima kulturnog stvaralaštva, a time i svekolikog napretka Grada i okolice, podsjeća u poruci nadbiskup Devčić.




Pišući o životu i mučeništvu sv. Vida, primjećuje da i danas ima roditelja koji priječe svojoj djeci da upoznaju Krista.


– Premda su sami kršteni, pa čak i crkveno vjenčani, boje se da im se dijete previše ne oduševi Isusom i Crkvom te ih zbog toga nastoje držati što dalje i od Boga i od Crkve. Prema mladom Vidu tako se odnosio njegov otac koji je bio poganin, tj. nije bio kršćanin, a u naše vrijeme to čine mnogi kršćanski roditelji koji s ništa manjom pomnjom paze da im se djeca ne bi previše zanijela Isusom i pošla za njim. U tom smislu drže se pravila: »Krist da i Crkva da, ali ne previše!«, poručuje dodajući da koliko je Vidov otac primjer kakav roditelj ne bi smio biti, da su toliko »sv. Modesto i Krescencija, Vidovi odgojitelji, uzori istinskih odgojitelja i učitelja koji su u stanju prihvatiti volju i izbore« djece i u tim im izborima aktivno pomagati.


Uzor graditeljima i studentima


– Zacijelo su sv. Modesto i Krescencija bili uzor i poticaj graditeljima Kolegija u Rijeci, kao i profesorima i odgojiteljima koji su u njemu djelovali. A sličan su primjer i uzor i studenti imali u sv. Vidu, u čijoj su se crkvi, današnjoj riječkoj katedrali, redovno okupljali na molitvu i slavljenje euharistije. U tom duhovnom i religioznom ozračju počelo je i stasalo visoko obrazovanje u Rijeci, i toga bismo se trebali sa zahvalnošću prisjećati u ovoj godini kada s ponosom slavimo nominaciju Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture. S istim zanimanjem s kojim svaki pojedinac želi upoznati svoje obiteljske i rodbinske korijene, kao i mjesto gdje su njegovi pređi živjeli i njega na svijet donijeli, i mi bismo trebali u ovoj godini kada obilježavamo nominaciju Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture s većim zanimanjem i zauzetošću neselektivno istraživati i proučavati kulturnu baštinu svoga grada i na taj način bolje upoznali ne samo sredinu u kojoj živimo, učimo i radimo nego i sebe same, poručuje nadbiskup Devčić.