Obitelji Karlović vraćena su 554 »kvadrata« zemljišta oduzetog u nacionalizaciji, na kojem je prije povrata izgrađena javna cesta. Karlovići posjed ne mogu koristiti pa od Grada traže isplatu ili zamjenu zemljišta, no dobili su sanaciju nogostupa
RIJEKA Da nije bilo socijalizma i onih peripetija s društvenim vlasništvom ne bi obitelj Karlović s Donje Vežice danas – kada se i Ustav i država kunu u svetost privatnog posjeda – bila gnjevna na gradsku upravu. Naime, završni dio slijepe Ulice Ede Starca vlasništvo je Vladimira Karlovića, što mu je vraćeno postupkom denacionalizacije te uredno upisano u vlasnički list. Ipak, Karlovići od tih nezanemarivih 554 četvornih metara zemljišta nemaju ništa, jer se, dakle, radi o javnoj cesti još od 1967. godine, iz koje pristup ima njihova obiteljska kuća, nekoliko susjednih objekata te niz garaža, a preko njihovog prolaze i pješaci koristeći jedan prolaz i stepenište koji ovdje završavaju.
Dosta je bilo!
– Nakon što nam je vlasništvo vraćeno, godinama smo pokušavali tu stvar riješiti s gradskom upravom ili u vidu isplate vrijednosti ili zamjene zemljišta, ali Grad nije bio spreman na niti jednu opciju, kazao je Vladimir Karlović.
Služba za imovinsko pravne poslove Ureda državne uprave PGŽ tvrdi kako se ovdje nipošto ne radi o pogrešci, nego o činjenici da bivša Općina Rijeka nikad nije donijela akt o oduzimanju predmetne nekretnine. Ured, naime, pojašnjava kako se naknada za nacionalizirana zemljišta koja su do stupanja na snagu Zakona o naknadi bila privedena namjeni može određivati prijašnjem vlasniku jedino ukoliko je postojao ovakav akt, a koji je postojao u 90 posto slučajeva.
– Za manji broj slučajeva, u kakve spadaju i Karlovići, nema osnove za donošenje rješenja o isplati naknade unatoč stanju na terenu, jer je prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pretpostavka za ostvarivanje prava na naknadu postojanje akta o oduzimanju predmetne imovine. Karlovići su u ranijem sistemu bili upisani kao korisnici tog zemljišta, a danas su vlasnici istoga to jest njima u »papirnatom« smislu parcela nikad nije ni bila oduzeta. Ono što su imali još tada bila je mogućnost sudske tužbe za ometanje posjeda u trenutku kada je Općina Rijeka ovdje započela gradnju ceste, no nisu je iskoristili, pojašnjava pomoćnica predstojnice Službe za imovinsko pravne poslove Jasna Turak.
Ured državne uprave Primorsko-goranske Županije, kojem su se u postupku denacionalizacije obraćali 1997. godine, tek je 10 godina kasnije ispisao rješenje prema kojem im se naknada za višegodišnje korištenje zemljišta u javne svrhe ne može isplatiti, jer je parcela u međuvremenu vraćena u posjed. Zemljište je tako ostalo de iure privatno, a de facto javno, i onda je 26. travnja ove godine na ovaj privatno-javni posjed došao bager zbog sanacija nogostupa, što se financira sredstvima za male komunalne prioritete po zahtjevu MO Podvežica.
– Ne krivim naše sumještane, oni ni ne mogu znati da se ovdje radi o privatnom zemljištu, ali to trebaju znati oni iz Grada kao investitori i Rijekaprometa koji izvodi radove. Uopće se ne poštuje ustavno pravo na privatno vlasništvo, a naravno da nas nitko prije samih radova nije pitao za suglasnost. Mi bi trebali šutjeti i trpiti. E, nećemo više, sada nam je dosta, rezolutan je vlasnikov sin Vedran Karlović, koji najavljuje da će parcelu postepeno ograđivati ako Grad ne pokaže dobru volju.
Prebačena loptica
Grad se o cijeloj problematici opširno očitovao, a kao prvo navode kako se sanacija nogostupa u Ulici Ede Starca odvija od kućnog broja 16 do 30, čime je izuzet dio zemljišta u vlasništvu Vladimira Karlovića te kako oni podatke o vlasništvu čestica temeljito provjeravaju. Grad tvrdi da ne može samo tako isplatiti Karloviće.
– Objekti izgrađeni prije 1968. godine, pa tako i ceste, Zakonom o prostornom uređenju i gradnji su legalizirani, što znači da se smatraju građenima s riješenim imovinsko-pravnim odnosima. Zamjenu ili kupovinu zemljišta nije moguće izvršiti, jer su ti postupci strogo definirani Odlukom o građevinskom zemljištu. Grad zemljišta prodaje samo namjenski za izgradnju ili proširenje okućnica, a kupuje za izgradnju gradskih investicija, tumače iz gradske uprave. Grad »lopticu odgovornosti« prebacuje na postupak denacionalizacije i pretpostavlja kako je u slučaju Karlovićevih najvjerovatnije došlo do pogreške u postupku povrata vlasništva.
– U postupcima gdje je zemljište privedeno svrsi nije moglo biti naturalnog povrata već samo isplate, a gdje zemljište nije privedeno svrsi zemljište se vraćalo prijašnjim vlasnicima. Moguće da je ovdje došlo do greške u postupku, pa je vraćeno zemljište koje je privedeno namjeni, jer je izgrađena cesta, nagađaju iz gradske uprave. Kako stvari stoje, obitelji Karlović je u ostvarenju svojih prava još jedino na raspolaganju ostala pravna borba. Eventualno zagrađivanje dijela ceste donio bi im nove probleme, s obzirom da su nam iz gradske uprave odgovorili da bi na takav postupak reagirali intervencijom komunalnog redarstva i pozivanjem prometne policije.
