Nagradu Hrvatske udruge poslovnih žena »Krug« Maša Smokrović doživljava kao priznanje cijeloj ustanovi koja »pokriva« mali, ali važan dio onoga što državni zdravstveni sustav ne pruža ili pruža nedovoljno i nepravovremeno. A sve je počelo 1991. kada je posao pokrenula njezina majka po kojoj ustanova nosi ime
RIJEKA » U povodu Svjetskog dana poduzetnica Hrvatska udruga poslovnih žena »Krug« dodijelila je nagrade – priznanja poduzetnicama u tri kategorije: za najbolju poduzetnicu, menadžericu i poduzetnicu u socijalnom poduzetništvu u 2013. godini. Kao najbolja poduzetnica u socijalnom poduzetništvu nagrađena je mlada Riječanka i Kostrenjanka, pravnica Maša Smokrović, vlasnica i ravnateljica Ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući »Helena Smokrović«.
»I sestra i ja smo odrasle uz ovu ustanovu, jer kad imate u obitelji podruzetnika onda je taj posao sastavni dio obitelji. Biti poduzetnik ne znači raditi osam sati dnevno, poduzetnik znači biti u posao involviran 24 sata na dan, sedam dana tjedno.«
Moglo bi se reći da je ova riječka Ustanova pomalo i obiteljski posao jer 1991. godine utemeljila ju je i 10 godina vodila viša medicinska sestra Helena Smokrović, da bi posao nakon jednog desetljeća prepustila kćerki Maši. Isto tako, moglo bi se reći da ova ustanova – dijelom poslujući pod ugovorom s HZZO-om, a dijelom na tržištu – u zdravstvenim potrebama građana »pokriva« mali, ali važan dio onoga što državni zdravstveni sustav ne pruža, odnosno redovito pruža, no u nedovoljnom obimu i bez pravovremene dostupnosti.
– Ova nagrada nije moja nagrada, već je to priznanje našoj ustanovi koja je u prošloj godini prepoznata kao uspješna u kategoriji socijalnog poduzetništva. To je priznanje svima koji u ovoj ustanovi rade. Socijalno poduzetništvo je poduzetništvo u punom smislu riječi, ali koje se bavi i rješavanjem nekih socijalnih situacija, poteškoća. Prvenstveno se to odnosi na zdravstvo i socijalu, školstvo, odnosno predškolske ustanove. Naša Ustanova je privatna ustanova, privatnog osnivača i s privatnim kapitalom, koja rješava jedan socijalni problem, ne u smislu socijale i socijalne skrbi nego u smislu društvenog problema. Moja majka je kao privatnu praksu ovaj posao pokrenula 1991. godine, a od kada se privatna praksa 1994. mogla preoblikovati u ustanovu, odnosno pravnu osobu, mi imamo Ustanovu za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući koja nosi ime moje majke. Tako ove godine slavimo 20 godina ustanove i 23 godine od početka rada. Sa mnom radi i moja rođena sestra Eva koja je inače magistra sestrinstva tako da smo stručno up to date, jer ona prati sve potrebno. Ustanova danas zapošljava 48 zaposlenika, medicinskih sestara, fizioterapeuta, njegovateljica, pravnika i dva ekonomista. Pružamo zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući bolesnika, i to je posebnost naše usluge.
Ugovorni smo partner HZZO-a od 1991. godine i te se usluge ostvaruju putem HZZO-a, temeljem uputnice obiteljskog liječnika i nakon suglasnosti HZZO-a. Zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući bolesnika možemo davati i kad nas ljudi angažiraju privatno, ali i putem nekih osiguravajućih kuća s kojima imamo ugovor. Također, od 2010. imamo stacionar za zbrinjavanje bolesnika kojima je potrebna pojačana zdravstvena njega i rehabilitacija, a uglavnom se radi o potrebama nakon ortopedskih, traumatoloških i sličnih operativnih zahvata gdje pružajući uslugu rehabilitiramo pacijenta i osposobljavamo ga, koliko se može, za povratak kući i samostalnost. U našem stacionaru je isključivo smještaj u privatnom aranžmanu, dakle nemamo ugovorni odnos ni s HZZO-om ni s nekim drugim osiguravajućim društvom. Zadovoljna sam i s radom i našeg stacionara iako je na početku bilo teško, jer je ljude trebalo poučiti što je to zdravstveni stacionar – da to nije ni dom ni udomiteljstvo. Bilo mi je teško kad sam preuzela vođenje ustanove, jer nisam imala iskustvo rada na nekoj vodećoj poziciji. Zato sam uvijek zahvalna jednoj kolegici iz Splita koja mi je u početku puno pomogla i bila jocker zovi za svaku situaciju koju nisam znala riješiti, kaže Maša Smokrović.
Šuma propisa
Pitamo kako je danas biti poduzetnik u Hrvatskoj, posebno kako je biti poduzetnica.
– Percepcija poduzetnika u društvu je danas jako loša. Znam da su novine pune loših poduzetnika i loših poslodavaca, no velika većina poduzetnika i poslodavaca nije takva. Velika većina poslodavaca cijeni svoje radnike i živi za taj posao, jer na kraju krajeva od tog posla živi i poduzetnik i radnici koje zapošljava. Ljudski kapital u bilo kojem trgovačkom društvu ili u ustanovi kao što je naša je izuzetno važan – bez ljudi se posao ne može obaviti. Mi radimo 23 godine i nije mali broj ljudi koji ovdje rade cijelo to vrijeme, od početka. Iskustvo i znanje su u ovom poslu izuzetno važni, ali neizmjerno je važna i karakteristika koju bi trebali imati svi zdravstveni radnici – to je empatija prema osobi kojoj pružate pomoć, poručuje Smokrović.
– Svi poduzetnici koji se trude raditi najbolje što mogu i znaju će odgovoriti da je to izuzetno teško. A to je zato što je stvoreno takvo okruženje da je teško pratiti korak, ako s nikim drugim onda s državom. Zašto? Samo prošle godine promijenilo se 300 propisa koji se tiču poslovanja, poduzetništva, koji se odnose na privatne tvrtke, obrte, ustanove i sl. Da biste bili u toku morate iščitati 300 izmjena i dopuna razno-raznih propisa i u biti dnevno ažurirati svoje obveze na način da morate uskladiti poslovanje s izmjenjenim propisima, i u biti se ne bavite svojim poslom. To je pogotovo vidljivo kod malih poduzetnika, koji imaju malo zaposlenika, koji ne moraju biti pravnici i nisu u mogućnosti pratiti sve te promjene. Treba razmišljati o tome kako pojednostavniti poslovanje. Primjetila sam da državne institucije ne prate poduzetništvo, jer npr. događa se da banka odobri kredit s počekom od pola godine i kredit morate početi vraćati kad posao još niste započeli jer institucje još nisu izdale dokumentaciju. Nije problem u bankama, nego u sustavu koji nije usklađen, a u biti bi trebao jedva čekati da se pojavi netko s idejom za posao, izdvaja Maša Smokrović spominjući i neke druge probleme poduzetnika kod nas i nazivajući ih standardnima.
Kaže da kao žena u poduzetništvu nikad nije imala nikakvih problema, ali da je u početku imala poteškoća zbog svoje dobi jer ju se nije doživljavalo kao ravnopravnog partnera.
Važnost medija
– Sad se to mijenja, nakon što sam dugi niz godina aktivna u različitim radnim skupinama u Zagrebu, u Ministarstvu. Ljudi su shvatili da nije bitno koliko godina imam, nego ono što govorim, ono što znam. Sredinom lipnja ću u Bruxellesu kao članica Hrvatske udruge poslodavaca – uz zamjenika našeg ministra poduzetništva i obrta – sudjelovati na konferenciji business transfera, koju organizira Odjel za poduzetništvo i industriju Europske komisije. Tamo ću prenijeti iskustva naše ustanove.
Pitamo i što bi poručila mladima, mladim ženama koje žele u poduzetničke vode?
– I na danu poduzetnica sam rekla jednu izreku s kojom je mene stalno poticala moja sestra: nije sramota pokušati i ne uspjeti, nego je sramota ne pokušati. Možda to i drugima pomogne. Rekla bih da su važni i mediji – u zadnje vrijeme više se bave skandalima, a trebali bi se baviti i poticanjem samozapošljavanja, bilo kojeg oblika poduzetništva. Jer, nitko neće promijeniti naš status nezaposlenosti – moramo se potruditi sami, zaključuje naša sugovornica.
