Najveći incident na 3. sjednici riječkoga Gradskog vijeća u aktualnom mandatu bio je lapsus zamjenice gradonačelnika Sandre Krpan koja je dva puta krivo izgovorila prezime Maše Magzan. Vijećnica koja je ušla u gradski parlament s nezavisne liste Davora Štimca s razlogom je oštrim tonom prigovorila zbog toga, a Krpan se iskreno ispričala. Drugim riječima, nije se dogodilo ništa, a ova epizoda pokazuje da riječka lokalna politika poprima skandinavske karakteristike. Nema više žestokih prepucavanja između oporbenih zastupnika i gradonačelnika, kao što su godinama radili Hrvoje Burić i Vojko Obersnel. Na djelu je pacifikacija riječke političke arene i to je dobra vijest. Iako, s novinarskog stajališta, bio bi grijeh ne sjetiti se i Burića, ali i Ivone Milinović i Josipa Kukuljana. Vrlo često su to troje vijećnika koji nisu dobili mandate u novom sazivu znali i pretjerati, ali da im je i te kako bilo stalo da budu korektiv riječkoj izvršnoj vlasti, bilo im je stalo.

Oporbena kritika je otupjela, a to se najbolje vidjelo na aktualnom satu. Valja se sjetiti Burićeve upornosti u vezi s lošim poslom Grada Rijeke i gradonačelnika Vojka Obersnela kada je u pitanju atraktivno zemljište na Preluku, upozoravanja na ekonomski upitnu Energovu kupovinu Amga Adrije, Kukuljanovog opravdanog nezadovoljstva načinom na koji funkcioniraju komunalna društva, prije svih Energo, Autotrolej i Kozala, ali i na oštre i argumentirane kritike Ivone Milinović kada je riječ o politikama Vojka Obersnela. Aktualni sat na prošloj je sjednici bio u usporedbi s tim kamilica. Uzet ćemo za primjer suparnika u drugom krugu gradonačelničkih izbora Davora Štimca. Nakon dva mjeseca stanke Štimac je pripremio pitanje u vezi s javnim potrebama u sportu, upozorivši s razlogom da se godinama ta stavka smanjuje, a zbog čega ispaštaju riječki klubovi i nositelji kvalitete. Kada se čovjek sjeti njegovog ratobornog garda iz kampanje, očekivalo bi se malo više političke drskosti i hrabrosti. On bi trebao preuzeti ulogu oporbenog političkog lidera u gradskom parlamentu, ali čini se da to tako i neće ići. Jer, na drugoj je sjednici u ovom sazivu Štimac upozorio na parkirališni nered na Kantridi. I tu je bio u pravu, ali riječ je o pitanjima koja nemaju političku težinu i ostaju u domeni, bez potcjenjivanja te razine, mjesnog odbora. Drugi slučaj na istoj sjednici također je pokazao da se Štimac ne snalazi u političkoj areni. Tijekom rasprave o polugodišnjem izvršenju proračuna Štimac je ocijenio da je dug Grada Rijeke puno veći od onoga što priča gradonačelnik Filipović i da se minus umjetno smanjuje dizanjem kredita. Za razliku od Obersnela koji je uglavnom sam vodio politički rat s oporbenim vijećnicima, Filipović je prepustio riječ pročelniku Odjela gradske uprave za financije Anti Mađeriću koji je Štimcu objašnjavao zašto su mu teze pogrešne, naglašavajući zakonski okvir koji Grad Rijeka mora poštovati. Na Mađerićevo retoričko pitanje je li istina da je tako moralo biti i u KBC-u Rijeka dok ga je vodio, Štimac je samo potvrdno kimao glavom.

Za razliku od njega, potencijal da bude politički atraktivan ima gradski vijećnik Mosta Marin Miletić. On je na prošloj sjednici u potpunosti pogriješio s pitanjem o pogodovanju kada je riječ o zakupu gradskog zemljišta i optužio je bivšega predsjednika Gradskog vijeća Andreja Poropata i Grad Rijeku na temelju potpuno pogrešnih informacija, ali jasno je da Miletić shvaća da Gradsko vijeće nije samo debatni klub o komunalnim prioritetima, već i politička arena. Shvaća to i HDZ-ov vijećnik Josip Ostrogović koji je imao čast da zbog izostanka predsjednice Gradskog vijeća Ane Trošelj odradi vođenje prvog dijela sjednice i učinio je to vrlo korektno. Što se tiče gradonačelnika Marka Filipovića, za razliku od Obersnela koji je uživao u političkom konfliktu, aktualni gradonačelnik nastoji ga izbjeći pod svaku cijenu. I uspijeva, a svakako mu je prednost što u rad gradskog parlamenta uvodi pročelnike i direktore komunalnih poduzeća koji se u raspravi moraju držati biti bez ulaženja u politički kontekst. Što dodatno pacificira riječko predstavničko tijelo i gura ga prema skandinavizaciji riječke politike. Nakon itekako burne i bremenite protekle četiri godine, očito je vrijeme za razdoblje političkog detanta. Skoro da se čovjek zapita, plačeš li, Skandinavijo!