Kruh, mlijeko i – Novi list. Sve su značajne misli u svojoj osnovi krajnje jednostavne, do te mjere da svatko može pomisliti kako i on sam može biti njihov autor. Spomenuta krilatica je baš takva – prozaična, a toliko točna, precizna i nadasve istinita. Novi list su novine, medij, ali jednako toliko i egzistencijalna potreba. Kao i kruh i mlijeko, osnova ljudske egzistencije. Da nije tako, danas Novi list sasvim sigurno ne bi obilježavao fantastičan jubilej – svoj 25.000. broj! Ne bi bilo tako da nije potreba bez koje, posebno stanovnici Rijeke i Primorsko-goranske županije, ne bi mogli preživjeti dane, godine, svoje živote i tako svih ovih 25 tisuća brojeva koliko izlazi u neprekinutom dnevnom ritmu, pola od tog razdoblja i nedjeljom.

Novi list je nasušna potreba jer naš bitak, našu egzistenciju ne mogu ispuniti samo potrebe za energijom koju unosimo hranom. Da bismo bili cjelovita, napredna, civilizaciji prilagođena bića, mi se moramo »nahraniti« i informacijama, vijestima, analitičkim i polemičkim tekstovima, pametnim mislima, sučeljavanjima stavova, svim onim elementima koji zidaju nevidljivi, a tako važan dio našeg bitka. Tu nam hranu donosi upravo – Novi list.

Iako je, dakako, riječ o mediju koji suvereno nastupa na sceni 123 godine, dnevni ritam se počinje bilježiti desetak godina nakon Drugog svjetskog rata. Novi list je od tada dnevni pratitelj života i svih njegovih mijena. U Rijeci, njezinoj užoj i široj regiji, Hrvatskoj i svijetu. Ne može se dogoditi ništa važno, a da to Novi list ne zabilježi. Uspone i padove, slavlja i tuge, promjene država, valuta, kulturnih mijena i mijena kulture. Novi list je naprosto – život sam. Do te mjere da se zna reći kako se nešto i nije dogodilo, nije li zabilježeno u Novom listu. Jer je tako, od prvog plača do zadnjeg pozdrava, sve ostaje zapisano u – Novom listu.

Svaki pravi, karakterni medij oslikava i briga za bližnjeg, za medije koji se nađu u problemima. Poznata je, pa i na europskoj medijskoj razini, stožerna uloga Novog lista, medija koji nikad ne okreće glavu od tuđih problema. Drugim riječima, da nema Novog lista, danas od Pakoštana pa do Savudrije, osim nas samih, ne bi bilo tiskanog medija! Jedinog mogućeg izvora informiranja za mnoge, posebno starije osobe. Srećom, ne da nije vrelo informiranja presahnulo, danas pod »kapom« Novog lista djeluju čak tri tiskana medija – uz sam Novi list tu su još i Glas Istre te Zadarski list, koji se referiraju u četiri županije. Svi bi oni, da nema 25 tisuća primjeraka Novog lista, ostali uskraćeni za ono što je duhovnim dijelovima našeg bića prijeko potrebno – istinite informacije. Jer da, viješću se može mnogo toga nazvati, ali vijest je nešto sasvim drugo. Napiše li je Novi list, svaka je sumnja isključena.

Ono što je također značajno, a obilježilo je zadnjih tridesetak godina postojanja, ili više od deset tisuća brojeva, uloga je Novog lista na nacionalnoj sceni. Ne misleći pritom ništa loše o radu kolega u ostalim tiskanim medijima, upravo je Novi list uvijek bio širom otvoreni prozor kojem ni jedna zapreka nije zaklanjala slobodan pogled na svijet. A bilo je tu, tijekom 25.000 tisuća brojeva, mjesta i za sve one divne kolege koji su osjećali medije, ali ne i mogućnost da ih netko zaposli. Novi list nikad nije okretao glavu od tuđih problema i egzistencije, uvijek je poruka bila – ma dođi, već ćemo se nekako snaći! Kad bismo, nakon 25 tisuća brojeva, izložili listu novinara koji su dio karijere proveli u Novom list, dojam bi bio da je čitava hrvatska medijska scena barem dio svog života provela kod nas, u dnevniku što danas slavi 25.000. broj.

Velika hvala svima. Onima koji ste s nama 25 tisuća brojeva, kao i onima koji ćete tek početi slagati svoje prve primjerke. Kruh, mlijeko i Novi list. Da bi tijelo bilo krepko, a um zadovoljan.