Nešto malo više od mjesec dana ostalo je do lokalnih izbora koji će se održati 16. svibnja ove godine. Za sada su sigurne samo dvije stvari – nakon 20 godina završit će era Vojka Obersnela kao gradonačelnika i izvjesno je da će novi gradonačelnik biti biran u drugom krugu.

Sve ostalo u sferi je nagađanja. Prema do sada jedinom relativno relevantnom istraživanju javnog mnijenja, a to je ono N1, za drugi krug se bore kandidat SDP-a Marko Filipović, nezavisni kandidat Davor Štimac, HDZ-ov kandidat Josip Ostrogović i mostovac Marin Miletić.

Prema projekcijama drugog kruga, Filipović pobjeđuje uvjerljivo i Ostrogovića i Miletića, ali u ogledu sa Štimcem moguće je da se i okonča vladavina SDP-a u Rijeci koja je započela 1993. godine, kada je Grad Rijeka osnovan kao jedinica lokalne samouprave.

Da ne bude takav rasplet, kada je riječ o drugom krugu, borit će se i niz drugih kandidata jer ih je ukupno 13 najavilo ulazak u izbornu utrku, ali svima je jasno da su mnogi od njih samo demokratski folklor uobičajen za izbore i da neće uspjeti skupiti ni 1.500 potpisa birača potrebnih za pravovaljanu kandidaturu.

Nije nezamislivo da Marko Filipović ne uđe u drugi krug, ali da bi se tako nešto dogodilo, bio bi potreban spektakularan rezultat Nikole Ivaniša (PGS), Katarine Peović (Radnička fronta) ili Nebojše Zeliča (Možemo! Rijeka), mada je u to teško vjerovati.

Na političkom centru, desnom centru i desnici puno je veća gužva kad je riječ o kandidatu koji će ući u drugi krug. Ostrogović kao kandidat HDZ-a ne treba previše razbijati glavu kad je riječ o anketama i mora se koncentrirati na poticanje HDZ-ovih birača da izađu na izbore jer mu je to najbolja karta za drugi krug.

Što se tiče Marina Miletića, on se prvi samoproglasio novim gradonačelnikom još 2020. godine, ali kako vrijeme prolazi, njegove su šanse sve manje, budući da ga stižu njegovi osobni kosturi iz ormara koji su animirali dobar dio građana da ne odmahuju rukom, već da se počnu baviti politikom.

Miletićevi turbo konzervativni stavovi koje on pokušava ušminkati pričom o šarenoj Rijeci izazvali su otpor koji je posebno vidljiv na društvenim mrežama. Miletić može pričati o politici čistih ruku, o kariolama kojima će odvoziti gradske dokumente u DORH, ali jasno je da je Miletić za Rijeku prekonzervativan projekt koji će teško dobiti glasove većine izašlih birača.

Ostaje Davor Štimac. Tijekom prošle godine mjesecima se najavljivao kandidat grupe poduzetnika i pojavio se bivši ravnatelj KBC-a Rijeka. Na predstavljanju kandidature krajem prosinca prošle godine najavio je da će za mjesec dana predstaviti ljude koji ga podržavaju, zamjenike. Obećanje nije izvršio do dana današnjeg. Sučeljavanje dijela riječkih kandidata za gradonačelnika na javnoj televiziji za njega je bio čisti debakl.

Netko tko nudi maksimalnu transparentnost ne može ostati nedorečen na pitanja o poslovanju KBC-a dok mu je on bio na čelu, ne može si dopustiti histerične ispade i galamu kada mu nasuprot stoji Filipović koji je premirno i zbunjeno gledao što se to događa u studiju.

Javno je Štimcu prigovorio aktualni gradonačelnik Obersnel koji ima i te kako izražen politički instinkt i zna da se mora otvoriti fronta prema Štimcu koji je najopasniji kandidat za SDP u drugom krugu.

Što se tiče kampanje Davora Štimca, jasno je kao dan da novca za kampanju i te kako ima. Za razliku od većine kandidata koji nemaju ni za kemijsku olovku, Štimac nosi milodare za građane po Korzu.

Kada je Vlado Mezak sazvao presicu o pomorskom dobru na riječkoj rivi, došao je jedan stariji građanin koji je pitao što se tu dijeli. Mezak mu je odgovorio da ništa, ali da ode na Korzo jer Štimac dijeli pince.

Čovjek je ipak odslušao s novinarima Mezaka, a onda je možda stvarno otišao na Korzo. Po pincu. No, legitimno je postaviti pitanje Štimcu tko te milodare plaća i hoće li, ako zasjedne na Korzo 16, u konačnici to platiti građani kroz vraćanje duga političkim sponzorima.

Jer, ne postoji besplatan ručak. I zato su to pitanja na kojima treba inzistirati, bez obzira na to što Štimac pokazuje da su mu tanki živci kada je riječ o bilo kakvoj kritici. Grad Rijeka nije riječka bolnica, a građani nisu pacijenti pa da skrušeno čekaju pred vratima liječnika.