Prijedlog novog Zakona o hrvatskom jeziku od početka kolovoza izaziva burne reakcije i rasprave niza strukovnih udruga i pojedinaca, a istim je povodom Primorsko goranski savez održao konferenciju za novinare na kojoj su kao regionalna stranka koja promiče i njeguje dijalektalni izričaj javno iznijeli svoje mišljenje o Prijedlogu, potpomognuti ljudima iz struke.

O Prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku u ime PGS-a govorili su Snježana Podobnik, predsjednica Vijeća PGS-a i Franjo Butorac, politički tajnik, a u ime struke obratili su se predsjednica Katedre čakavskih pjesnika Ustanove »Ivan Matetić Ronjgov«, čakavska pjesnikinja i borkinja za čakavsku besedu Vlasta Sušanj Kapićeva i njezin zamjenik Radovan Tadej, čakavski pjesnik, pravnik i istraživač baštine šireg zlobinsko-hreljinskog područja, te sveučilišna profesorica dr. sc. Vjekoslava Jurdana, poznata i kao književna teoretičarka te nagrađivana čakavska pjesnikinja.

Očuvanje dijalektalnih govora

– Kada uzmete Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku i počnete ga čitati, čovjek se u jednom trenutku zapita: čemu takav prijedlog zakona, koji niti nema sve elemente zakona, recimo penalizaciju i neke konkretne odredbe – kazao je Franjo Butorac te dodao da je uvođenje ovakvog zakona potez koji nikome ne koristi i nikome ozbiljno ne šteti, a mogao bi i štetiti kad bi se netko ulovio slova zakona.

Snježana Podobnik istaknula je kako primjećuje da se u društvu čakavski sve manje koristi te da će, ako se nastavi ovim tempom, čakavština i dijalektalni govori izumrijeti kroz neko desetljeće.

– PGS je stranka koja se između ostalog bavi očuvanjem tradicije, zavičajnosti i naše baštine koju imamo, a čakavski je upravo ta baština koju nosimo iz nekakvih davnih dana, od naših obitelji prenosimo je s generacije na generaciju, a to kako mi govorimo doma mislim da je premalo.

Ima vrtića i škola koji njeguju tradiciju i delaju na čakavštini, ali ima jako puno škola u kojima se čakavski apsolutno ne koristi. Zato smo mi odlučili da ćemo u proračunu 2024. od Županije zatražiti da se osiguraju dodatna sredstva kako bismo sačuvali dijalektalne govore i da to prenosimo na iduće generacije, izjavila je Podobnik i apelirala na sve učitelje i odgojitelje da čakavštinu koriste u izvanškolskim aktivnostima i uvrste je u kurikulum.

Zaštita Zlatne formule

Tadej se referirao na predstavljanje Prijedloga ministra Radovana Fuchsa te izjavio kako je sužavanje hrvatskog jezika samo na hrvatski standardni ili književni jezik znanstveno netočno, ali i protivno odredbi čl. 2. istoga Prijedloga.

– Ova pravna akrobacija stvorila je proturječnost i prema odredbi st. 1. čl. 6. Prijedloga koja propisuje da se ovim Zakonom potiče uporaba svih idioma hrvatskoga jezika, svih funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika i hrvatskih povijesnih pisama u primjerenim prilikama, kao bitnih odrednica nematerijalne kulturne baštine i nasljeđa hrvatskoga naroda, što je osobito važno za njegovo očuvanje, njegovanje i budući razvoj.

Prema tome ovaj je Prijedlog Zakona protuslovan jezikoslovnoj znanosti, ali i proturječan samome sebi, pa iz svega navedenog proizlazi da Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku u ovom obliku ne može doći pred zastupnike u saborske klupe, izjavio je Tadej i napomenuo kako treba predložiti da se članak 12. dopuni novom odredbom u stavci 2. koja treba glasiti:

»Nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnog rada mogu se izvoditi i na hrvatskim narječjima i idiomima u svrhu zaštite Zlatne formule hrvatskog jezika ča-kaj-što kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske, a sukladno školskom kurikulumu, primjerenim prilikama te mjesnim okolnostima.«

Pitanje narječja

O tome kako je biti »outsider« govorila je Sušanj Kapićeva koja kaže da osjeća kako joj se ovim Prijedlogom Zakona ipak nešto uskraćuje s čime se ne slaže, a Vjekoslava Jurdana osvrnula se na pitanje narječja u predloženom zakonskom dokumentu.

– U javnosti je vrlo negativno odjeknula vijest da se živa dijalektalna riječ više neće smjeti izgovoriti u vrtićima, školama, visokim učilištima.

Narječjima je mjesto jedino u posebnim izvannastavnim programima, što smatram neprimjerenim postupkom. Ističem da dijalekti ni na koji način ne ugrožavaju hrvatski standardni jezik, ali bi njihovo istiskivanje iz vrtića i škola djeci moglo nanijeti veliku štetu – kazala je Jurdana te zaključila da u Prijedlog treba implementirati postavke o važnosti i uključivanju narječnih idioma u odgojno-obrazovni rad na svim razinama i u svim oblicima.