Odmah nakon što sam, u strahovito teškim uvjetima pandemije, otvorila vlastiti frizerski salon, krenula sam provoditi niz aktivnosti koje u sebi imaju i naglašenu skrb za društvenu zajednicu u kojoj živimo, unutar koje se krećemo.

Iako naizgled svega imamo previše, mnogima zbog visokih troškova života puno toga nedostaje. A da bi im bilo lakše, odlučila sam i sama pomagati.

Ispričala nam je to Maja Vucić u čiji smo frizerski salon Elita na Drenovi došli privučeni porukom kako do 10. rujna besplatno šiša sve prvašiće. Ne samo s Drenove, iako je riječ o kvartu s mnogo djece, nego i iz svih drugih krajeva.

– Nema ograničenja, od kud god došli frizure prvašića su moja briga koja se ne naplaćuje. Vlastiti salon imam nešto manje od pet godina u kojima su na takvo šišanje dolazila ne samo djeca iz Rijeke, nego i iz drugih županija pa i država – Slovenije primjerice.

Znam da na taj način gubim dio zarade, i ne samo zbog šišanja mališana nego i zbog toga što u to vrijeme ne mogu raditi ostale frizure, ali da bih se ja dobro osjećala, jednako se tako moraju osjećati i ljudi oko mene, pojašnjava nam Maja.

A nije da joj je lako jer obrtnici su posebna priča za koju društvena zajednica baš i nema previše sluha. Jedina je zaposlenica u svom salonu, prostor je u najmu, davanja su velika, troše se i uređaji, energija je jako skupa.

– Da, kad ste samostalni obrtnik uvijek postoji možda ne bojazan, ali da odgovornost prema činjenici da vam je potrebno jako mnogo novca da biste uopće poslovali. Tek nakon toga dolazi vaša zarada koja zna jako varirati.

Ali ono što je iznad novca, činjenica je da jako volim svoj posao, da me usrećuje vidjeti zadovoljne klijente. Što potvrđuje i njihov stalni dolazak, njihovo vraćanje Eliti. Nitko se neće vratiti frizeru s kojim nije zadovoljan, dodala nam je Vucić.

I koliko je god isticali kao jednu od rijetkih frizerki koja se odlučuje na besplatno šišanje mališana, istaknimo da ona slične akcije provodi i prigodom blagdana. Božića primjerice, a nerijetko odlazi i kod osoba koje zbog bolesti ili poodmakle dobi ne mogu iz svoga stana.

– Žao mi je što to danas djeluje neobično. Pa zar nije ne naša obaveza nego naša potreba pomagati drugima, onima koji ne mogu sami. Ne, nije mi ni najmanje naporno ili teško otići kod nekog doma, urediti mu frizuru i na taj ga način učiniti makar malo sretnijim.

Kažem, obožavam svoj posao, a najveća mi je nagrada vidjeti na izlasku iz mog salona sretne ljude, zaključila je Maja i dodala – nemojte se ustručavati, sve je skupo, i moja kćerkica ove godine kreće u prvi razred, dobro znam koliko nas je to koštalo.

Dođite, Elita ima klasično radno vrijeme – ponedjeljak, srijeda, petak i subota u jutro, utorak i četvrtak popodne – lijepa frizura i ugodno druženje za koje nije potreban ni cent učinit će nam svima da početak školske godine dočekamo s osmijehom na licu.

Da, “rijetka biljka Maja”. U vremenima kad egoizam, netrpeljivost, želja za sukobima i stalni plač nad nedovoljnom količinom materijalnog preplavljuje svaki kutak naših života, ona časti.

Besplatno šišanje nije samo akt dobre volje nekog kome je to zanat, mnogo je više od toga. Želja je to za obnovom povjerenja, za druženjem, za lijepo provedenim vremenom. Želja da naprosto budemo – ljudi.

Stoga u ime prvašića hvala Maji na šišanju, ali hvala joj i od svih nas. Ljutitih, frustriranih, bijesnih, nezahvalnih i nezasitnih – svojom je porukom i nas učinila boljima.