Teško bi se u životu bilo kojega grada i njegovih žitelja mogla izdvojiti vremena koja nisu zanimljiva. Ipak, neki su gradovi nikli na vjetrometinama koje su njihovu povijest učinile osobito burnom (…) Među takve gradove očito se može ubrojiti i naša Rijeka, navest će uredništvo »Povijesti Rijeke« u predgovoru izdanja iz 1988. godine. I dok je u tijeku projekt nove sinteze povijesti Rijeke, a koji vodi povjesničar dr. sc. Marko Medved, istraživanje i dokumentiranje riječke povijesti i baštine i u drugim projektima i institucijama ne miruje.
Jer, još jedan prinos o povijesti riječke industrije ovih je dana dovršio Centar za industrijsku baštinu riječkog sveučilišta: aplikaciju za pametne telefone »Via industria«.

Ona korisnicima nudi riječke industrijske priče na dlanu, kako se voli reći, a donosi osam ruta koje zainteresirani namjernik, turist ili domaći, može proći i vidjeti riječke ulice, tvorničke hale, luku… Ali ne »bez cilja«, već slijedeći priču o riječkoj industriji koju su osmislili Kristina Pandža i David Čarapina, vanjski suradnici Centra za industrijsku baštinu. Oboje Riječani i povjesničari po struci, Kristina kao magistra edukacije povijesti i informatike, a David kao student diplomskog studija povijesti i interpretacije baštine te kroatistike ispričali su priču o riječkoj baštini.

Različiti pristupi

Sam proces rada trajao je godinu dana, a Kristina Pandža uvodno će reći da, iako će to možda zvučati kao klišej, profesionalno živi industriju i industrijsku baštinu. A posebno jer joj se čini kako bi se moglo učiniti više.

– Prezentacija i valorizacija industrijske baštine i povijesti grada svakako mogu biti više zastupljene. Nadam se da ćemo ovakvim manjim projektima podignuti prezentaciju na jednu višu razinu. Jer, osim što je aplikacija i na engleskom jeziku pa je namijenjena svima koji stižu u Rijeku, tekstovi su i na hrvatskom. Možda i Riječani znaju manje o puno dijelova povijesti, o kojima i ne razmišljamo previše jer se znanje o njima nekako podrazumijeva. Zato smatram da su različiti i novi pristupi prezentaciji industrije i industrijske baštine zanimljivi i važni, reći će Kristina Pandža.

Ona je Davidu predložila lokalitete koje bi vrijedilo uključiti u aplikaciju, a David ih je povezao u cjeline i osmislio rute.

– Željeli smo uz lokacije ispričati i priče o njima. Tekstove koji su pisani na postulatima interpretacije baštine uobličiti u priču utemeljenu na povjesničarskoj materiji i ponuditi prvi korak u daljnjem istraživanju svima koji su zaintrigirani ovom tematikom. Nismo željeli da to budu znanstveni tekstovi, već pristupačni široj publici, ali naravno na dobrim povijesnim temeljima, opisuje David Čarapina. Ako ga pitate koju rutu bi posebno izdvojio, reći će »Mlinovi u igri skrivača«, jer ona donosi posjet Rječini i ostacima dvaju mlinova: Žakalj te Matešićev mlin.

– Njih se jako rijetko spominje, jer kad govorimo o industriji, obično su nam u svijesti torpedo ili brodogradnja. A mlinovi nas ipak vraćaju korak unazad, a uključuju i riječku okolicu. Do njih se može prošetati, i nisu nedostupni ili opasni, kao ni druge lokacije na rutama. Radili smo da svi lokaliteti u aplikaciji budu dostupni za posjet, govori David Čarapina.

Izvor informacija

Kristina Pandža nastavit će kako se priča o riječkoj (industrijskoj) baštini uvijek može i treba širiti, a u tom kontekstu izdvaja starije generacije kao važan izvor informacija.

– Industrijska se baština često isključivo vezuje uz zgrade, uz patentiranje proizvoda, uz strojeve, a to nije cjelokupna priča. Radnici se vrlo često ostavljaju po strani, a same zgrade i hale ništa ne vrijede bez radnika. Koliki su ljudi nakon Drugog svjetskog rata stigli u Rijeku, i ne samo u Rijeku, nego i u druge gradove, i što je to značilo za njih? Također, cijeli proces razvoja industrije je utjecao na to kako naš grad danas izgleda i kako mi danas percipiramo. Mislim da je taj tvornički proizvodni dio vrlo važan te bi vrijedilo nastaviti s dokumentiranjem zanimanja koja su postojala u riječkim tvornicama, podcrtat će naša sugovornica. Reći će i kako bi se u turističkom smislu moglo više predstaviti riječku industriju, neki će vodiči vodeći grupe po gradu, pokazati Korzo, katedralu, Trsat, a turisti će otići iz Rijeke da ne vide lukobran, kako Rijeka izgleda s morske strane i druge lokacije, kaže.

– I skladišta imaju fenomenalnu priču, Rijeka ima puno zanimljivosti, nema mnogo gradova iz kojih se odlazilo za New York i sličnih zanimljivih priča, kaže Kristina Pandža.

Ova najnovija aplikacija zapravo je nastavak programa i projekata koji provodi Centar za industrijsku baštinu, koji je osnovan 2013. godine.

– Osnovan je kako bi radio na različitim projektima u domeni industrijske i kulturne baštine. Već smo izradili nekoliko internetskih stranica, Rijeka Heritage, Grad Krk i Otok Krk, za koji je napravljena i mobilna aplikacija, a tu su i internetska stranica i mobilna aplikacija za kulturnu baštinu Omišlja i Njivica. A kako mu i samo ime kaže, fokus mu je na industrijskoj baštini pa je red došao i na ovu najnoviju aplikaciju Via industria na kojoj se vrlo jednostavno i pregledno, alatom koji nam je danas dostupan, može istražiti industrijska baština, zaključit će Kristina Pandža. U suradnji s Centrom, programiranje aplikacije su radili Ivan Zubak i Milan Trbojević, bivši studenti riječkog sveučilišta, fotografije je izradio Studio B, dok je za vizualni identitet zaslužan Degu design. Lekturu i prijevod napravila je Jana Kegalj.

Na hrvatskom i engleskom

Aplikacija je dostupna na hrvatskom i engleskom jeziku te uključuje šetnju po osam ruta. Riječki san vodi do početka 20. stoljeća i nepreglednih kolona ljudi koji čekaju na ukrcaj na brod za Ameriku, a Putovi brodova, nafte i torpeda pozivaju na šetnju uz Rafineriju nafte, Tvornicu Torpedo i »3. maj«. Ruta Od industrije do kulture završava u Art-kvartu »Benčić«, Mlinovi u igri skrivača dosežu do Žaklja i začetaka zajedničkog života Rječine i mlinova. Ružićeva ulica je Jedna ulica, s toliko povijesti, dok se Ukorak s kotačem prisjeća starih cesta Lujzijane i Karoline te prvih vlakova koji su pristizali u Rijeku. Neizostavne skladišne prostore opisuje ruta »U kojem sam skladištu ostavio ključeve?«, a neizostavna je i priča o riječkom torpedu u »Lansirali smo ga!«