RIJEKA Županija Primorsko-goranska ove nas godine podsjeća na osmu godišnjicu djelovanja riječkog Hospicija »Marija Krucifiksa Kozulić«, dragocjene, jedinstvene i neophodne ustanove palijativne skrbi koja je već nakon samo nekoliko mjeseci od početka svoga rada pokazala opravdanost i važnost svojega postojanja.

Rastuća potreba

U svome prostoru na riječkom Belvederu, u nekadašnjoj zgradi Teologije u Rijeci i riječkog Caritasa, osnovala ga je Riječka nadbiskupija u suradnji s Gradom Rijekom i PGŽ-om, i otvorila svima kojima je palijativna skrb potrebna. Mnogi su, mnoge obitelji ne samo iz Rijeke, već iz cijele Primorsko-goranske županije, pa i šire, zahvalne što Hospicij postoji i djeluje.

– Hospicij »Marija Krucifiksa Kozulić« prvi je hospicij u Republici Hrvatskoj, otvoren 28. siječnja 2013. godine te je jedinstvena ustanova ovog tipa u RH. Ove godine obilježava osmu godišnjicu rada, a osnivač mu je Riječka nadbiskupija. Skrb za bolesnike u terminalnoj fazi bolesti, pravo je koje hrvatskim građanima osigurava zakon, no u praksi su umirući bolesnik i njegova obitelj često prepušteni sami sebi, bez podrške zdravstvenog sustava. Na području PGŽ-a, kapaciteti za dugotrajno liječenje i palijativnu zdravstvenu skrb do otvaranja Hospicija nisu postojali. Svjesni rastuće potrebe za palijativnom skrbi, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka i Riječka nadbiskupija su 1. srpnja 2011. sklopili Sporazum o međusobnoj suradnji glede osiguranja uvjeta za obavljanje djelatnosti palijativne skrbi. Primorsko-goranska županija financijski je podržala opremanje ustanove tijekom 2011. i 2012. godine s milijun kuna te sufinancira redovnu djelatnost Hospicija, tako je od osnutka za tu namjenu izdvojeno ukupno 2.684.000,00 kuna. Također, uvažavajući načela zdravstvene zaštite i pravo hrvatskih građana na palijativnu skrb, kao jednu od mjera zdravstvene zaštite, PGŽ je predložio Ministarstvu zdravlja uvrštavanje Hospicija »Marija Krucifiksa Kozulić« u Mrežu javno-zdravstvene službe u PGŽ-u s 14 postelja, podsjeća PGŽ.

Isto tako, podsjeća da su usluge Hospicija u cijelosti besplatne, da se smještaj i njega pružaju svim bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti, neovisno o dobi, spolu ili vjerskom uvjerenju, da 95 posto korisnika čine onkološki bolesnici u završnom razdoblju bolesti, da je popunjenost Hospicija, od 80 posto u prve dvije godine, prerasla u stopostotnu te da ova ustanova ima i listu čekanja.

– Od 2013. godine do danas, preminulo je u riječkom Hospiciju 1.837 bolesnika. U toploj obiteljskoj atmosferi, bolesnik može dostojanstveno živjeti do kraja, a skrb je aktivna do posljednjeg trenutka. Tretira se bol, pruža se njega, komunicira se s umirućim, pristup je holistički. Obitelji se također podupiru i pomažu u žalosti. Stacionar ima 14 kreveta i sve popratne, propisane sadržaje, a zaposlene su 22 osobe.

»Hvala im«

Hospicij surađuje s liječnicima opće medicine, Kliničkim bolničkim centrom Rijeka, mobilnim palijativnim županijskim timovima, s Gradom Rijekom, Županijom primorsko-goranskom, općinama, gradovima, volonterima, dobročiniteljima te duhovnicima svih vjerskih zajednica koji dolaze po pozivima obitelji i umirućih. Trenutno su u tijeku radovi na katu iznad Hospicija radi sanacije povijesne zgrade iz 1900. godine. Potreba je velika, a Riječka nadbiskupija prva je u RH pokazala da razvija kulturu skrbi o osobama koje odlaze, sumirala je Primorsko-goranska županija veliko djelo riječkog Hospicija.

Dovoljno je tome dodati da portal Grada Rijeke, sažeto predstavljajući riječki Hospicij, bilježi: »Hospicij osigurava najbolje uvjete u kojima čovjek svoje posljednje dane može provesti dostojanstveno, okružen ljubavlju, pažnjom i stručnim osobljem. Potpuna skrb u domu obuhvaća olakšavanje fizičke boli, liječenje pratećih zdravstvenih problema te pružanje psihičke, socijalne i duhovne pomoći oboljeloj osobi i njezinoj obitelji.« No, također možemo podsjetiti da su novinari i našeg lista više puta posjećivali Hospicij i pisali o njegovom radu. Članovi obitelji kojima su tamo bili njihovi najmiliji, a koje bismo susreli na hodniku uvijek bi za Hospicij i njegove djelatnike rekli: »Hvala im«.