RIJEKA Na groblju Kozala u utorak je sahranjena Darija Vlahov Horvat, art direktorica riječkog dnevnika na talijanskom jeziku La voce del popolo i svestrana riječka umjetnica. 

U ponedjeljak, u njenoj matičnoj redakciji, oprostili su se brojni kolege iz medijskih i umjetničkih krugova Rijeke, kao i Renato Cianfarani, generalni konzul Italije u Hrvatskoj. 

– Teško je u ovakvom trenutku govoriti sabrano, no kad je riječ o našoj Dariji moramo smoći snage i istaknuti kako je njezin odlazak nenadomjestiv u profesionalnom i ljudskom smislu. Daria je bila vrhunski profesionalac što je razvoju dnevnika La voce del popolo dala nemjerljiv doprinos. Nenadomjestiv je njezin odlazak i u ljudskom smislu jer je kao osoba bila iznimno susretljiva, pristupačna, bila je osoba koja nikad nije povisila glas, uvijek s naglašenim razumijevanjem za sve svoje suradnike, istaknuo je, vidno potresen i ponesen emocijama, Silvio Forza, direktor Edita. 

   Na njegove se riječi nadovezao i Errol Superina, glavni urednik La voce del popola. 

   – Govoriti o Dariji, a u našem je dnevniku bila dulje od dva desetljeća – neprekidno zaposlena od srpnja 1990. godine, znači govoriti o osobi što je omogućila prijelaz iz vremena olovnog tiska u današnje, digitalno doba. Darija je imala i snažno izraženu umjetničku crtu koju je znala prilagoditi potrebama tiskanih medija te je tako La voceu davala poseban pečat. Govoreći o osobnim iskustvima, a s njom sam neposredno surađivao od 2002. godine, govorim o nenametljivoj osobi, umjetnici koja je čak i u trenucima kad se zahvaljujući svojim postignućima nalazila u prvom planu, zapravo željela biti – dalje od svjetla reflektora, naglasio je Superina. 

   Laura Marchig, ravnateljica Talijanske drame riječkog HNK osvrnula se na rad Darije Vlahov Horvat, prije svega u umjetničkom smislu, ali i u svijetlu činjenice da je vrijedno surađivala u brojnim aktivnostima talijanske zajednice u Hrvatskoj. 

– Iznimni senzibilitet koji je Daria nosila nemoguće je nadomjestiti. Njezin umjetnički nerv bio je prepoznat ne samo u regionalnim okvirima, nego i na internacionalnoj sceni. Primjerice kad je 2009. godine na 16. ex temporeu u Grožnjanu, u konkurenciji petstotinjak umjetnika iz niza država, suvereno osvojila prvu nagradu. Njezina iskustva i umjetničke vizije značajno su pomogle i u kazališnom izričaju, a gubitak za našu neveliku talijansku zajednicu naprosto se nikad i nikako neće moći nadomjestiti, istaknula je Marchig. 

Laura Marchig, ravnateljica Talijanske drame, dugogodišnja novinarka i kritičarka dnevnog lista »La voce del popolo« i nekad glavna urednica časopisa »La battana«, ističe da je Daria Vlahov Horvat bila njena srodna duša.

   – Daria je bila osoba s kojom si htio biti prijatelj. Odgovarala mi je kao osoba i umjetnica. Imala je izuzetno profinjen osjećaj za lijepo, za istraživanje i razmišljanje o umjetnosti. Njene uloge umjetničke direktorice, grafičarke i umjetnice su neodvojive. S Dariom je bio užitak surađivati, i u stvaranju »La battane« i na drugim projektima. Uvijek je imala dobar savjet i s njom je bilo lako raspravljati, bez trzavica u kreativnom smislu. Nadopunjavale smo se u umjetničkom smislu. Većina mojih zbirki poezije vezana je uz naša zajednička razmišljanja, a bliska mi je i u »Passegiadi istriani« i doživljaju putovanja Istrom kao svjetlom. Nedostaju mi Daria, njen osmijeh i dobrota – riječi su Laure Marchig. 

   Daria Vlahov Horvat završila je, između ostalog, Europsku školu za dizajn u Veneciji. Kao umjetnička direktorica »Edita« oblikovala je mnoga izdanja, ističući da će ona u likovnom smislu biti prepoznatljiva te da će se njima valorizirati i likovna umjetnost talijanske nacionalne zajednice. Jedan od takvih izdavačkih pothvata je četverojezično izdanje fotomonografije »Il moretto fiumano/Riječki morčić«, jedna od 24 najljepše hrvatske knjige tiskane tijekom 2007./8. godine. Knjigu je idejno osmislila Daria Vlahov Horvat. 

   Godine 2009. proglašena je pobjednicom najmasovnije istarske likovne manifestacije – 16. ex temporea u Grožnjanu – i to s radom »Linearni istarski pejsaž«. Ovim je povodom izjavila: 

   – Nagrada me ugodno iznenadila, zaista je nisam očekivala. Za mene je to poticaj, označava moj povratak umjetničkom stvaranju nakon duže stanke u stvaralačkom radu. Sudjelovanje na manifestaciji je samo po sebi prekrasan doživljaj Istre, a nagrađen rad izvorno je posvećen istarskom krajoliku. To je istarski pejsaž koji je linijski sveden na čistu impresiju. 

   Dobitnica je i drugih nagrada, a između ostalog nagrađena je i na natječaju »Istria Nobilissima«.