Općina Viškovo tužila je obitelj Višković zbog duga od 3.309,65 kuna i u tom potezu možda ništa ne bi bilo sporno da je ta viškovska obitelj tužena za nešto što doista i duguje.

Naime, tužba je podignuta iz razloga što supružnici Višković Općini ne žele vratiti subvenciju za vrtić koju nisu koristili, ali ni dobili.

Pojašnjavajući da su 2020. godine u siječnju njegova supruga i sin promijenili mjesto prebivališta, a dijete je nastavilo sve do ljeta te godine ići u privatni dječji vrtić na Viškovu, Robert Višković kaže da je naknadno Općina zatražila povrat subvencije za smještaj djeteta u vrtiću, jer zbog promjene adrese prebivališta supruge i djeteta izgubili su pravo na tu pogodnost.

To je, kaže, sasvim u redu jer je u skladu s propisima i Viškovići su Općini vratili sve dodijeljene subvencije koje su primili, a da zapravo na njih nisu imali pravo.

Međutim, subvencije koje se odnose na period od 11. ožujka do 11. svibnja ne žele vratiti jer ih nisu koristili s obzirom na to da tada zbog lockdowna nijedan vrtić u Hrvatskoj nije radio.

– Od nas traže da platimo nešto što nismo koristili, kao i da vratimo novac koji nije uplaćen nama, nego vrtiću, jer subvenciju ne dobivaju roditelji.

Mi te novce nismo ni primili, niti smo ih koristili. Sve dugove prema Općini koje smo imali, mi smo i podmirili, ali za period od dva mjeseca kada vrtići nisu radili i nismo koristili nikakvu uslugu, smatramo da nismo ništa dužni, objašnjava Višković.

U Općini bez komentara

U Općini pak kažu da sudski postupak koji je u tijeku ne žele komentirati jer ne žele raditi pritisak na pravosuđe, a istovremeno objašnjavaju da je jedan od uvjeta za ostvarivanje prava na sufinanciranje smještaja djeteta u predškolskoj ustanovi ili u obrtu za čuvanje djece da oba roditelja i dijete imaju prijavljeno prebivalište na području Općine Viškovo.

– Općina isplaćuje subvencije za smještaj djece u vrtićima i obrtima za čuvanje djece kod dadilja, neovisno o prisutnosti djece u ustanovi.

Primjerice, kad je dijete mjesec dana odsutno iz vrtića zbog bolovanja ili nekog drugog razloga, subvencija se isplaćuje u cijelosti. Sukladno tome, isplaćivala se i za vrijeme pandemije COVID-19, navode u Općini.

Međutim, sama tužba, bez obzira na to koliko bila apsurdna, prema mišljenju Viškovića nije najveći problem jer, kako priča, već godinama u Općini Viškovo po pitanju skrbi za dijete s teškoćama u razvoju vodi bitku s vjetrenjačama.

Tužba je tek vrh sante nagomilanih problema, zbog čega je ta obitelj i odlučila promijeniti prebivalište s ciljem da djetetu s teškoća u razvoju bez stalne borbe i dokazivanja osiguraju primjeren oblik školovanja.

Bez potrebnog asistenta

– Najprije nas nisu primili u općinski vrtić kada smo ih na razgovoru iskreno informirali da smo u procesu dobivanja potvrde o invaliditetu djeteta, no da ga nećemo imati prije natječaja.

Kod bodovanja jednostavno nam nisu dali bodove za invaliditet djeteta i bili smo ispod crte. Opečeni tim negativnim iskustvom, iduće godine smo dijete upisali u privatni vrtić, a kako po odluci o invaliditetu imamo pravo na asistenta, tražili smo ga od Općine Viškovo.

No, naravno, dobili smo negativan odgovor i obrazloženje da za to nema sredstava. Dolazak do asistenta zapravo je vrlo jednostavna stvar, jer potrebna se dokumentacija preda vrtiću ili školi i oni od jedinice lokalne samouprave zatraže financiranje, koje nama nije odobreno.

Asistent je zakonska odredba i pravo djeteta, a obaveza je općine ili grada da ga osigura. No, Općina Viškovo to nije željela i time je grubo povrijedila prava djeteta, tvrdi Višković.

Na pitanje zbog čega Općina Viškovo nije osigurala sredstva za asistenta, u Općini odgovaraju da je dijete obitelji Višković imalo asistenta koje je osigurao privatni vrtić u koje je dijete bilo smješteno.

– Asistente za djecu koja imaju potrebu za tim, u vrtiću čiji je osnivač Općina Viškovo osigurava Dječji vrtić Viškovo. U to vrijeme, u Dječjem vrtiću Viškovo bilo je petero asistenata za sedmero djece.

U tekućoj pedagoškoj godini Dječji vrtić Viškovo ima sedmero asistenata koji pružaju podršku u odgojno-obrazovnom radu za trinaestero djece, objašnjavaju u Općini.

Neispunjena obveza

Istina je da je dijete obitelji Višković u privatnom vrtiću imalo podršku asistenta, ali njegov rad nije financirala Općina iako je po svim zakonskim propisima to morala.

To potvrđuje i dopredsjednica Udruge obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena, Suzana Rešetar.

– Sva djeca koja idu u vrtić, bez obzira tko je osnivač vrtića, moraju imati podršku asistenta i tu podršku moraju financirati jedinice lokalne samouprave.

Radi se o djetetu koje je s njihovog područja i koje je upisano u privatni vrtić iz razloga što ta jedinica lokalne samouprave u vrtićima čiji je osnivač nije osigurala dovoljan broj upisnih mjesta.

To što nisu osigurali dovoljan broj mjesta u svom vrtiću, to je problem Općine, ali su jednako tako dužni financirati asistenta u privatnom vrtiću jer u suprotnom se radi o diskriminaciji.

Dijete se u startu diskriminira, jer ako ideš u općinski vrtić, dobit ćeš asistenta, a ako ideš u privatni, nećeš. Nije dijete krivo što u općinskom za njega nije bilo mjesta i što je moralo ići u privatni vrtić.

Gradovi i općine dužni su osigurati sredstva i pokriti trošak rada asistenta s djetetom s posebnim potrebama. Svi zakoni, konvencije i sam Ustav jasno govore da nitko ne smije diskriminirati osobu s teškoćama u razvoju.

Međutim, to je i pitanje političke volje i empatije, ali i loše napisanih propisa i pravila, jer kada negdje piše »mogu«, svi se odmah hvataju za to i smatraju da se može, ali i ne mora, a nije tako.

Mi se kao Udruga susrećemo s raznim situacijama i borbama roditelja i imamo primjere gdje roditelji samo plaćaju ili doplaćuju rad asistenta u nastavi u školama, iako to ne bi trebali, ističe Rešetar.

Višković pak dodaje da je njihovo dijete sada redovan odličan učenik škole u kojoj ima osiguranog asistenta kojeg je s promjenom adrese dobio bez ikakvih problema, ali i da su mu se javili roditelji koji imaju slične i puno veće probleme s Općinom Viškovo.