Da svaki izviđač kod sebe mora imati ruksak, vodu, hranu, kabanicu, nožić, šibice, lampu, priručnu prvu pomoć, izviđačku odjeću i maramu svog odreda znaju i oni najmlađi istraživači prirode. No da u Rijeci aktivno djeluju čak četiri izviđačka odreda možda i nije najpoznatija činjenica. Jedna od najbrojnijih riječkih izviđačkih ekipa, Odred izviđača Primorje, ove je zime proslavila četiri desetljeća svoga djelovanja i to na najbolji mogući način, rođendanskim izletom po ponekad zapostavljenim, ali zanimljivim i poviješću bogatim riječkim lokacijama. Međutim, iako su im boravak u prirodi i na otvorenom najdraži, okrugla obljetnica nije mogla proći bez rođendanske svečanosti koja je okupila članstvo i prijatelje odreda za koje su marljivi Primorjaši pripremili slavlje u izviđačkom duhu.

Briga o sebi i prirodi

Arnela Bahović, Odredova načelnica za programe koja je u izviđačima provela dvije trećine svog života, ističe kako je svečanost bila prilika da se pohvali i istakne izviđače koji su doprinijeli dosadašnjem radu OI Primorje te dodijeli zahvalnice onima koji svojim predanim radom doprinose očuvanju i širenju izviđačkog duha.

OI Primorje

– Na svečanosti u prostorijama MO Kozala su nam se pridružili i neki od članova koji su u Odredu od samih početaka, od te 1986. godine. Mjesni odbor Kozala nam je ustupio prostorije, a mi smo s našim mladim članovima napravili scenski prikaz s igrokazom, pjesmom i skečevima kakvima se inače na logorovanjima zabavljamo. U izviđačima često smišljamo predstave i igramo igre, pa smo i roditeljima i starijim članovima željeli prikazati kako mi to radimo, kaže Arnela.

Upravo je edukacija djece središnji dio rada Izviđačkog odreda Primorje gdje se uče klasične izviđačke vještine kao što su podizanje šatora, paljenje vatre, vezanje čvorova, zatim kako postaviti logorske objekte poput kuhinje, blagovaonice ili ograda, te razvijaju timski rad, komunikacija i organizacija.

OI Primorje

Primorjaši, čije se skupine redovito sastaju u prostorijama Odreda na Brajdi, danas djeluju u sedam dobnih skupina od kojih su četiri osnovnoškolske, jedna srednjoškolska te dvije grupe odraslih izviđača. Tu su Poletarci, Vučići, Mlađi izviđači, Stariji izviđači i Istraživači, uz Rovere i one najiskusnije – Brđane, a druženja i sastanci pojedinih grupa održavaju se jednom tjedno.

– Na sastancima djeci ponudimo različita područja kojima se možemo baviti jer izviđaštvo je jako široko područje, i onda radimo ono što djeca izaberu. Podučavamo ih prirodnjaštvu, orijentaciji, signalizaciji i sličnim stvarima, no to ne radimo tako da sjedimo i učimo kao u školi, već se sve provodi kroz radionice, igre, potrage, ovisno o uzrastu. Nastojimo dvaput mjesečno, osobito za vrijeme trajanja školske godine, vikendima izaći na teren i izlet. Puno znanja kojim se bave tijekom godine u praksi mogu pokazati na tim izletima i primijeniti ih na stvarnu situaciju. No najbitnije je da ih naučimo da se znaju brinuti o sebi, o svojim stvarima i opremi i da se znaju snalaziti u prirodi, ističe načelnica Odreda.

Foto Filip Kovačević

Vrhunska organizacija

OI Primorje, koji djeluje kao neprofitna udruga, okuplja 80-tak aktivnih izviđačica i izviđača iz Rijeke i okolice kojima po grupama upravlja devetero voditelja. Interesa za postajanjem izviđačem ima, kažu naši sugovornici, a kako polaznici od malena dovode svoje prijatelje i poznanike, u izviđaštvu se stvaraju i razvijaju čvrste međusobne veze, kao i ljubav prema učenju i istraživanju prirode koja raste zajedno s godinama izviđačkog staža.

Naravno, ono što svi izviđači Primorja željno iščekuju su logorovanja koja okupljaju sve članove odreda, bez obzira na godine i iskustvo. Ljetno logorovanje u trajanju od dva tjedna ono je koje zaokružuje cjelogodišnji rad.

Foto Filip Kovačević

Prošle godine logorovanje je organizirano u Vitunju, mjestu pored Ogulina na rijeci Vitunjčici, a ove godine idu na smotru Saveza izviđača Hrvatske koja se održava svake četiri godine. U srpnju se u Puli očekuje oko 1.500 izviđača iz cijele Hrvatske, kao i pokoji međunarodni odred, a prije toga trodnevnim će izletom u svibnju, na kom se očekuje više od tisuću djece i mladih, obilježiti Dan izviđača Hrvatske.

– Održavamo logorovanja u trajanju od jednog ili par dana, no odlazak u prirodu na 15 dana onaj je kojem se svi izviđači jako vesele. Mi najstariji dođemo tri dana prije djece i sve što treba na terenu napravimo od drva i samostalno dižemo sve objekte, izgradimo kuhinju, stolove i stolice, kopamo rupe i izgradimo poljske WC-e. Gdje god idemo, šumarije i pilane nam redovito doniraju i prevezu balvane i daske, a mi ih iskoristimo za naše potrebe. To je prava radionica, ta tri dana prođu u teškom fizičkom radu, ali treba se sve pripremiti da bi djeca u prirodi mogla boraviti toliko vremena, objašnjava Arnela Bahović.

Kada desetine mladih izviđača dođu na teren, svakome se dodijeli uloga prema pojedinačnim sposobnostima i afinitetima. Netko se bavi opskrbom i pripremom hrane, netko podučava djecu, netko se bavi logistikom, ali sve potrebe moraju biti zadovoljene.

– Organizacija je vrlo bitna, na terenu nema lufta za nedoumice jer u konačnici svatko ovisi o svakome. Kako često logorujemo zajedno s prijateljskim odredima iz Slavonije i Istre, zna nas biti i stotinjak, a to zahtijeva veliku organizaciju za kuhanje. Tu nam pomažu djeca koja gule krumpir, režu mrkve i slično, a imamo i dežurstva i straže od 11 navečer do sedam ujutro. Uvijek netko mora biti budan da bi reagirao i upozorio ukoliko se nešto dogodi. Kada odlazimo, uvijek gledamo da iza sebe ne ostavimo nikakav trag, a gdje god dođemo svi nam lokalci – šumarije, vatrogasci, susjedi – puno pomognu, doniraju materijal i prevezu nam ga do logora. Zato nam je najdraže ići u manja mjesta gdje sa svima lijepo surađujemo, govori Bahović.

Treniranje životnih vještina

Svoja znanja koja su stekli kroz godine učenja, prakse i terenskog dokazivanja mlađim generacijama žele prenijeti Primorjaši Niko Pivac i Lovro Kegalj, mladi izviđači koji se pripremaju kako bi postali voditelji odreda. Sad već punoljetni, naši sugovornici ističu kako izviđaštvo i organizirani oblik boravka u prirodi pruža blagodati koje su potrebne u današnje vrijeme, kada mlađe generacije gotovo da i ne provode vrijeme bez mobitela i interneta.

Foto Marko Gracin

– Svaki put nakon logorovanja osjećam se opuštenije i jednostavno bolje. U prirodi ti mozak obrađuje manje informacija, a mnogo toga što se gleda preko mobitela je nepotrebno i ne stvara dobro čovjeku. Na logorovanjima pokušavamo mobitele što manje koristiti, uživati u prirodi i ugođaju, kaže Niko, dok njegov kolega Lovro kaže kako izviđaštvo daje važne životne pouke i razvija vještine, poput stjecanja organizacijskih sposobnosti.

– Zadnjih godina mi stariji u logorima održavamo vlastite projekte, npr. u Vitunju smo napravili pušnicu za meso, radili smo mostove i sl. Podjela uloga i učenje vještina neke su od najvažnijih stvari u izviđačima, jer savladano može jako dobro koristiti i u profesionalnoj karijeri i životu generalno, navodi Lovro.

Naši sugovornici ističu kako se na terenu stječu i visoke razine snalažljivosti i improvizacije, jer se rješenje treba pronaći i izvesti sa resursima koji su na raspolaganju. Tu je i nužnost prilagodbe i pripreme za boravak na otvorenom u svakakvim, pa i izrazito kišovitim vremenskim uvjetima.

– U izviđačima svatko ima svoju ulogu, aspekt za koji je bolje pripremljen ili koji voli. Kao osoba imaš priliku da se baš »skockaš«, jer sam sebi razviješ jaku disciplinu koju primjenjuješ u svakodnevnom životu i u svom okruženju. Također, u izviđačima se stekne puno bolja komunikacija s drugim ljudima i razvije timski rad, a svi se, bilo u grupama po uzrastu ili kao cijeli odred, jako zbližimo. Društvo i boravak u prirodi najdraži su mi u izviđaštvu, tu je najveći čar. Ta iskustva su posebna, ona su nešto što grad nikad ne može dočarati, zaključuje mladi izviđač Niko Pivac.

Sadnicama hrasta pošumili Motovunsku šumu

Odred izviđača Primorje osnovan je u siječnju 1986. godine, a njegova osnivačka skupština održana je na Krnjevu u prostorijama tadašnje Mjesne zajednice. Podignut pod imenom »OI Andrea Benussi« i pod vodstvom jednog od osnivača Milana Kajganića, odred je već u osnutku okupio osamdesetak izviđača, okupljajući učenike obližnjih osnovnih škola.

Odred je 1992. godine dobio svoje sadašnje ime, a pored edukativnog rada i logorovanja koja su organizirali kroz godine, izviđači su razvili čvrstu mrežu članova koja redovito uskače u pomoć lokalnoj zajednici. Riječki su izviđači tako aktivni u akcijama kao što su one humanitarnog tipa, akcijama čišćenja okoliša te posjetima i donacijama životinjskim azilima, a sredinom ožujka sudjelovali su i svojim radom potpomogli u još jednoj hvalevrijednoj inicijativi.

– Naši stariji izviđači i istraživači sudjelovali su na akciji pošumljavanja Motovunske šume, u organizaciji Saveza izviđača Hrvatske i Hrvatskih šuma. Zajedno s drugim izviđačkim odredima iz Rijeke i Istre, posadili smo više od tisuću sadnica hrasta lužnjaka koji će od sada u Motovunskoj šumi rasti idućih 140 godina. Nakon pošumljavanja posjetili smo grad Pazin, preletjeli iznad Pazinske jame na ziplineu i gacali ledenom Pazinčicom, kući smo se vratili umorni, ali zdravi i puni iskustava, kažu Primorjaši.

el in pro et, ommoditia conempo quam