KOSTRENA – »Šale i dogodovštine s mora i kraja: povratak pričama« Orfea Tićca, svojevrsni je nastavak knjige iz 2004. godine, objavljen postumno, nepunih 20 godina nakon autorove smrti.

Knjigu je izdala Narodna knjižnica Kostrena, a u Narodnoj čitaonici u Kostreni predstavile su je ravnateljica kostrenske knjižnice Dragana Vučinić i jedna od urednica, Ina Randić Đorđević.

– Pred nama je zbirka priča koju je s puno ljubavi i strpljenja sastavio naš Orfeo Tićac, čovjek koji je znao slušati, pamtiti i bilježiti ono što čini dušu jednog mjesta.

Godinama zapisujući ono što mnogi od nas samo čuju, nasmiju se i zaborave, stvorio je mali arhiv anegdota, priča i šala koje bi, da ih nije zapisao, možda nestale u vremenu koje sve brže juri naprijed, kazala je Vučinić koja je posebno zahvalila Aleksandri Tićac, supruzi pokojnog Orfea koja je velikodušno ustupila prikupljenu građu te omogućila da rad njezinog supruga nastavi živjeti.

Zahvale su upućene i cijeloj obitelji Orfea Tićca i Općini Kostrena koja prepoznaje važnost ovakvih znanja te uredničkom odboru koji su činile Branka Kržik Longin i Ina Randić Đorđević te Ediju Gustinu koji je osmislio i naslikao naslovnicu knjige, kao i Davoru Peroviću na grafičkoj pripremi i realizaciji tiska knjige.

Randić Đorđević naglasila je kako izniman život Orfea Tićca ne staje u jednu večer. Ovaj kapetan duge plovidbe, dugogodišnji direktor Jadroagenta, olimpijski dužnosnik te sportski i kulturni djelatnik, bio je i zaštitnik kostrenske baštine i identiteta.

Knjiga čuva čakavski izričaj, ali sa željom da njezine priče budu dostupne što većem broju ljudi, a urednice su u napomenama objasnile značenje toponima i arhaičnih izraza.

Priče su podijeljene u četiri skupine, a prvu skupinu čini kostrenska svakidašnjica s brojnim poznatim imenima. Drugu cjelinu čine crtice iz pomoračkog života gdje se ponovo susreću imena poznatih kostrenskih pomoraca i kapetana, a svoje je mjesto našla i cjelina vezana uz Pomorsku školu Bakar koju su pohađali brojni Kostrenjani.

Posljednja, ujedno i najveća cjelina u knjizi koju čini sveukupno 70-ak priča, posvećena je sjećanjima i crticama iz šireg kraja.

Knjigu zaključuje priča o ganguliću ili kopriviću u kojoj Tićac s nostalgijom piše o stablu koje pruža svoje korijenje kao što ova knjiga, kako je to primijetila Randić Đorđević, pruža svoja sjećanja kako ne bi bila zaboravljena.