RIJEKA  Uprava Ine namjerava podijeliti čak devedeset novih otkaza u Rafineriji nafte Rijeka do kraja godine. Iako službene odluke o otkazima još nema, izvor iz vrha nacionalne naftne kompanije potvrdio nam je kako je to praktički gotova stvar, koja će se operativno provesti do konca prosinca. Smanjenje broja radnika provodi se pod racionalizacijom troškova poslovanja, iako i dalje nema konačne odluke o provedbi druge faze modernizacije riječke rafinerije, odnosno izgradnje koking postrojenja, koje je pravo biti ili ne biti prerade nafte na Urinju.

Od devedeset radnika koji će ostati bez posla, sedamdeset ih je iz proizvodnje, što čini više od petine proizvodnih radnika rafinerije, kojih je nešto više od tri stotine, dok će ostalih dvadesetak otkaza biti podijeljeno u pratećim službama, tako da će ukupan broj radnih mjesta u Rafineriji nafte Rijeka biti smanjen na jedva nešto više od šest stotina.

Upitna budućnost Siska

Time se potvrđuju strahovanja rafineraca da će dolaskom Finca Erkki Rante na čelo Rafinerije nafte Rijeka broj radnika biti drastično smanjen, kao i najave direktora sektora rafinerija, Šveđanina Bengta Oldsberga o kresanju troškova radne snage. Na smanjenju broja radnika u rafineriji inzistira prvenstveno MOL-ov dio uprave, kao i odbor izvršnih direktora, koji inače predstavlja paralelnu liniju upravljanja Inom, dok s hrvatske strane smatraju ovaj potez upitnim, dok se ne potpišu konkretni ugovori za izgradnju koking postrojenja.

– Smanjenje broja radnika za sedamdeset ili devedeset neće osigurati dugoročni opstanak i profitabilno poslovanje rafinerije. Izgradnja kokinga hoće, ali pitanje je hoće li MOL i kada donijeti odluku o potpisivanju ugovora, kaže naš sugovornik, blizak vrhu Ine.

U tijeku su pripremni poslovi i natječaji za realizaciju kokinga u Rijeci, a prema neslužbenim informacijama sve bi trebalo biti spremno za donošenje konačne odluke i potpisivanje ugovora najkasnije do studenoga ove godine. Potpis će, procjenjuju upućeni, MOL sigurno uvjetovati gašenjem proizvodnje u Sisku, gdje bi rafinerija trebala biti pretvorena u logističko-distributivni centar, kao i rješavanjem pitanja oporezivanja rafinerijskih gubitaka, na ime kojega je Porezna uprava u zadnje dvije godine Ini »odrezala« iznos u stotinama milijuna kuna. Očekuje se da će pitanje oporezivanja biti uskoro riješeno, iako još traju intenzivni pregovori između Ine i Ministarstva financija, gašenje proizvodnje u Sisku daleko je teže prihvatljivo za hrvatsku stranu, posebno bez čvrstih ugovora o modernizaciji riječke rafinerije.

Tehnološki incidenti

Bez modernizacije bespredmetno je i smanjivanje broja radnika u Rafineriji nafte Rijeka, smatra povjerenik Sindikata EKN-a Ivica Perinić, koji ističe kako bi otkazi mogli ugroziti sigurnost poslovanja rafinerije, te u konačnici poslužiti MOL-u kao izlika za odustajanje od projekta.

– Posebno nas brine činjenica da se to namjerava provoditi u okolnostima sadašnje tehnološke razine opremljenosti naše rafinerije. U okolnostima kada određeni broj radnika Rafinerije Rijeka kontinuirano radi prekovremeno ili se prekovremeni rad prikriva preraspodjelom radnog vremena, uz činjenicu dugogodišnjeg nedovoljnog ulaganja u održavanje opreme  i postrojenja. A da nešto po pitanju održavanja ne štima, što je isključivo recidiv bliske prošlosti, dokazuje i nekoliko tehnoloških incidenata koji su bili uzrokom kratkotrajne obustave nekih postrojenja u proteklom razdoblju. U ovakvim okolnostima smanjivati broj zaposlenih, neposrednih izvršitelja u proizvodnji predstavlja stoga kockanje sa sigurnošću radnika, opreme, i okoliša. Postoji zabrinutost, ukoliko zaredaju tehnološki incidenti, koji će biti isključivo posljedica nedovoljnog broja izvršitelja i dosadašnjeg nedovoljnog ulaganja u održavanje postrojenja, da poslodavac svoju namjeru ulaganja u Postrojenje za obradu teških ostataka, vrlo brzo promijeni, te da se fokusira  na Rijeku, ali kao logističko distributivni centar, kaže Perinić, ističući kako je takav rasplet potpuno neprihvatljiv za radnike rafinerije.

– Logističko distributivni centar – da , kao nadopuna modernoj rafineriji, ali ne moderni logistički distributivni centar, uz zastarjelu rafineriju koja će povremeno nešto prerađivati i to sa znatno manjim brojem zaposlenih. Želimo modernu rafineriju, želimo povećanje njene učinkovitosti i profitabilnosti. Tek nakon toga možemo, kao socijalni partneri  razgovarati o broju potrebnih izvršitelja. U suprotnom, citirat ću kolege iz Petrokemije – nećemo birati sredstva radi zaštite naših radnih mjesta, niti ćemo pritom brinuti je li baš sve u skladu sa zakonom, zaključuje Perinić.