Mislim da su odlasci liječnika tek donekle posljedica nezadovoljstva sustavom, a više želje za osobnom realizacijom – prof. dr. Sandro Dessardo / Foto Silvano JEŽINA
Nije mi žao što sam otišao iz hrvatskog zdravstvenog sustava, kao što mi nije žao ni što sam se vratio. Boravak vani omogućio mi je kritičko sagledavanje ne samo hrvatskog zdravstvenog sustava, već i onih inozemnih s kojima sam bio u kontaktu
Prof. dr. Sandro Dessardo novi je predstojnik Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Niz godina na ovoj je klinici radio kao pročelnik Odjela za intenzivno liječenje djece da bi polovicom 2011. godine napustio Kantridu i Hrvatsku te otišao raditi u Švicarsku. Danas kaže da je to bila osobna odluka, kao i odluka da će se vratiti za šefa klinike koja bi među prvima trebala naći svoje mjesto u novoj riječkoj bolnici na Sušaku. U iduće četiri godine njegova glavna preokupacija bit će, kako ističe, organizacija novog koncepta riječke Klinike za pedijatriju koji će u potpunosti zaživjeti u novoj bolnici za majku i dijete.
Osobna odluka
Od ulaska u Europsku uniju kao velik problem hrvatskog zdravstvenog sustava spominje se sve veći broj liječnika koji odlaze iz zemlje. Vi ste se, međutim, odlučili vratiti.
– Povratak je, kao i odlazak, u mom slučaju u prvom redu pitanje osobnih odluka i ambicija. Mislim da su odlasci liječnika tek donekle posljedica nezadovoljstva sustavom, a više posljedica želje za osobnom realizacijom. U nekim zanimanjima boravak u inozemstvu i rad u sustavu drugačijem od našeg može biti važan iskorak u profesionalnom profiliranju, prvenstveno jer se na taj način dobija jedna nova perspektiva iz koje se može promatrati okolina iz koje smo proizašli. Mislim da takve odlaske treba poticati i gledati ih dugoročno kao priljev, a ne kao odljev mozgova. Iz današnje perspektive mogu reći da mi nije mi žao što sam otišao iz hrvatskog zdravstvenog sustava, kao što mi nije žao ni što sam se vratio. Boravak u inozemstvu omogućio mi je određeni kritički odmak i kritičko sagledavanje ne samo hrvatskog zdravstvenog sustava, već i onih inozemnih s kojima sam bio u kontaktu.
Bez kostura u ormaru
I kako vam sad izgleda hrvatski zdravstveni sustav nakon pet godina provedenih u Švicarskoj?
– Hrvatski građani mogu biti zadovoljni svojim zdravstvenim sustavom. Zbog posla kojim sam se bavio imao sam prilike upoznati se s većinom zapadnoeuropskih zdravstvenih sustava. Svaki od njih ima svoje dobre i loše strane i ne doživljavaju ga na isti način korisnici i pružatelji usluga. Ako bismo pokušali integrirati različite značajke svakog od tih sustava i po tome mjeriti koliko je neki pojedinačni sustav bolji ili lošiji od drugog, mislim da mi u Hrvatskoj možemo biti jako zadovoljni funkcioniranjem našeg zdravstva, poglavito iz perspektive samih bolesnika.
Što konkretno donosi projekt nove koncepcije dječje zdravstvene zaštite?
– Važno je naglasiti da je nova bolnica, odnosno prva zgrada nove bolnice koja prostorno na Sušaku ujedinjuje ginekologiju i opstetriciju s jedne strane, i pedijatriju s druge, važna jer predstavlja preduvjet za daljnji razvoj pedijatrije, neonatologije, perinatologije, fetalne medicine i opstetricije, ukratko svega onog što čini koncept integrirane zdravstvene zaštite majke i djeteta. Prostorna integracija točka je na »i« zaživljavanja koncepta ujedinjene zaštite majke i djeteta i predstavlja izvanrednu mogućnost dodatnog profiliranja cjelokupnog KBC-a Rijeka u tom važnom segmentu zdravstvene zaštite.
Drago mi je što mi je pružena prilika da budem dio te priče koja će, nadam se, u što kraćem roku zaživjeti. Inače, ako je suditi prema idejnom projektu, sami prostori nove bolnice su izvanredni, moderno kocipirani i dovoljno fleksibilni da bi omogućili dobre uvjete za djelatnike i korisnike uz istovremenu mogućnost praćenja očekivanih dugoročnih promjena trendova u dječjoj hospitalnoj zdravstvenoj zaštiti. Roditelji će jasno znati gdje trebaju ići kako bi njihovo dijete dobilo optimalnu zdravstvenu zaštitu. Moj cilj je potaknuti maksimalno integriranje svih subjekata dječje zaštite kako bi što prije, a napose u novoj bolnici za majku i dijete, izgradili sustav maksimalno usmjeren na korisnika.
Ipak, vi ste s Kantride prije pet godina otišli nezadovoljni njezinim vođenjem. Što se u međuvremenu promijenilo?
– Ne bih rekao da je glavni razlog mom odlasku bilo nezdovoljstvo vođenjem Klinike, prije mislim da se radilo o nekoj vrsti obostranog zasićenja, jednostavno je u jednom trenutku došlo do »neslaganja karaktera«. Po povratku u Kliniku za pedijatriju moram priznati da već na prvi pogled vidim niz pozitivnih promjena, od onih najočitijih, poput ljepšeg izgleda i bolje funkcionalnosti većine prostornih kapaciteta. Kad je riječ o stvarima koje trebaju dublju analizu, prema onome što sam dosad vidio, ne bih rekao da ima »kostura u ormaru«. Dapače, mislim da je što se tiče financijskog poslovanja, a u okviru financijske konsolidacije cijelog KBC-a, situacija Klinike za pedijatriju odlična i smatram da je moj prethodnik prof. dr. Palčevski ovdje napravio jako dobar posao i olakšao mi početak, kao i nastavak vođenja klinike.
Kapitalna ulaganja
Bez obzira na optimistične izjave da će nova dječja bolnica biti gotova 2020. godine, činjenica je da će se djeca u bolnici na Kantridi liječiti još barem tri i pol godine, dakle praktički jedan mandat predstojnika. Kakvi su planovi klinike za ovo prijelazno vrijeme?
– Jedan od najvažnijih elemenata je organizacijsko restrukturiranje klinike na način da se ona konceptualno prilagodi novom poimanju dječje zaštite, uz istovremeno izbjegavanje značajnih ulaganja u građevinske zahvate. Potrebna kapitalna ulaganja usmjeriti ćemo na opremu, prvenstveno u smislu obnavljanja stare opreme i uvođenja nekih novih medicinsko-tehnoloških rješenja. Organizacijska struktura klinike nije se mijenjala već jako dugo. Promjene su bile kozmetičke, ali sama struktura klinike je u osnovi nepromijenjena već desetljećima dok su se svi mogući uvjeti koji determiniraju razvoj pojedine struke u medicini u međuvremenu bitno promijenili. Zagreb danas nije na tri sata vožnje od Rijeke već na sat i pol. Dio smo Europske unije i sve nam je puno bliže nego prije deset ili dvadeset godina.
Mnogo promjena
Demografske prilike su drugačije: rađa se manje djece i manje djece se hospitalizira, bez obzira što se zemljopisno područje koje pokriva naša klinika nije promijenilo. Promijenio se i način na koji pružamo uslugu: tendencija je smanjenja boravka u bolnici, stavlja se maksimalan naglasak na polikliničku i subspecijalističku zdravstvenu zaštitu te dnevne bolnice. Značajan element je i promjena morbiditeta – značajno je manje bolesti koje su obilježavale dječju patologiju prije dvadeset godina poput infektivnih bolesti, ali se sve češće susrećemo s bolestima koje su nekad bile više vezane za odraslu dob, poput nekih autoimunih bolesti, psihičkih poremećaja, poremećaja prehrane, itd. Bitno se promijenio fokus te je naš zadatak nastaviti i ubrzati transformaciju klinike kako bi se ona što bolje prilagodila toj novoj realnosti. Prostorna reorganizacija koju nosi nova bolnica zaokružit će projekt nove koncepcije dječje zdravstvene zaštite.
