Učiti klavir bez učitelja, ali uz testiranu metodu koja spaja dječji način razmišljanja i glazbenu teoriju – ta je misao samo jedna od onih koje su motivirale profesoricu klavira Anu Dražul da stvori aplikaciju Nomiea.

Riječ je o aplikaciji koja je upravo lansirana na tržište, namijenjena je dobi od četiri do sedam godina, a njezina je zadaća djecu što prije kroz interaktivan sadržaj odvesti do pravih klavirskih tipki uz razumijevanje toga što rade.

Mozak djeteta, pogotovo do sedme godine, vrlo je plastičan i brzo usvaja nove informacije i sposobnosti. Glazba u tom razdoblju potiče razvoj više sposobnosti odjednom: slušanje, govor, motoričke vještine, socijalne i emocionalne kompetencije, čime postavlja dobru osnovu za kvalitetan kasniji razvoj – u školi, učenju, odnosima s drugima.

Glazba također pruža djetetu mogućnost izražavanja emocija i učenja emocionalne kontrole, a stimulira maštu i kreativnost: djeca mogu stvarati svoje melodije, ritmove, plesati, improvizirati. Time razvijaju samostalno razmišljanje, originalnost i kreativne sposobnosti.

Sve ovo imala je Ana Dražul na umu kada je prije više od 10 godina u svom podučavanju počela primjenjivati vlastitu metodu učenja glazbe. Sada je metodu implementirala u aplikaciju Nomiea koja se može pronaći u online trgovinama mobilnih aplikacija.

Nije došlo niotkuda

Ana Dražul nagrađivana je pijanistica s dva desetljeća iskustva u podučavanju klavira.

Studirala je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji te potom magistrirala izvedbu klavira na Accademiji di Santa Cecilia di Bergamo u Italiji.

– Meni to uopće nije posao, nego jedna vrsta poziva. I u toj silnoj želji da djeca ne izgube volju, ne izgube aktivnost, da satovi budu što interaktivniji i njima zabavni, krenula sam tu metodu pretvarati u aplikaciju. Četiri godine sam je testirala da vidim drži li vodu i došla sam do toga da djeca žele još – zadaće. Kad se to inače dogodi?, objašnjava Dražul.

– To je možda bio taj moment u kojem sam počela danonoćno učiti softvere, zagrebla sam u programiranje… sve ono što prije nisam radila. I što sam više razvijala, rezultati su bili sve bolji, duplo bolji nego uživo.

Tu mislim na naučeno gradivo, razumijevanje, primjenjivost na solfeggio i klavir. To nije nešto što ostane samo u kratkoročnoj memoriji, što me stvarno iznenadilo, prisjeća se.

»Zajedno smo to napravili tijekom mojih ‘klavirskih igraonica’. Doslovce sam ih pitala kako bi oni to htjeli i je li im nešto fora. Kako su oni mene vodili, tako sam ja išla«, dodaje Dražul.

Klasična glazbena poduka uglavnom kreće oko djetetove osme ili devete godine života.

U struci već dugo prepoznaju da ona nije dovoljno prilagođena mlađoj djeci prije nego krenu u glazbenu školu. Ana napominje da i privatno svjedoči slučajevima kada vrlo entuzijastična djeca koja vole glazbu, nakon prve lekcije odluče da više neće svirati ili pjevati.

»To je vrlo osjetljiva dobna skupina kojoj se to stvarno treba znati prezentirati. A njihov način je igra. I ako vi njih naučite kroz igru, rađa se ljubav. I stvarno, generacija koju sam podučavala svojom metodom, svi su kasnije svirali po tri, četiri instrumenta jer im je bilo lagano«, pojašnjava.

Uvijek će, kaže, biti dvoje-troje učenika koje gradivo posebno zanima i koji se time žele baviti, ali većina djece želi samo uživati u glazbi.

– To je vrlo važan pedagoški element – da djeca već u djetinjstvu nauče svoje emocije izraziti kako kroz crtanje i slikanje, tako i kroz glazbu, kaže Dražul i dodaje da produciranje glazbe u dječjem, ali i odraslom mozgu stvara neuronske veze koje se ne mogu usporediti s nekim drugim aktivnostima.

»Tu je taktilno, motorički, vizualno, ritam, koordinacija… Toliko je puno elemenata zastupljeno koji razvijaju vještine djeteta, a koje se održe kroz kasniju dob osobe. Ali ono najvažnije je ipak da omogućimo djeci da se izraze – imali ili nemali sluha, ritma, talenta. Bitno je da im omogućimo da kroz glazbu izraze spektar emocija i stanja«, naglašava.

Zaštićena metoda

Metoda na kojoj aplikacija počiva, za potrebe zaštite jednostavno nazvana Ana Dražul Method, zasniva se upravno na – jednostavnosti.

Ideja je da se vrlo složeni glazbeni pojmovi i strukture – note, ritam, trajanja – objasne djeci na najjednostavniji mogući način. Umjesto apstraktnih naziva i definicija, u aplikaciji se koriste vizualne i razumljive metafore: note su predstavljene kao trešnje različitih boja i oblika, a trajanje nota ilustrira mali puž koji grafički »mjeri« vrijeme.

Takav pristup, kaže Ana, jednako dobro funkcionira i u vrtiću i u ranim razredima osnovne škole. Tijekom testiranja pokazalo se da i starija djeca – čak i dvanaestogodišnjaci – uz ovaj sustav odjednom shvate nešto što im je ranije bilo suhoparno i apstraktno.

Roditelji najčešće ostanu iznenađeni koliko brzo dijete počne svirati. »Oni zapravo ne znaju da uče«, objašnjava Ana. »Njima je sasvim normalno da mogu odsvirati melodiju.«

Godišnja cijena aplikacije iznosi 130 američkih dolara i uključuje sve dodatke kojima će se nadograđivati u sljedećih godinu dana. Kod određivanja cijene, vodili su se iznosima koje roditelji plaćaju za jedan privatni sat klavira u SAD-u. Doduše, prva četiri mjeseca moći će se kupiti u pola cijene, a dodatan popust planiran je za vrijeme skorašnje premijere i promocije u Dječjoj kući.

Za hrvatsko će se tržište cijena prilagoditi, no jedan je detalj Ani osobito važan: aplikacija će biti potpuno besplatna za djecu u domovima, za nezbrinutu djecu i za dječje odjele bolnica.

– Oni koji tu šansu možda nikada ne bi dobili – njima želim da bude dostupna u potpunosti, kaže.

Ništa bez tima

Razvoj aplikacije Nomiea bio je, kako kaže Ana Dražul, »beskrajno dugačak proces«. Sama metoda na kojoj se temelji, oblikovala se kroz gotovo dva desetljeća njezina pedagoškog rada, a posljednjih 10 do 13 godina intenzivno je brusila koncept.

Četiri godine provela je testirajući metodu u praksi, do 2020., kada je pandemija prekinula rad u grupama i usmjerila je prema potpunoj digitalizaciji. »Pet zadnjih godina traje baš razvoj. Sam razvoj je bio nadrealan«, kaže.

Tisuće scena iscrtala je u PowerPointima, za stotine mini-igara koje čine aplikaciju.

Samo u prvoj godini, Nomiea će sadržavati oko 250 ‘«gameova«, a svaka od njih ima tri do deset različitih mehanika posebno razvijenih za učenje sviranja i prepoznavanja glazbenih elemenata.

Uz to je implementiran i Steinway zvuk tipki na ekranu, što je za mali tim značio dodatni tehnički i produkcijski izazov.

Usprkos entuzijazmu, proces je bio iscrpljujuć. »Kao osnivač, moraš se odreći svega«. Uložila je sav novac, radi danju i noću paralelno na tri-četiri posla kako bi financirala projekt. Spasile su je, kaže, jedino navike iz vremena kada je koncertirala kao pijanistica – disciplina, rutina i sposobnost da organizira život oko velike količine rada.

Jelena Zjačić, Ana Dražul i Katarina Jurić na konferenciji Web Summit u Lisabonu

Iako je projekt vezan uz njezinu ideju, Ana naglašava da bez tima ne bi bila moguća.

Posebno ističe Jelenu Zjačić, odvjetnicu i mentoricu iz Startup Inkubatora, koja je od početka uključena u sve procese – od zaštite intelektualnog vlasništva do strateških odluka.

Druga ključna osoba je Katarina Jurić koja je radila glazbenu produkciju te je voiceover glavnog lika, mačke Talene. Ističe i senior unity developera Stefana iz studija Forcodex, koji je dio Nomiea tima.

Brojni su i suradnici koji su se priključivali kratkoročno ili dugoročno. »Tim je strašno važan. Bilo je puno ljudi koji su radili kao da je projekt njihov. Neizmjerno sam im zahvalna.«

Od ideje do uspjeha

Jedna od najtežih faza bilo je probijanje u tehnološki svijet u kojem, kako kaže, edukacija se često smatra manje važnom, a žene se teško probijaju. »To je jedan muški svijet. I nisam bila educirana za to područje«, govori.

Na početku se susretala s omalovažavanjem, ali razvoj je zahtijevao vrhunsku tehnologiju i stručnost – danas imaju dva senior unity developera, što govori o složenosti aplikacije.

Ana smatra da se jednostavnost često pogrešno tumači kao manjak vrijednosti, iako je upravo jednostavnost najteže postići: »Zapravo, jednostavnost je savršenstvo.«

Kroz razvoj ju je vodila i, kako kaže, životna filozofija nalik priči o gluhoj žabici koja se na natjecanju bezbroj žabica uspela na planinu gdje nitko dotad nije, jer nije čula obeshrabrujuće komentare drugih.

»Ja sam tako nekako išla. Na jedno uho unutra, drugo van. Znam što trebam napraviti i svaki put kad bi prepreka prošla, shvatila bih da je najvažnije ostati u smjeru u kojem vjeruješ, unatoč sumnjama okoline«.

Prvo je nastala metoda – testirala ju je nekoliko godina, a priznali su je i recenzirali klavirski pedagozi, metodičari i psiholozi.

Onda je odlučila upariti metodu i njezin priručnik s aplikacijom. Tako je ušla u Startup Inkubator, gdje je projekt dobio prvi poticaj: 100.000 kuna. Slijedila je registracija tvrtke, bezbroj sati rada i niz europskih potpora.

Ana Dražul / Foto: Matea Jurčić

– Europska unija projekt je prepoznala kao iznimno perspektivan, pa smo dobili 132.000 eura za razvoj aplikacije i digitalnog priručnika, potom potporu FIPRO-a i druge akceleracijske programe, priča. Aplikacija je dobila i značku ‘Odobrili učitelji’ u Google i Apple trgovini.

Ana vjeruje da je za svaki uspjeh presudno usuditi se, što stalno govori i svojim učenicima. Njoj su ustrajnost i vjera u vlastitu viziju bile ključne.

– Da vjeruješ da možeš. Da imaš te neke snove. Bez obzira koliko imaš godina.

A najvažnije je, kaže, ostati poput one žabice iz priče – ne dopustiti da te obeshrabri buka oko tebe. »Toliko puta sam išla dalje, i kad bi prošlo, pitala bih se – što je ono bilo? Nema veze, prošlo je. Bitno je da ideš u smjeru koji želiš realizirati«, poručuje.