S kamika i mora

Piše Slavica Mrkić Modrić: Nećete u after, niste ni before

Slavica Mrkić Modrić

Foto CROPIX

Foto CROPIX

Ono ča ću ja pitat, odnosno onaj komu ću ja uputit zamolbu, vezano za dobri međususedski odnosi zmed Slovenije i Hrvacke je šjor Jelko Kacin.



I dalje brojimo i prebrajamo. Kako god obrnuli računica nan baš i ni neka. Bolnih od korone je saki dan se već i već, turisti nan više othaja leh ča jih dohaja, preveć zemalj nas je radi veleh broji bolneh klala va črljeno, premalo nan je dan još ostalo do početka školi, a ni da j’ okol te škole se baš jako ćaro ni školanon, ni učiteljon…


Se va semu depresija malo žešća. Kader god zakopaš, drek skopaš, rekla bi moja pokojna suseda. Me par da si mi skupa i bez kopanja imamo jednu velu septičku jamu. Ma, ča je tu je i ni nan druge leh zmed sega toga dreka od življenja plavat najbolje ča umemo.


Ne znan ki j’ vaš recept, ma ja se od sega grdoga branin smehon. Ki put samoj sebe sličin na dvorsku ludu. Da, ki put! Mat uža reć da mi j’ to životno poslanje. A, neki mora i to leh od Boga šteta ča ni priznato kod pravo zanimanje.




Recimo, ki’vo dan vrtin po tomu sakramenskomu fejzbuku i pu Alena Polića, poznatoga estradnoga umjetnika, a još poznatejega čovika z jajimi vidin čestitku sen ki slave međunarodni dan seksa. Ista glasi – spred puški i miša se ne stoji.


Ale se leži, ale se biži. I inače kad san po tloh, odnosno nisan neš, gren pošpijat na Alenov profil aš su mi tamo najveće šansi za nasmet se. Iman ja još takoveh ki mi dojdu kod, kako bi se to po modernu reklo – moji virtualni komičari.


Na, pred desetak minuti san se smela kod luda aš je Vjeko Alilović, još jedan jako poznat čovičić z ovoga kraja, klal objavu sljedećeg sadržaja – nećete u after, niste ni before! Ma, ona ka mi j’ na prvomu mestu današnjeh »fejzbuk šal i pošalic«, a zbilja ne znan pu koga san ju pročitala je ona ča j’ spojila dve naše muki va jednu.


Najme, neki j’ napisal da su policijoti va Rupe ulovili dva migranta ki švercaju deset Slovenci preko meje. Eto, to smo mi. Duha nan ne fali i doklen je tako, dobro je. Doklen god se čovik more nasmet, pogotovo na svoj račun, ni straha.


Ono ča ni dobro je to ča san se, kad san se finila smet domislela kako ću ako mislin va apoteku va Ilirsku Bistricu intanto morat nać migranti pa kud oni tuda i ja. I ne samo ja leh i si oni ki su leki kupovali va Slovenije, a takoveh je, kuliko ja znan fanj.


Sad se neki pita zač va Slovenije, ča nimamo mi apotek? Da ča leh ih imamo, i to na sakomu koraku ma su pu nas leki pet put skuplji leh su tamo, a onemi ki jih moraju pit i to va žešćemi količinami, to predstavlja veli udar na takujin.


Zač je pu nas medičina tako skupa, e to rabi pitat nadležne institucije. Ono ča ću ja pitat, odnosno onaj komu ću ja uputit zamolbu, vezano za dobri međususedski odnosi zmed Slovenije i Hrvacke je šjor Jelko Kacin.


Lipo ću mu napisat jedan list va komu ću ga molit i prosit da mi kad bude dohajal va vikendicu va Hrvacku kupi si leki ki mi rabe. Tr mu ni poć kopat. Robno-novčanu razmenu moremo obavit na Vrateh Jadrana, uza su socijalnu i inu distancu, odnosno ne moramo se ni videt, ni čut.


On neka leki i račun pušća kad bude šal na Krk, a soldi i drugu narudžbu neka zame kad se bude vrnjal doma. San se ovo dobro domislela, ha? Ma, ki će pohajat po teh mingrantskeh puteh, komu se da hodit, va bunkerimi vozit i slično, ovo j’ puno jednostavneji način, Ja, još ću mu napisat da ću mu ako rabi poć i posnažit na Krk. Se za leki.


I za kraj, čujen da j’ premijera i njegov tim ki su čera jutro šli na Goli otok, fanj zavaljalo. Da njin ni bilo lahko aš da j’ plovidba ka inače traje pol ure durala uru i pol. Ja, Goli otok, kako god da obrneš, vavek neš zakuha.


Na njega je nekada bilo lahko doć, a ž njega j’ bilo teško proć, ma vrimena se menjaju pa j’ sad obrnuto. Intanto, vrh nan se j’ vrnul, malo zavaljan, ma va jednomu komadu. Za svoji kolege nisan sigurna, ma kako smo mi novinari i inače fanj raštimani, bit će da su se oni skrcali konačno va livelu.


Za kraj leh informacija da j’ umrl najstareji čovik va svitu. Imel je 116 let. Gren zazvat Ginesovi ljudi i dat njin atresu od šjor Manolića. Zaslužil je. A sebe i sen sličnen sebe ponavljan – nećete u after, niste ni before. Dve ključne šetemane nas čekaju!