RIJEKA Nakon četiri godine djelovanja u Ulici Franje Račkoga K.U.N.S. (Klub umjetnika na Sušaku) uskoro bi mogao zauvijek zatvoriti svoja vrata, saznajemo od njegovog vlasnika i voditelja Damira Čargonje-Čarlija. I to za koji mjesec, ako se ne dogodi koje čudo. Jer K.U.N.S. je u teškoj financijskoj krizi, i njegovo ugostiteljsko poslovanje ne može pokriti djelatnost organiziranja umjetničkih aktivnosti. A tu su i ostala davanja (najamnina, struja, voda, zaposlenici…). Stoga, kako saznajemo, čekaju dogovor Odjela gradske uprave za kulturu vezano za pronalaženje njihovog novog mjesta egzistencije.

Brojni programi

Nastavak je to trenda zatvaranja ugostiteljskih i uslužnih objekata na Sušaku koji se događa već neko vrijeme. Ovom posljednjem slučaju možemo pribrojiti slastičarnu »Cont«, čajanu »Čajkovski« koja je djelovala u Križanićevoj ulici, krojački salon i brijački salon u Strossmayerovoj ulici. Zapravo ta je lista podulja, a neke bi samo porez za neiskorišenu nekretninu mogao »dići iz mrtvih«. Primjerice prostor u Strossmayerovoj ulici 2b, gdje se nekad prodavala roba  za zaštitu na radu već je desetljećima pod ključem. Stoga je pravo pitanje – odumire li Sušak?

Prostor u kojem djeluje K.U.N.S, u privatnom je vlasništvu, a u njega se Damir Čargonja uselio nakon odlaska M.M.C.-a iz tadašnjeg Kluba Palach 2009. godine. Godinu dana tražio je odgovarajući prostor kao ovaj, koji je tada bio vrlo zapušten.

– U ove četiri godine realizirali smo velik broj programa te postali nezaobilazno mjesto za, možda brojem nedovoljno veliku, ali zahvalnu riječku kulturnu publiku, objašnjava nam razloge zatvaranja K.U.N.S.-a Čargonja.

– Koncept  M.M.C.-a kao svojevrsnog »poduzeća u  kulturi«, kako  ga je  svojevremeno prozvao riječki povjesničar umjetnosti i filozof Branko Cerovac, a koje bi kroz svoje komercijalne aktivnosti u potpunosti pokrivalo troškove umjetničkog djelovanja njegovih članova te organiziranje nekomercijalnih kulturnih programa, pokazao se poput svih umjetničkih projekata i grupa u povijesti – čistom utopijom, veli nam naš sugovornik.

Nemoguće djelovanje

Po njemu to potvrđuje samo jedno da je potpuno slobodno umjetničko djelovanje – nemoguće. Bolje je imati neprofitnu udrugu i perfidno izvlačiti novac iz gradske bagajne, odnosno poreznih obveznika, za nekakve neprepoznatljive »projektiće«, nego imati registriranu komercijalnu djelatnost i iz nje financirati umjetničke projekte.

– Jedino što mi je osobno krivo što nažalost našim eventualnim odlaskom prestajemo sudjelovati u ideji obnove zapuštenog društvenog života s ove strane Riječine, s obzirom na povijest samog prostora te jedne posebne ljudske kvalitete, brige za Sušak koju imaju starosjedioci ovog djela Rijeke, a koji su bili i naši česti gosti, rekao nam je Čargonja.