Klupko mogućih nepravilnosti, malverzacija, lažiranja odšteta u riječkoj filijali Croatia osiguranja polako se odmotava, policija češlja sumnjive transakcije, likvidacije štete po svim policama isplaćene unazad nekoliko godina.

Navodno, najviše su istražitelji USKOK-a i Odjela za gospodarski kriminal PU primorsko-goranske fokusirani na odjel TIK u Croatia osiguranju, zadužen za osiguranje transporta, građevinskih objekata i sve što plovi morem. 

   Uloga i poslovanje direktora filijale CO Ivana Vanje Frančiškovića pod lupom je inspektora kao odgovorne osobe. Mnogi anonimni sugovornici u riječkoj filijali ne vjeruju da je Frančišković involviran u lažiranje odšteta, objašnjavajući da su za isplatu štete zaposlena barem četvorica, procjenitelj, likvidator, kontrolor i osoba koja potpisuje odštetni nalog. A tu je još i reosiguranje… 

Poznato je da je Frančišković prije nego je postao direktor filijale obnašao dužnost voditelja odjela TIK i vrsni je poznavatelj pomorske problematike u osiguranju, a kada je otišao s te dužnosti zamijenila ga je osoba koja mu je i do tada bila desna ruka u zaključivanju polica koje su usko specijalizirane i vezane za pomorsku djelatnost.    

 Pojedine isplaćene police zainteresirale su policijske istražitelje, a sumnja se na štetu tešku sto milijuna kuna. U prvom su redu isplivale sumnjive isplate štete nakon što je u »Viktor Lencu« 2002. godine dva puta gorio jedrenjak Sea Cloud koji se nalazio na remontu. Zamoljen za komentar, tadašnji direktor brodogradilišta Damir Vrhovnik jučer nam je samo kratko poručio da nema komentara. 

   Potonuće Doka 7 u Brodogradilištu »Viktor Lenac« u lipnju 2007. godine i odmah potom isplata štete također je zainteresirala istražitelje. Ukupna imovina Brodogradilišta bila je osigurana u Croatia osiguranju ali ne i kontinuirano. Jedno vrijeme koristili su osiguranje druge osiguravajuće kuće jer je bilo nešto jeftinije, a 2007. godine su se ponovo vratili pod krov CO. Upravo potonuće Doka 7 je pod lupom istražitelja, odnosno vremenski tajming isplate štete koja je uslijedila nedugo nakon potonuća. 

 No, daleko je još od detaljnih rezultata kriminalističkog istraživanja, baš kao i u slučaju osigurane kuće-hotela Rudolfa Sindičića u Staroj Baški koja je nestala u eksploziji 2006. godine. I u tom slučaju policiju je zaintrigirala vremenska nelogičnost od uplaćivanja premije osiguranja kuće pa do eksplozije i u konačnici mogućeg termina isplate štete. 

Croatia osiguranje još nije isplatilo štetu u visini nešto većoj od osam milijuna kuna, a s kamatama se iznos penje na nekih petnaestak milijuna jer je slučaj završio na sudu. Sudski postupak traje, a čeka se pravomoćnost presude.

   U segmentu pomorskog osiguranja spominje se i tvrtka Jadranski pomorski servis, ali zamoljen za komentar nije bio raspoložen ni njezin prvi čovjek Ante Maras. Doduše, JPS se ne nalazi pod kapom CO već pune dvije godine jer je Maras našao novog osiguravatelja upravo zbog nezadovoljstva naplatom šteta u CO.

 No, priči s likvidacijama  fiktivnih šteta ne nazire se kraj, dapače, što se više kopa to više isplivavaju sumnjive police i isplate šteta, pa tako neslužbeno doznajemo da su u fokusu češljanja dokumentacije i naplate polica riječke tvrtke DSK, Rumat i tvrtka A.M.E.C. d.o.o.

Ostatak teksta pročitajte u današnjem broju Novog lista