Uz pjesmu, druženje i prisjećanje na nekadašnje „skakanje za konpir“, obnovljena je tradicija koja je desetljećima bila važan dio identiteta Novog Vinodolskog
povezane vijesti
NOVI VINODOLSKI – Nakon gotovo 60 godina, mještani predjela Krasa u Novom Vinodolskom odlučili su vratiti stari običaj ispred crkvice sv. Ivana, a riječ je o štivanju.
Naime, u Novom Vinodolskom običaj paljenja krijesa uoči Ivanja iliti Ivandana (23. lipnja navečer) naziva se upravo Štivanje ili Štivanja.
Dok se u ostatku Hrvatske uglavnom govori o ivanjskim krijesovima, Novljani su zadržali ovaj specifičan lokalni izraz i jedinstvenu ritualnu tradiciju koja je spajala vjerovanja u zaštitu zdravlja s nadom u bogat urod.
Nekada je ta večer u Novom bila obilježena izrazitim veseljem, mirisom goruće šmrike i glasnim povicima na čakavici, a tako je bilo i ove godine kad su se okupili stari Krasari, čak i oni koji su se odselili po „celon kraju”, s nostalgijom se prisjetivši prošlih vremena. Tom prilikom obećali su jedno drugome kako će se i dogodine okupiti na istome mjestu, s istim ciljem.
A kako je nekada izgledala Štivanja u Novom?
Veliki oganj se gradio na seoskim i gradskim raskrižjima, trgovima i uzvisinama.
Mladež bi tjednima unaprijed skupljala suho granje, panjeve i simenicu (korov, raslinje) kako bi plamen bio što veći i vidljiviji.
Kako kažu Novljani, „se je veselo kot da je pir”. Cijelo mjesto okupilo bi se oko vatre, dok bi oganj gorio, pjevalo se, pilo i veselilo, a pravi spektakl započinjao je kada bi se plamen malo spustio.
Najzanimljivija specifičnost Novog Vinodolskog bila je „skakanje za konpir”, tako da se prije samog skoka preko žeravice morala glasno izreći namjena, odnosno želja za uspjeh u kućanstvu ili poljoprivredi.
Ljudi su skakali bosi, a muškarci, žene i djeca redom su se bacali preko plamena.
U starim književnim i etnografskim zapisima iz Novog Vinodolskog ostali su sačuvani stihovi koji zorno opisuju tu atmosferu: “Skoči sinko kroz oganj, bosun nogun za konpir, za Solina, za Ivanj! Žensko iskače, halje diže, skaču veli, skaču mali. Se se j’ selo naskakalo i za ribu, za palentu, da bi polje ploda dalo, saka krava mlika brentu! Veselo gori štivanja! Kroz oganj se svit naganja…”
U prošlosti se skakalo prvenstveno da ukućane tijekom godine “ne bole noge ni trbuh”, ali i za zdravlje blaga (da krave daju puno mlijeka).
Izvikivanjem pojmova poput “skačen za konpir” ili “skačen za Ivanja” (predjel u plodnom Novljanskom polju), zazivao se blagoslov nad usjevima kako bi ljetina uspjela.
Ovaj je običaj bio toliko ukorijenjen u identitet grada da i današnje novljansko komunalno društvo nosi ime upravo po ovom blagdanu – KTD Ivanj d.o.o.
