Odakle zovete? Je li pacijent pri svijesti? Diše li? Povraća li? Koliko ima godina? Žali li na bolove? Je li poplavio? – i tako više između 150 i 200 puta na dan, od 7 do 19 sati, u smjeni od 12 sati. Pitanja su to koja na mnogobrojne pozive građana na broj 194 u dispečerskom centru Hitne medicinske pomoći na Podmurvicama postavljaju liječnici i medicinski tehničari. Naša novinarska ekipa provela je subotnje jutro u prostorijama centra, gdje telefoni ne prestaju zvoniti tijekom cijele smjene. U svega nekoliko sati, od 7 do 10.45 sati primljeno je sedamdesetak poziva, ali, srećom, većina njih riješi se savjetom preko telefona. 

U centru svakodnevno, radnim danima, nedjeljom i blagdanima, rade dvije smjene – od 7 do 19 i od 19 do 7 sati, po dva medicinska tehničara i liječnika, plus tri tima 1, odnosno vozila s liječnikom, medicinskim tehničarem i vozačem. 

Nekoliko kategorija

Ovisno o pozivu, odnosno lokaciji s koje je došao, šalju se riječki timovi, za područje Rijeke i okolice, dok se za otoke i okolna turistička mjesta poput Opatije, Crikvenice, Krka, Cresa, Raba, Lošinja i Gorskog kotara uključuju tamošnji timovi.

Hitna / Foto S. Ježina

– Dnevno imamo između 150 i 200 poziva, ponekad i više od 200, a polovina poziva su intervencije, dok se ostalih 50 posto poziva rješava telefonski. Imamo nekoliko kategorija – zaprimljena intervencija, savjet, ostalo i uznemiravanje. Naime, imamo i poziva koje blokiramo, jer je riječ o uznemiravanju, srećom, njih je malo. Svaki poziv primamo, svaki se poziv snima, snimaju se razgovori motorolom, pozivi na interfon. Najviše reanimacija zbog srčanog zastoja upravo se događa u jutarnjim satima, posebice oko 6 sati. Riječ je uglavnom o starijim osobama, kroničnim bolesnicima, koji se ustanu, obave toalet i sruše. Nerijetko se to događa. Nerijetki su i slučajevi kardioloških smetnji kod mlađih osoba, između 40 i 50 godina starosti, kod kojih je često slučaj začepljenja žila, kaže medicinski tehničar Zlatko Miklaušić. Dodaje kako je, srećom, najmanje intervencija s djecom, a kada su takvi slučajevi u pitanju, onda se najčešće radi o djeci do dvije godine, uglavnom s konvulzijama kod visokih temperatura, alergijskim reakcijama ili starijoj djeci koja su se ozlijedila prilikom pada.

Na području cijele Primorsko-goranske županije, u razdoblju od 1. do 15. kolovoza Hitna medicinska pomoć imala je 1.530 intervencija, od kojih najviše u Rijeci i na riječkom području, 669.– Do kraja kolovoza imat ćemo sigurno više od 3.000 intervencija, što je na razini prošlogodišnjeg kolovoza. Najviše intervencija imamo tijekom ljeta, očekivano, jer je to vrijeme turističke sezone i pojačanog broja turista i gostiju koji borave u našoj zemlji. U srpnju smo imali 2.876, a u lipnju 2.400 intervencije. Veći broj intervencija ljeti, upravo zbog turističke sezone, bilježe mjesta uz more i otoci, pa je tako u prvih petnaest dana kolovoza na Krku zabilježeno 206, Crikvenici 194, Opatiji 113, Lošinju 110, a na Rabu 93 intervencije, kaže zamjenica ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu PGŽ-a dr. Biserka Grbčić Mikuličić. Dodaje kako su ljeti najčešće intervencije pogoršanje kroničnih bolesti, posebice kod starijih osoba, akutna stanja poput infarka i moždanog udara, lakše prometne nesreće, kao i povrede na plaži, ali i utapljanja.

Liječnica dr. Katarina Šalamon u hitnoj je tri godine, kaže kako su joj najljepša iskustva spašeni ljudski život, što je i najveća nagrada, zbog čega i radi taj posao.– Najljepše je kada sve dobro završi, kada pomognemo pacijentu, kada uspješno riješimo poziv. Sve što živo dovezemo, nama je uspjeh. Nažalost, iako rijetko, ima i smrtnih slučajeva, a uglavnom je riječ o osobama starije životne dobi. Ima i neugodnih iskustava, ima verbalnih, pa i fizičkih napada na terenu. Naime, s druge strane slušalice obično su osobe koje su u panici, bilo da su zvali zbog osobnog ili zdravstvenog problema nekog bližnjeg. Često su u panici i ne žele razgovarati, nego žele da mi odmah dođemo kod njih, a ne znaju da se puno toga može riješiti telefonom, pa i spasiti život uslijed pravovremene intervencije. Nerijetko čujemo izjave poput »mi plaćamo zdravstveno, a nemamo liječničku pomoć« ili »gdje ste do sada«, ne shvaćaju da mi ne možemo biti na više mjesta u isto vrijeme, a i da se mnoge intervencije mogu riješiti razgovorom. Često se deru, psuju nas, prestrašeni su. Mi im ne zamjerimo zbog takvih reakcija jer znamo da su u panici. Mi im pokušavamo pomoći da oni pomognu osobi koja treba liječničku pomoć. Oni mogu pomoći reanimacijom i mi ih navodimo kako da to učine. Mi određujemo prioritete kako bi svaka intervencija završila uspješno – kaže dr. Šalamon.

Hitna / Foto S. Ježina

Tri tima

Medicinski tehničar Đoni Božić 35 godina radi ovaj posao, ujedno je i disponent, koji u svakom trenutku za svako vozilo putem GPS-a ima podatak gdje se ono nalazi, kojom brzinom se kreće, je li pun ili prazan, ide li na intervenciju ili se vraća u bazu.

– Zna naići val od pola sata, pa čak i sat i pol kada doslovce svi troje stalno pričamo, odgovaramo na pozive, koordiniramo, dajemo savjete, navodimo, ali i slušamo što onaj drugi govori kako bismo uskočili po potrebi. Uigran smo tim i jedino tako se može uspješno raditi ovaj posao. Ponekad istovremeno koordiniramo i deset do petnaest intervencija. Posla i poziva ima uvijek, bilo ljeto ili zima, ali i ljeti nešto više intervencija u turističkim mjestima. Ima mirnijih dana, ali, ako je mirnije ekipi na terenu ne znači da je i nama mirno. Sve bilježimo – vrijeme dolaska poziva, završetka, polazak ekipe, dolazak na interevnciju, odlazak s intervencije, da li pacijent odlazi u bolnicu ili ostaje doma, koliko traje intervencija. Mi smo 194 za cijelu županiju i lokacija na koju se ide na intervenciju određuje vrijeme koje je potrebno da vozilo i medicinski tim stignu – u Rijeci je to unutar desetak minuta, a ako je riječ o lokaciji izvan Rijeke duže, do dvadesetak minuta, ovisi i o prometu na cesti – kaže Božić. Dodaje kako medicinski tim na terenu često ima pomoć policije, posebice kada je riječ o agresivnim osobama koje su pijane ili drogirane.

Pad u zgradi jedne firme na Kukuljanovu, utapljanje u Novom Vinodolskom, infarkt u Kraljevici, nesvjest i osjećaj slabosti u hotelu na Rabu, slabost u Matuljima, pad starije osobe s kreveta u domu za starije osobe u Viškovu, samo je dio hitnih intervencija na koje su poslani timovi hitne pomoći tijekom našeg boravka u centru. Srećom, većina je slučajeva završila uspješno, osim Kraljevice, gdje je, nažalost, osoba starije životne dobi umrla zbog srčanog zastoja.

Rijeka ima tri tima 1 hitne medicinske pomoći, što znači da su u vozilima liječnik, medicinska sestra ili tehničar i vozač, a još je jedan tim u pripravnosti, koji najčešće ide u Crikvenicu. U jednom od timova 1 jučer su u ekipi bili liječnica, dr. Irena Mihelčić, medicinski tehničar Damjan Crnković i vozač Danijel Majer. Tijekom jutra ova je ekipa već bila na intervencijama na Zametu, gdje je u pitanju bio začepljeni kateter, na Kukuljanovu zbog pada jedne osobe, u Viškovu, gdje je u domu za starije osobe jedna osoba pala s kreveta, kao i na Delti, odakle je prevezla pacijenta u sušačku bolnicu, a riječ je o pacijentu koji je zbog kardioloških problema dovezen helikopterom s Malog Lošinja u Rijeku.– Najteži su mi slučajevi kada su u pitanju djeca. Teško je i kada su velike prometne nesreće, s velikim traumama, ali i suicidi. Imao sam nekoliko slučajeva suicida, gdje su u pitanju bili skokovi s nebodera. To je strašno. Znate da je osoba preminula, ali morate doći na teren i konstatirati smrt – kaže mladi medicinski tehničar Damjan Crnković, koji u Hitnoj na terenu radi tri godine.

Hitna / Foto S. Ježina

Zatomiti emocije

Vozač Danijel Majer kaže kako često ima problema u prometu, jer vozači baš i ne daju uvijek prednost vozilu hitne.– Evo, primjerice danas, kada smo išli na Kukuljanovo, nikako proći tunel na obilaznici, sve dok nismo uključili sirenu. Nerijetko zbog hitnoće prolazimo na crveno, a često vozimo i brže od 170 kilometara na sat – kaže Majer, koji, iako nije medicinske struke, zbog edukacije koju je prošao ima osnovna znanja iz medicine – kako pružiti prvu pomoć, reanimirati, ali i izvući unesrećenog iz vozila.

Čak je 48 propisanih dijagnoza zbog kojih se, na izolirana područja, posebice otoke, ali i zbog velikih hitnoća »diže« helikopter hitne pomoći, a neke od njih su dijagnoze kod djece mlađe od pet godina, odnosno odraslih starijih od 65 godina, teži poremećaji svijesti, politrauma, teške smrzotine, porođaj, teška stanja u pedijatriji, teški poremećaji životnih funkcija, akutni abdomen, teška akutna otrovanja, ginekološke komplikacije, strano tijelo u dišnim putevima, najteži oblici konvulzivnih stanja … Jedan je porođaj prošli tjedan uspješno obavljen upravo u helikopteru, kada je Rabljanka Lucija Brnjac na nebu iznad Kvarnera, na medicinskom letu od Raba prema Rijeci, rodila zdravu djevojčicu Mariju, o čemu je naš list već pisao.

Liječnica dr. Irena Mihelčić kaže kako joj je u ovom poslu najteže »zatomiti emocije«, posebice kada su u pitanju djeca.– Dnevno imamo po desetak intervencija, svaki tim, znači, naša tri riječka tima i po tridesetak intervencija zajedno, a noću se taj broj kreće između 20 i 25 intervencija. Naši timovi dežuraju i kod velikih i masovnih okupljanja, sportskih događanja, koncerata. Ljeti je ipak više intervencija, posebice poziva s plaža, a najčešće nas zovu s Kantride, Pećina i Kostrene, s plaža na kojima je najviše kupača. Nama nikada nije dosadno, vrijeme brzo prođe. Bilo je svakakvih situacija, a najteže je »zatomiti emocije«, posebice kada su u pitanju djeca. Morate biti »hladne glave«, obaviti liječničku intervenciju, a poslije se boriti s emocijama, koje su uvijek prisutne, bez obzira na to koliko radite ovaj posao. Osobno sam imala i nekoliko poroda na terenu i u kolima hitne pomoći i to su radosni trenuci, jer je na svijet došao novi život, u čemu ste pomogli. Veliku pomoć na terenu nam pružaju i vatrogasci, posebice kod izvlačenja unesrećenih iz vozila, ali i članovi Gorske službe spašavanja – kaže dr. Mihelčić.

Hitna / Foto S. Ježina