U katedrali sv. Vida na Veliku srijedu mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup predvodio je misu posvete ulja, misu na kojoj su svećenici, kako to čine svake godine, obnovili svoja svećenička obećanja.

Uobičajeno bi se na tom misnom slavlju okupili svi nadbiskupijski svećenici, katedrala bi bila i puna vjernika, no zbog pandemijskih okolnosti okupili su se dekani i po jedan vjernik iz svakog dekanata.

Vrijeme molitve i bdijenja bilo je u središtu nadbiskupove propovijedi, kojom se posebno obratio svećenicima, ali isto tako i svim vjernicima.

Govoreći o Isusovim riječima njegovim učenicima izrečenim u Getzemanskom vrtu, pozivu na molitvu i bdijenje u vrijeme koje je neposredno prethodilo njegovoj muci i smrti, rekao je da taj poziv Isus upućuje i danas.

“Vapaji siromaha, nevino osuđenih, bolesnih i umirućih, to su Isusovi vapaji i pozivi da budemo s njime i da mu pomognemo. Bdjeti i moliti s trpećim čovjekom, biti uz njega i pomagati mu bitan je dio našeg kršćanskog i svećeničkog poziva”.

Podsjetivši na Isusove riječi učenicima da bdiju i mole da ne upadnu u napast, nadbiskup je govorio o svećeničkim napastima.

Rekao je da je jedna od najvećih kojoj su izloženi nedovoljno uvažavanje pripadnosti prezbiteriju i zanemarivanje obveze poslušnosti koju su prihvatili svećeničkim ređenjem – da je u naravi svećeničkog poslanja da ga ne mogu plodno i osmišljeno živjeti i ostvarivati sami za sebe nego samo u zajedništvu s biskupom i subraćom svećenicima.

Govorio je i o napasti posesivnosti “koja nas vodi do toga da ljude vežemo uz sebe, umjesto uz Krista. Posesivnost nema ništa zajedničko s duhovnim i pastoralnim očinstvom kojim u srcu nosimo ljude koje nam je Gospodin povjerio.”

Zatim o napasti zavisti: “Zavist nas priječi radovati se uspjehu i napretku subraće, ona nas sputava u suradnji s drugima, ona duboko truje i zagorčava naš svećenički život.

Zato se protiv te napasti moramo tako odlučno boriti da je ugušimo u korijenu”, uz ostalo je poručio rekavši da i Bog i vjernici svećenike žele vidjeti složne, u međusobnom poštovanju i pomaganju.

Poručio je da su svećenici pozvani također bdjeti da ne upadnu u napast karijerizma, da služenje evanđelju treba biti jedini razlog za prihvaćanje svećeništva.

“Uvjeren sam da je jedina motivacija zbog koje je svaki od nas izabrao svećenički poziv bila naviještati evanđelje… Svećeniku kojemu je to jedini prioritet bit će, više-manje, svejedno je li župnik ili kapelan, profesor ili nešto drugo, jer svaku službu gleda i promatra samo kao vid ostvarenja svoga temeljnog poslanja.

U tom će smislu znati prihvaćati promaknuća na odgovornije službe, ali i napuštati ih bez protivljenja kada za to postoje opravdani razlozi.”

Isto tako, svećenike je podsjetio i na potrebu duhovne budnosti: “Uvijek smo u napasti misliti da se iznenadni odlasci iz ovoga svijeta događaju drugima, a ne meni.”

Zaključno je objasnio da budnost nije negativan stav: “Cilj budnosti nije u prvom redu izbjeći napasti i opasnosti nego briga za službu koja nam je povjerena.

Budnost treba biti izraz naše brige za očuvanje istine, dostojanstva i ljepote našeg svećeništva. U tom smislu zahvaljujem svima koji se svakodnevno trude sačuvati čistim lik svećenika u našoj Crkvi i društvu”, iznio je mons. Devčić.