RIJEKA – Jedan projekt u okviru Rijeke Europske prijestolnice kulture posebno veseli sve one koji smatraju da je ulaganje u djecu dugoročna osnova prosperiteta svakog društva. Naravno, pritom su ključni elementi što (se ulaže), gdje (se ulaže) i kako (se ulaže), a ne puno manje važno je i tko (ulaže) i koliko (se ulaže).

Ako smo »zašto« eliminirali kao samorazumljivo, onda krenimo informacijom u što (i gdje) je to dobro uloženo i u što i dalje treba ulagati. Pa odgovorimo: u programski pravac Dječja kuća i u samu Dječju kuću, kao fizički objekt koji niče u novom kulturnom parku bivšeg tvorničkog kompleksa Rikard Benčić.

Do pune funkcionalnosti Dječje kuće (objekta) još ćemo se malo morati strpjeti, no ima jedan projekt Dječje kuće (pravca), koji je, u malom, primjer suradnje ustanova i partnera koji će surađivati i u osmišljavanju i vođenju fizičkog objekta.

Riječ je o Gradskoj knjižnici Rijeka, Gradskom kazalištu lutaka, Art-kinu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti i Vijeću mladih Benčić. Projekt je časopis Brickzine, kojeg smo ovih dana dočekali i četvrti broj, i opet, možemo bez oklijevanja reći, urađen na visini zadatka na koju smo dosad naviknuti.

Naravno, i dalje nemamo sustavno provedeno istraživanje o prijemu Brickzinea među onima kojima je namijenjen, djeci; sve se još uvijek svodi na paušalne ocjene i impresije pojedinih »proizvođača« sadržaja, pa je onda i naša procjena uspješnosti toga projekta više vezana za ono što mi mislimo da je za djecu dobro ili ono što se nama samima sviđa.

Rijeka kontejnera

A ono što se nama sviđa u novom broju kreativno je osmišljena i pametno provedena glavna tema časopisa – kontejner. Ako je netko zbunjen time kako to kontejner može biti glavna tema ičega, a kamoli časopisa za djecu, već će ga uvodnik glavnog urednika Kristiana Benića uvjeriti da je to tema itekako bitna za ovaj grad.

I zapravo je baš dobro da tema nije prvoloptaška, generička, nešto poput: »Što je EPK meni?« jer to bi bilo dosadno i nama koji se bavimo EPK-om, a kamoli djeci. Ovako, u novom je broju EPK cijelo vrijeme tu, ali nenametljivo, kao okvir koji upućuje na neki program ili akciju koja se vezuje uz neku od tema tekstova. A one su raznolike, dakako, nisu sve vezane za kontejner.

No vratimo se kontejneru, tom fascinantnom objektu koji je za većinu građana Rijeke prazna kvadratna, možda nekima i ružna, smetnja u odlasku na tržnicu ili vizuri u pogledu na more s Pećina.

Dakako, ima i romantičara koji su kontejneru posvetili ode, filmove, umjetničke radove i aktivističke akcije, no ni oni možda ne znaju koliko je u postindustrijsko riječko vrijeme taj kontejner važan za pozicioniranje Rijeke na karti gradova koji uspijevaju preživjeti pred naletom neoliberalnokapitalističkog repozicioniranja centara moći, koji diktiraju promjene i prilagodbe na koje neki nekada nisu dovoljno pripremljeni.

Znamo svi koji u Rijeci živimo da i ona grca u toj tranziciji, no u uvodniku lijepo primjećuje Benić: »Kroz riječku luku ne prođe u njima najviše PlayStationa ni iPhonea na svijetu, ali kontejneri su najkonkretniji i najsvjetskiji riječki posao.«

Za glavni tekst, koji na slikovit način pokušava djeci približiti kontekst, ali i sadržaj tog kontejnera, zaslužni su, uz Benića, još i Bojan Grbavac i Damir Medved. Tu su još i tekstovi u kojima se kontejner promišlja i kao kreativni poticaj za neku njegovu novu namjenu, a posebno je instruktivan razgovor s arhitektom Lukom Bujićem, koji u kontejneru – živi.

Ne iscrpljuje se Brickzine samo na kontejneru. Dapače, odličan je tekst Brune Župana o trapu, ne toliko informativan za one koji znaju, ali svakako uputan za sve one (roditelje) koji još ne znaju da trap nije ni stajni ni automobilski, nego vrsta muzike koju će njihovi najmiliji kad-tad donijeti doma.

Lijepi tekst o promišljanju grada i urbanosti, ne samo u kontekstu Europske prijestolnice kulture, nego i u kontekstu željenih promjena, piše Anja Kožul, iz kojega izvlačimo naputak (baš ovako napisan): »HOĆEMO ZELENE POVRŠINE PA MAKAR I NA VRHU KONTEJNERA!«

Vodič kroz Rijeku

Lorena Kalić i u ovome broju donosi odličnu kolumnu, tekst kojim pokazuje sve veću spisateljsku zrelost, a koji govori o odrastanju i pojavi nostalgičnih osjećaja. Fini putopis, s vrckavim naputcima kako se na putovanju ponašati, piše Lara Radović, a tu je i velika tema o profesoru Balthazaru Zorana Krušvara, koja se naslanja na veliki kompleks o Balthazaru u kontekstu pravca Dječja kuća.

Izložbu Davida Maljkovića »S kolekcijom« umjesto neke najave koja nikome ne bi značila, približava tema Ivane Lučić o kustosu, kao pojmu sa svojim kompleksnim sadržajem, a EPK se djeci približava i kratkim predstavljanjem gradova EPK-a za koje vjerojatno nikada nisu čuli, poput Košica, Stavangera ili Matere.

Puno je u Brickzineu potencijala za kreativno izražavanje djece, od uputa za izradu zmaja od toaletnog papira, preko recepta za kekse ili izradu drvene klupice, odnosno zastave. Zatim je tu i recenzija, pa priča o arhitekturi, razgovor s ČAI-jem, umjetnom inteligencijom koja uči čakavski (jezik), Rječnik fiumanskog fachina, križaljka i brojne druge teme sve do jednog zanimljivog pogleda u budućnost grupe autora koji djeci nude »alate«, ideje za promišljanje što nakon te slavne industrijske prošlosti koje više nema.

Pa su tu 3D printeri, hoteli za pčele, komposteri, ali i gomila aktivnosti u digitalnom okruženju, jednako važnom, u svakom smislu, kao i ovom »analognom«.

Uz novi Brickzine ide i zanimljiv i praktičan Vodič Dječje kuće kroz Rijeku, kao mapa za djecu i roditelje s prijedlozima koja mjesta u Rijeci posjetiti i što bi djeci moglo biti zanimljivo.

U mapi je više od 80 lokacija s kratkim informativnim opisima, a podijeljena je u nekoliko cjelina: Fantastično & geeky, Umjetnička Rijeka, Kreativno igranje, Parkovi & šetnice, Igrališta & plaže, Dobra hrana & slastičarnice, Oko Rijeke, Prijevoz & informacije i Zdravstvene ustanove.

Kad se svemu tome doda i to da osim tiskanog magazina projekt Brickzinea uključuje još i online portal brickzine.hr, kanale na društvenim mrežama i cijeli jedan kompleks audio Brickzine, valja zaključiti odgovorom na pitanje koliko (uložiti): koliko ima, a kad sredstava ne bude bilo – izmisliti ih.

Kako i koliko

Četvrti broj Brickzinea štampan je u zasad rekordnih 5.000 primjeraka te je dosad već distribuiran osnovnim školama.

Dijeli se i u partnerskim ustanovama (Gradska knjižnica Rijeka, Gradsko kazalište lutaka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Art-kino) te u RiHubu, zatim u svim narodnim čitaonicama na području PGŽ-a, u županijskom bibliobusu GKR-a, a kako su nam voditelji projekta potvrdili, po potrebi može se poslati i na adresu onih koji su za njega zainteresirani.

Originalne ilustracije

Inače je svaki broj Brickzinea originalno ilustriran, a kako nam je rekao glavni urednik Kristian Benić, na četvrtom broju radilo je čak 15 ilustratora. Prvi među jednakima su Manuel Šumberac i Anja Sušanj, od kojih je prvi uradio odličnu naslovnicu, a druga je ilustrirala Vodič Dječje kuće kroz Rijeku.