Projekt revitalizacije kojeg promoviraju Daina Glavočić i Jakov Karmelić želi Mrtvom kanalu vratiti duh minulih vremena, s namjerom da unatoč imenu, postane živi dio grada i mamac za posjetitelje Rijeke
Kad su se dva Bracanina intrala na Fjumeri…, stihovi su poznate pjesme koja, uz povijesne fotografije i likovne prikaze, možda na najbolji način oslikava živahnost koja je stoljećima vladala na obalama nekadašnje glavne riječke luke – Mrtvog kanala.
Na upit o mogućnosti realizacije projekta revitalizacije Mrtvog kanala Udruge Pro Torpedo, u sklopu buduće transformacije Delte, riječki je gradonačelnik Vojko Obersnel kazao kako je svaka inicijativa koja na kvalitetan način promišlja gradski prostor i njegovu povijest, uz ponudu zanimljivih sadržaja, kakvi akvarij i muzej brodova nesumnjivo jesu, vrijedan doprinos razvoju grada, te će svakako biti uzeta u obzir pri osmišljanju budućeg izgleda Delte i Mrtvog kanala.
U njega su, zahvaljujući okretnom mostu nekad uplovljavali brodice i brodovi svih veličina, prvo jedrenjaci, a kasnije i parobrodi i motorni brodovi, dovozeći u Rijeku i na Sušak vino, maslinovo ulje, povrće, voće i putnike iz Dalmacije i s kvarnerskih otoka. Na obalama Mrtvog kanala trgovalo se dovezenom robom, a trgovci, putnici i Riječani u brojnim su gostionicama nalazili okrepu, odmorište ili naprosto mjesto za druženje i razonodu. Bila je tu i carinarnica, odlagalište robe, radionice brojnih kalafata koji su na licu mjesta popravljali i održavali brodove. Sve u svemu, Mrtvi je kanal bio središte luke i grada u najboljem smislu te riječi, vrveći životom i aktivnostima koje je teško i nabrojati.
Upravo takvu vrstu živosti, u kombinaciji s očuvanjem pomorske tradicije i bogate povijesti Rijeke, na mnogo načina obilježene upravo kanalom što je nekad razdvajao, a danas spaja dva dijela jednog grada, Mrtvom kanalu svojom inicijativom žele vratiti članovi Udruge Pro Torpedo. Projektom revitalizacije tog nedovoljno iskorištenog gradskog prostora što su ga prošlog tjedna u Klubu Sušačana predstavili Jakov Karmelić i Daina Glavočić, Udruga Pro Torpedo Mrtvom kanalu želi vratiti duh minulih vremena, ali ne konvencionalan način, pretvarajući ga u »okamenjeni« muzejski postav, već s prvenstvenom namjerom da, unatoč svom imenu, ponovo postane živi dio grada i mamac za sve posjetitelje Rijeke.
Kapela sv. Ivana Nepomuka
Tzv. Južni most
Kuća Simeona Adamića
Bazarigova fontana
Fiumara
Most hrvatskih branitelja Domovinskog rata
Oznaka državne granice
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca
Kamene bitve
Casa rossa
Željezne bitve
Prema viziji Udruge, temeljenoj na dva desetljeća staroj inicijativi za obnovu prostora Mrtvog kanala koju su pokrenuli arhitekt Vladi Bralić i kipar Zvonimir Kamenar, prostor današnjeg skladišta Exportdrva i prvog bazena, smještenog između okretnog mosta na spoju Mrtvog kanala s Porto Barošem i mosta kod HNK Ivana pl. Zajca bio bi smješten Pomorski, lučki i brodograđevni muzej te akvarij. Muzej i akvarij nalazili bi se u zatvorenom dijelu, dok bi prvi bazen bio pretvoren u vjerovatno najatraktivniji dio Mrtvog kanala – muzej brodova na otvorenom.
Uz pomorski i lučki muzej, akvarij i muzej na otvorenom, projekt Pro Torpeda obuhvaća i valorizaciju čitavog prostora Mrtvog kanala kao mikrolokacije s iznimno bogatom poviješću, s kojom bi se građani Rijeke i turisti mogli upoznati tijekom šetnje oko kanala. Povijest Mrtvog kanala, ističe Daina Glavočić, duga je koliko i povijest Rijeke, ali je velikim dijelom nepoznata čak i Riječanima.
Uz ovako osmišljenu prezentaciju pomorske tradicije i povijesti Mrtvog kanala, prema zamisli Pro Torpeda, posjetiteljima bi na njegovim obalama i na brodovima vezanim uz njih, bio ponuđen i odgovarajući izbor jela i pića, suvenira i tradicionalnih proizvoda iz okolice Rijeke.
Najvažnije je to da je cijeli projekt ostvariv u praksi. Bio bi to velik korak u zaštiti povijesnih vrijednosti i ljudskih znanja, postavljen na ekonomski zdrave temelj
– Kao u najboljim danima Mrtvog kanala, tu bi se moglo sjesti, pojesti slanu srdelu i popiti čašu vina, u ugodnom ambijentu čime bi cijeli prostor dobio na atraktivnosti. Stvar je u tome da bi čitav projekt o kome govorimo mogao funkcionirati na komercijalnim osnovama, čime bi na najbolji način dao doprinos ne samo očuvanju povijesti grada, luke i pomorstva, nego i današnjoj, prvenstveno turističkoj, privredi grada. Da se na takav način može realizirati, svjedoči primjer talijanskog Cesenatica, grada koji ima gotovo identičan kanal, pretvoren u muzej brodova i pomorstva, koji je postao pravi mamac za turiste, kaže Karmelić. Dobar dio sredstava za uređenje riječkog Mrtvog kanala mogao bi se, po uzoru na talijanske susjede, objašnjava, namaknuti iz fondova Europske unije, a čelnici Cesenatica već su, prema Karmelićevim riječima, izrazili spremnost za sudjelovanje kao partneri u kandidranju projekta prema EU fondovima.
– Najvažnije je to da je cijeli projekt ostvariv u praksi. Bio bi to velik korak u zaštiti povijesnih vrijednosti i ljudskih znanja, postavljen na ekonomski zdrave temelje, što bi mu osiguralo budućnost, zaključuju Glavočić i Karmelić.
Više u tiskanom izdanju Novog lista u petak, 8. travnja
