U diskusiju koja je uslijedila nakon izlaganja uključio se prof. dr. Davor Štimac, predstojnik riječkog Zavoda za gastroenterologiju s tezom, da unatoč tome što živimo u vremenu raznih inicijativa, od inicijative »U ime obitelji« do inicijativa za golf igrališta, prave javne inicijative za izgradnju riječke bolnice nema. S druge strane, riječke se inicijative protežu od Porto Baroša do odlagališta otpada.

   – Na naslovnici Novog lista trebaju se češće pojavljivati naš rektor Lučin i ravnatelj Haller i govoriti o ovom problemu. Nismo ništa napravili ako ova tribina sutra ne bude na naslovnici barem u jednom malom okviru – smatra Štimac. 

Na tribini u sklopu koje se raspravaljlo o spašavanju riječkog zdravstva, ravnatelju riječke bolnice prof. dr. Hermanu Halleru s govornice je upućena javna pohvala. Pohvalio ga je nekadašnji dekan Medicinskog fakulteta prof. dr. Miljenko Kapović koji ga je nazavao najboljim ravnateljem bolnice.

   – Ravnatelj KBC-a Rijeka prof. dr. Haller – a to nećete nigdje pročitati – proglašen je najboljim ravnateljem naših bolnica u ovom trenutku. Radi se o čovjeku koji cijelu stvar uspješno izvlači u stručnom i operativnom smislu – kazao je Kapović.

   – Pametna specijalizacija ne podrazumijeva jesmo li kao bolnica bolji od pulske ili gospićke, već možemo li mi napraviti nešto što ne mogu u Pragu – istaknuo je Lučin poručujući da su temelji pametnih specijalizacija bazična istraživanja, translacijska medicina i napredni servis.

   Na njegovom je tragu i razmišljanje prof. dr. Stipana Jonjića koji smatra da je bolnica jako važan gospodarski segment nekog grada. Ona podrazumijeva zapošljavanja, poreze i prihode.

   – Što nas je do ovog dovelo? Kriviti državu bilo bi pogrešno jer dio krivnje je na nama što smo propustili priliku u ovih deset godina da ukazujemo na stanje. Nije to samo pitanje kontakata već i konkretnih projekata i u tome vidim krivnju cijele akademske zajednice pa i svoju – rekao je prof. dr. Stipan Jonjić dodajući da sredstva Europske unije mogu dobiti samo kvalitetni projekti, a njih pak sastavljaju kvalitetni kadrovi.

   Put do bankrota

  – Pripala mi je čast da vam priopćim realnost koja je malo drugačija. Prije 13 godina kad mi je prof. dr. Jonjić bio šef, stanje u bolnici je također bilo katastrofalno. U Rijeci se nije ništa promijenilo po tom pitanju gotovo 90 godina kad je posljednji put građena zgrada koja je namjenski bila predviđena za bolnicu. Nesuvislo je o tome govoriti tko je sada kriv, ravnatelj ili svi pomalo – rekao je Haller podsjetivši da riječki KBC djeluje na tri lokaliteta, što nema veze sa suvremenom medicinom koja se dostiže isključivo uz velike napore kadra koji radi u bolnici.

   – Nisam siguran da su oni koji s nama posluju sretni. Mi smo mnoge firme doveli do bankrota. Iznimno realno gledam situaciju, a ona je u najmanju ruku siva – izravan je bio Haller koji predviđa da će 2014. godina biti izuzetno teška. Poručio je da je uprava riječke bolnice za formiranje sveučilišne bolnice, ali ni da niti jedan prijedlog naveden na tribini ne nudi spasonosno rješenje i čarobni štapić za njezinu izgradnju.

   – No, ako sve ideje stavimo na kup možda možemo nešto napraviti – zaključio je Haller.

   Bivši rektor Sveučilišta u Rijeci, akademik Daniel Rukavina, podsjetio je da loše stanje riječke bolnice nije nikakva novost. Prema njegovim riječima, prije 35 godina on je zajedno sa svojim kolegama slao apele da je stanje u riječkoj bolnici neodrživo jer se radi u neadekvatnim zgradama poput bivših kasarni i konjušnica. Pritom je u tom trenutku Rijeka bila pionir u transplantacijskoj medicini i u samom vrhu brojnih kriruških grana.

   Generacije prolaze..

– Fali mi više snage, želje i čvrstine u vašim pomalo depresivnim nastupima. Moram vam reći da nikad nitko nije napravio iskorak kad je bilo dobro pa su tako i nas 2000. godine smatrali ludima kad smo se borili za sveučilišni kampus – komentirao je Rukavina.

   Da se kronična zapuštenost riječke bolnice sada proteže na dva stoljeća i čitave generacije upozorio je dekan Medicinskog fakulteta prof. dr. Alan Šustić.

   – Moj djed Ante Medanić 1953. godine pisao je dopise o lošem stanju riječke bolnice, a 70-ih godina to je radio moj otac pa kao što možete vidjeti, moja se obitelj već malo duže vrijeme bavi s lošim stanjem riječke bolnice – rekao je Šustić. Ipak, kako je kazao, o stanju riječke bolnice dosad je akademska zajednica šutjela i sad je konačno nastupilo vrijeme da se sve strane integriraju na jednom projektu jer drugačije više nitko neće moći funkcionirati.

   – Udružimo se i napokon recimo da nam padaju komadi stropova po pacijentima. Ovakvo je stanje jednostavno neodrživo – zaključio je Šustić.