Klinički bolnički centar Rijeka je zanemaren, u nedopustivom stanju, i to se hitno mora popraviti. Slaže li se s tom ocjenom, pitamo gradonačelnika Vojka Obersnela.

Podržavate li takve ocjene i zahtjeve struke?

Politički komesari

I medicinski uređaji.

 – Da, iako je nešto zanavljano, ali ne mogu prihvatiti baš sve kritike. Čudno mi zvuči kad su vrlo kritični ljudi koji su mi bili protukandidati na izborima, što znači da su barem tada trebali imati veću odgovornost prema riječkom KBC-u i pobrinuti se da tadašnji ministri, bez obzira jesu li to bili Hebrang, Ljubičić ili Milinović, odrade ono što je za Rijeku trebalo. Naša odgovornost na lokalnoj razini je da pokušamo uvjeriti naše kolege u Vladi u opravdanost ulaganja neovisno jesmo li uz poziciji ili opoziciji. A tek kad o političkim komesarima govore ljudi koji su u određenom vremenu bili politički komesari, razočaran sam moram priznati jednako kao i nad iznenadnom konstatacijom predsjednika Hrvatske liječničke komore o lošem stanju u Rijeci. Zagreb nije daleko od Rijeke, pretpostavljam da kolege međusobno razgovaraju, mislim da predsjedniku HLK nije trebao nalaz inspekcije Komore da utvrdi kakvo je stanje u Rijeci.

Nekad se iz Zagreba, Merkura, Rebra, Dubrave, dakle bolnica uređenih našim novcima, novcima svih poreznih obveznika može spustiti do Rijeke, puno ih ovdje provodi godišnji odmor i vrlo dobro znaju i kao kolege riječkih liječnika kakvo je stanje u riječkoj bolnici. Pa kad je već pobrojao sve koji su krivi za to stanje, uključujući i nas iz lokalne vlasti, mogao je biti bar minimalno samokritičan jer liječnička komora također ništa nije poduzela zbog katastrofalnog stanja KBC-a. To stanje nije ništa novo. Zadnja zgrada od državnog novca izgrađena za bolničko zdravstvo datira iz 1934., a sve ostale su ili adaptirane za bolnicu ili izgrađene samodoprinosom građana.

Smatrate li da je ravnatelj bolnice trebao dati ostavku kao i onaj dio struke koji je vidio koliko je situacija loša i da se neće popraviti?

– Ne vjerujem da bi se davanjem ostavki u tom kontekstu što bitno promijenilo. Bilo bi šteta da se dio tih ljudi iz principijelnih razloga izgubi pa i oni koji danas upozoravaju na stanje. Ali, žao mi je što se ovako javno, strastveno i otvoreno nije govorilo prije tri ili četiri godine. No, dobro, vjerovatno je tome kumovao splet okolnosti. Osobno vjerujem da je struka na čelu s prof. dr. Hermanom Hallerom činila sve što može u okviru svojih mogućnosti. Možda je bilo lutanja, ali ipak zdravstvenu politiku definiraju prije svega ministri.

Pa, možemo reći da smo bolnicu izgubili 2000. kad je Paladinov projekt dogradnje Rebra dobio svu političku podršku. Tu smo bitku izgubili.

Odnos Rijeke i Zagreba

Odnos ministra Ostojića dodatno je zaoštrio stvari, već je nekoliko puta obećao Rijeci opremu i pomoć što ju država velikodušno nabavlja po cijeloj Hrvatskoj.

– Na žalost, osjećam da je taj dio problema uvijek prisutan u relacijama Rijeke i Zagreba. Riječani koji odu u Zagreb možda su malo presamozatajni u tom konceptu da tako kažem lokalpatriotizma, što se definitivno ne može reći za Dalmatince koji odu u Zagreb.

Ni za Istrijane, jer upravo dobivaju novu bolnicu novim kreditima.

 – Pa vidjet ćemo kojom će to dinamikom ići. Za mene je međutim potpuno jasno da će Rijeka dobiti novu bolnicu. Mi doslovno svakodnevno odmičemo u poslovima koji zajedno s Povjerenstvom Ministarstva zdravlja i kolegama iz Centra za investicije i energetiku obavljamo s ciljem da maksimalno skratimo rokove te do sredine slijedeće godine raspišemo natječaj za odabir privatnog partnera. Nećemo čekati kompletan izvedbeni projekt nego ćemo ono što sad imamo početi raditi, to znači uz termoenergetski blok u drugoj polovici 2015. graditi novu zgradu Ginekologije i Pedijatrije.

Koliko će trajati građevinski radovi za tu fazu?

Privatni partneri

Najveće nagađanje je tko bi bili privatni partneri?

– I tu je u javnosti puno tzv. stručnjaka po kojima nema prakse izgradnje javnih ustanova modelom javno privatnog partnerstva. Pa evo nekoliko podataka iz jedne od vodećih zemalja razvijenoga zdravstva. Kanada je proteklih desetak godina modelom javno privatnog partnerstva izgradila više od 20 bolnica, upravo se na isti način gradi Univerzitetska klinika u Montrealu u vrijednosti 3,17 milijardi kanadskih dolara. Model je isti kao u slučaju Rijeke. Privatni partner bi bolnicu izgradio, opremio, sudjelovao u njezinu upravljanju, ali ne u medicinskom dijelu. Medicinski dio i sve što je vezano za zdravstvenu politiku ostaje u javnom interesu i u istom odnosu sa osiguravateljem, ili možda u budućnosti s nekim drugim osiguravateljem. U našem bližem susjedstvu tim je modelom građeno na desetke bolnica, primjerice u Austriji, javno privatnim partnerstvom nekoliko županijskih bolnica, čak dvije bolnice u Linzu, jedna specijalizirana za majku i dijete, druga tzv. hitna bolnica. U Njemačkoj ima primjera, najsvježiji je Univerzitetska klinika u Kölnu. Ako je to dobro za Kanadu, Austriju i Njemačku ne vidim zašto to ne bi bilo dobro za Hravtsku. Naravno, nama je svima lakše prihvatiti logiku da nam je shvatljiviji model klasičnog zaduživanja, ali uz sadašnje stanje stanje i deficit teško da bi se mogla diobiti suglasnost za novo zaduženje od nekih otprilike milijardu eura.

Tko su privatni partneri?

– Bit će odabrani na natječaju, a sve ove tvrtke koje su sudjelovale u gradnji bolnica u Austriji ili Njemačkoj moći će sudjelovati na natječaju, riječ je o tvrtkama specijaliziranima za gradnju ili za upravljanje bolnicama.

Time bi riječka bolnica u hrvatskome zdravstvenom sustavu bila iznimka, ili ne bi, ako mislite da će se zdravstveni sustav dalje privatizirati i komercijalizirati?

Ostojić i Hebrang

Mislite na outsorsing ili privatizaciju?

– Tvrtka koja će izgraditi riječku bolnicu upravljat će nemedicinskim dijelom sadržaja, a medicinski dio ostaje isključivo javni.

Smatrate li danas nekom vrstom političke naivnosti činjenicu da ste 2005. uz župana i ravnatelja KBC-a mislili da ćemo 2009. imati novu bolnicu? Tada smo bili svjedoci Hebrangove velike obmane. Ali, ni ministar Ostojić nije se pokazao vjerodostojnim.

– Ministar Ostojić na tom je mjestu tek dvije godine. A što se tiče Hebranga, kad vam dođe netko tko je ministar zdravstva i nudi da potpišete nešto jer on hoće graditi bolnicu, morate priznati, bilo bi suludo da to odbijem jer ne vjerujem da će to biti. To nije bio ugovor o gradnji nego vrsta pisma namjere o zajedničkom angažmanu, ali slijedeći korak na žalost nikad se nije dogodio.

Javnost je dugo upozoravana da se KBC zanemaruje, da će naša zdravstvena sadašnjost biti uložena u neizvjesnu budućnost i dok govorimo o novoj bolnici, postojeća će propasti. To se i dogodilo. Otud nepovjerenje. Kao i zbog činjenice da je bolnica u Puli dokaz da nijednoj vlasti politički nismo bitni.

– Ne bih tako rekao. Naime, sada smo u ozbiljnom poslu u koji smo i uložili dosta toga. Upravo potpisivanje ugovora s ministrom zdravlja pokazalo je koja je važnost KBC-a. Ne možemo uspoređivati Pulu i Rijeku, niti po veličini investicije. No, naša zdravstvena sadašnjost ne može biti žrtvovana čak ni činjenici da ćemo za pet do deset godina u fazama dobiti potpuno novu bolnicu i novu opremu. Nužno je osigurati i neka interventna sredstva za popravak stanja, zdanja i opreme.