Foto Roni Brmalj
U čestitki riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića ističe se zahvalnost što je mons. Linić ovdašnjim nadbiskupima uvijek bio vjeran savjetnik i pouzdan izvršitelj onoga što su mu pretpostavljeni povjeravali, da se svojim dugogodišnjim radom zlatnim slovima upisao u povijest riječke prvostolnice
RIJEKA – Mons. Ivoslav Linić, ugledan svećenik Riječke nadbiskupije, dugogodišnji rektor katedrale sv. Vida i njezin obnovitelj te dugogodišnji ekonom Riječke nadbiskupije i dobitnik mnogih priznanja za svoj rad, proslavio je u svom rodnom kraju 65. obljetnicu svećeništva.
Svečano misno slavlje u povodu svoga jubileja mons. Linić je predvodio u crkvi sv. Mihovila arkanđela u Jelenju u zajedništvu s mons. Nikolom Uravićem, duhovnikom Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. u kojem mons. Linić živi svoje umirovljeničke godine, mons. Gabrijelom Bratina, koji je za svećenika zaređen kada i mons. Linić, župnikom Jelenja vlč. Ivanom Milardovićem i brojnim drugim riječkim svećenicima.
Zaređen u tajnosti
Na misnom slavlju okupili su se župljani Jelenja i mnogi drugi Grobničani, mnogi prijatelji i suradnici, rodbina i poznanici mons. Linića iz Rijeke i puno šire, a divno je, pod ravnanjem maestra Ivana Nina Načinovića, pjevao Zbor katedrale sv. Vida kojemu su se pridružili pjevači Župnog zbora Jelenja.
Foto Roni Brmalj
Propovijedao je mons. Uravić rekavši da je mons. Linić rođen u Lukežima, da je za svećenika zaređen s još dvojicom svojih kolega – mons. Bratinom, dugogodišnjim župnikom na Donjoj Drenovi i mons. Mijom Likovićem, već pokojnim, a koji je tada zaređen za đakona.
Njihovo ređenje je održano u potpunoj tajnosti 31. listopada 1954. u riječkom Bogoslovnom sjemeništu, i to u 6 sati ujutro. Kako je izdvojio mons. Uravić, za odabrati svećenički poziv u to dramatično vrijeme, trebalo je odvažnosti i hrabrosti.
– Svećenicima je, pored Božjeg dara vjere i svećeničkog zajedništva, snagu davala snaga vjere Božjeg naroda, rekao je mons. Uravić govoreći o mons. Liniću kao otvorenoj i osebujnoj osobi realnih pogleda i čovjeku istine te mu zahvalio za njegovo revno svećeništvo.
Mons. Liniću su mnogi uputili čestitke i izrazili zahvalnost, a župnik Milardović je, čestitajući mu i u ime Župe Jelenje izdvojio da je on domaći sin koji je Crkvi služio na slavu Božju. Čestitku mons. dr. Ivana Devčića, riječkog nadbiskupa pročitao je mons. Emil Svažić, generalni vikar Riječke nadbiskupije.
U njoj se ističe zahvalnost te da je mons. Linić ovdašnjim nadbiskupima uvijek bio vjeran savjetnik i pouzdan izvršitelj onoga što su mu pretpostavljeni povjeravali, da se svojim dugogodišnjim radom zlatnim slovima upisao u povijest riječke prvostolnice.
Mlad u svećenike
– Što reći nego najbitnije: Bogu hvala. Bogu hvala za sva dobra meni osobno i za one koji su sa mnom surađivali. Neka ih Bog nagradi za sve dobro što su zajedno sa mnom učinili Crkvi na ovom našem prostoru, rekao je slavljenik.
Ispripovijedao je da je odluku da postane svećenik donio vrlo mlad, nakon srednje škole, za vrijeme jedne berme u Jelenju, kada je, promatrajući svećenike i biskupa čuo u sebi glas: »A zašto nisi i ti među njima?« Taj glas ga je pratio, rekao je, sve dok te iste godine nije došao u sjemenište.
– Kad čuješ Božji glas, možeš se opirati, ali glas Božji je jači od svih glasova zemaljskih. Kažem Bogu hvala za svih koji su me pratili, koji su mi bili suradnici, za prijatelje i znance, za moju rodbinu, rekao je, uz ostalo, mons. Linić.
